Prije par dana, šalje meni moja draga prijateljica link na jedan članak o odgoju, majčinstvu i svim ostalim uobičajenim temama jedne mame. Pritom šalje – “što misliš o ovom tekstu?” Krenula sam čitati. Sve mi je bilo jasno od prve rečenice. Još jedan u nizu popularnih #momshaming tekstova. Ovog puta u izvedbi jedne mame. Nedavno se slična rasprava povela na našim društvenim mrežama na račun ljetovanja s djecom. Znate, nikada mi neće biti jasno zašto se ne može prihvatiti da smo različiti? Mi smo jedinke, svaka od nas je sa svojim genetskim kodom specifična. Tako i naša djeca. Različito reagiramo, različitih smo obiteljskih situacija, različiti smo karakteri. Čini nas sličnima samo činjenica da smo majke i rekla bih da prolazimo kroz isto, zar ne? Muče nas ista pitanja i imamo…
ŠTO SKRIVAŠ OD MENE, MAMA?
Otkad se Vito rodio, već svi i znaju, prošla sam uspona i padova s vlastitim emocijama. I nijednu od njega nisam skrivala. Od rođenja i moje postporođajne depresije i drame oko apsolutno svake i najmanje roditeljske odluke, suza i bijesa, tuge i radosti, vidio me u svakom – najboljem i najgorem izdanju. Znam da mame često u kupaonu bježe plakati, a znam da me i moja upozoravala, nemoj plakati pred njim. Ali znam i to, da oni ionako sve osjećaju. I našu radost i tugu, sigurnost i nesigurnost, ali i iskrenost. A ja želim odgojiti iskreno dijete.
ŽIVOT PRIJE DJECE ILI PARTY-MAMA
Krenula sam izlaziti u srednjoj školi. Bila sam gimnazijalka s odličnom, zaštitnički nastrojenom, pretežno muškom ekipom i moja mama im je vjerovala. Vjerovala je i meni pa sam tako mogla izlaziti redovno – ne predugo, ali redovno. Granica se pomicala nekim prirodnim tokom i nikad se nisam mogla žaliti da mi netko nešto brani, da mi se ograničava sloboda ili što već. Ali ja sam svoje izlaske temeljito odradila. Mislim da kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje ne mogu nabrojati sveukupno pet vikenda da nisam bila vani. I petak i subotu. Odradila sam parkiće i u snijegu do koljena i na plus trideset u ponoć. Najsmješnije, iz ove perspektive, je činjenica da nisam probala alkohol do osamnaeste. Ali sam se družila.
TATA, TI SI MOJ PRIJATELJ
Večer je… Fino smo se naklopali, pogledali svoje omiljene crtiće, oprali zubiće i vrijeme je za odmor. Moj muž i ja malene uvijek zajedno otpratimo na spavanje. Ljubimo ih za laku noć, zapjevamo poneku pjesmicu, kažemo da ih jako volimo i neka lijepo spavaju i odmore. Dok je stiskao svoju bebu-tješilicu i lagano padao u san naš sinčić je rekao: “Tata, ti si moj prijatelj!”
PREDRASUDE I STEREOTIPI
Za početak, bitno je reći da sam ja optimist. Vjerujem da sami kreiramo svoj život i svoju okolinu. Na neke stvari možemo utjecati, na neke ne. Ne možemo utjecati na mjesto rođenja, na primjer. Ponekad mislim kako bi baš bilo super da sam rođena u SAD-u, ili na nekom egzotičnom otoku. Toliko stvari bi mi bilo jednostavnije, dostupnije… Ali džabe mi sanjarenje, kad sam rođena u Lijepoj Našoj. Ali ok, tu sam gdje jesam, i zadovoljna sam. Većinom.
KADA LJUBAV I U SVAĐI DRŽI ZA RUKU
Rujan. Prohladno jutro. Prvi dan nove školske godine. Sjedim za stolom, ispijam šalicu kave, zamišljam scenarij nakon buđenja najmlađih i pokušavam se pripremiti za početak novog hektičnog perioda. Sa nostalgijom gledam u fotografiju koja je obilježila protekle dane. Ovogodišnje ljeto zauvijek ću pamtiti kao vruće, radno i iscrpljujuće, ali i po predivnoj priči ispričanoj tijekom kratkog i spontanog izleta na more.
ŠTO SAM NAUČILA OTKAD SAM POSTALA MAMA?
Kaže se da učimo dok smo živi, a ja sam najvažnije lekcije života naučila od svog sina. Od trenutka kad sam saznala da sam trudna postala sam ležerna i neopterećena, i tako je cijela trudnoća prošla, ležerno. Prvi mjeseci uz sina bili su poput svakodnevice, nije se puno promijenio moj nekadašnji dnevni i noćni ritam, nisam se previše uzbuđivala, dojenje je išlo svojim tokom, i mislim da je upravo ta moja ležernost i neopterećenost doprinijela tome da je, iako sam bila vrlo mlada, sve išlo svojim putem. Kao da smo moj mali smjehuljak i ja oduvijek zajedno. Sjećam se kad smo došli tek iz bolnice, išla sam ga po prvi put presvlačiti i previjati, onda mi je tek sinulo kako sam od sad nadalje ja odgovorna za ovo malo biće…
DOVOLJNO MUDRA DA ŽELIM BITI KUĆANICA
“Fuck IT! Želim biti kućanica! Želim čistiti kuću, uživati u njenu dekoriranju, peći kolače u domu koji miriše na cimet i vanilin šećer. Uživati u vatrici pored peći, roditi sinu brata ili sestru, uređivati vrt u čizmama cvijetnog uzorka i noktiju prljavih od zemlje. Želim ušuškana u vunenu dekicu, uz čašu toplog čaja, promatrati djecu kako se igraju, opuštena, neopterećena poslovnim obavezama i pustim tlapnjama. Odrasli su takvi daveži. Iskompleksirani, licemjerni, nedosljedni. Ništa ne cijene. Potpuni gubitak vremena.”
SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Marija Bratonja
Nevjerojatno je koliko se način života, ali i sami ljudi, mogu promijeniti u tek nekoliko godina, a da ne govorim o promjenama u usporedbi s nekim drugim generacijama… Odrasla sam u selu nadomak Splita, koje je tek nakon rata počelo dobivati neke od osnovnih životnih uvjeta bez kojih danas ne možemo zamisliti život. Prvi telefonski aparat bio je, po mojem dječjem viđenju, čudo ravno otkriću Amerike. Mobitel sam dobila u srednjoj školi. Danas gotovo svako dijete ima svoj. „Vremena su se promijenila“. Pitam se – kakva će situacija biti s mojom djecom po pitanju tehnologije, kad je stanje koje vidim u okolini već sad pomalo zabrinjavajuće?
VRAĆANJE NA TVORNIČKE POSTAVKE
I evo ga opet. Došli smo s dugačkog godišnjeg. Tri tjedna smo imali turneju po rodnoj grudi, obišli sedam gradova, pet država, dvjesto rođaka i popili nebrojeno mnogo kava. Bilo je lijepo, bilo je zabavno, bilo je okrepljujuće i na kraju je taman bilo – dosta. Naravno, najviše je profitirala Morana, najdruštvenije dijete u povijesti čovječanstva. Nekog bi umorila komunikacija s minimalno deset novih ljudi dnevno, ali ne i moje dijete. Ona je cvala sa svakim šaltanjem od bake do bake, od sladoleda do kave, od centra do parka i, natrag, od bake do bake. Ja sam se, s druge strane, osjećala kao na kolodvoru. Ali ona je bila sretna i ja sam bila sretna.