MAJČINSTVO

magazin kojeg mame obožavaju u novom broju donosi iskrene priče stvarnih mama

Svibanjski broj Magazina Supermame dostavljen je u inbox preko 8.000 mama, a sad ga možeš i Ti pročitati besplatno! Svibanjsko izdanje je uvijek posebno jer je upravo taj mjesec posvećen majčinstvu, počevši od Majčinog dana, Svjetskog dana mentalnog zdravlja majki, svjesnosti o trudničkoj hiperemezi do Međunarodnog dana primalja. Vrlo često nismo svjesni da se iza jednog osmijeha ili rečenice “dobro sam” krije majka koja tiho u sebi vrišti “treba mi podrška”. “Misli na svoje mentalno zdravlje”,  “nije sramota potražiti pomoć”, “ok je da nisi ok”  samo su neke od poruka koje želimo poručiti svim majkama, i ona najvažnija – niste same. Vidimo vas.  U ovom broju pronaći ćeš iskrene priče stvarnih mama koje su ovom prilikom otvorile svoju dušu i dotakle naša srca. Hvala vam na tome, hvala vam što…

vojne vježbe, horoskop i ostale čari dječjih parkića

Nedavno sam počela odlaziti s djetetom u parkić. Ne onaj ispred zgrade, u mojoj zgradi, naime, ne žive djeca. U dvadeset i šest stanova živi jednako toliko pasa i jedno dijete – moje. Prvi susjedi toliko vole djecu, da kad Luna zaplače u neko njima nezgodno vrijeme, bjesomučno lupaju po zidu naše spavaće sobe. Sigurno dobronamjerno, da bi nam dali do znanja da naše dijete ima neke potrebe, za slučaj da mi ne čujemo da nam urla u uho. Znam, i meni je teško shvatljivo, ali ne mogu se dosjetiti drugog razloga zbog kojeg bi odrasle osobe sposobne same se emocionalno regulirati, lupale na zid sobe šesnaestomjesečnog djeteta koje nije sposobno samo se emocionalno regulirati. Ali ovo nije kolumna o dragim susjedima drugog kata jedne zgrade u Rijeci na Bulevardu….

zašto su roditelji posebna vrsta?

Jednom kad postanete roditelji, nema više povratka na staro. Evoluirate u bolje verzije sebe, a pritom razvijete nove načine preživljavanja u svakodnevici. Postoje različiti tipovi roditelja, ali većina ima iste, prepoznatljive karakteristike. Neki će razviti posebno „roditeljsko rame“ (koje nije samo za plakanje!), a nekima će se eksponencijalno povećanje sposobnosti zbrajanja i množenja. Roditeljske vlasi Možete imati najljepšu frizuru na svijetu, #curlygirlmethod kovrče ili nemarnu punđu, ali u svakoj svježe opranoj kosi može završiti komadić dječjeg doručka. Umjesto špangice, ponosno nosite zobene pahuljice jer je vaše dijete veselo zamahnulo žlicom. Preporuka je imati i pokoju chia sjemenkicu u kosi jer ćete na taj način, osim što dobro izgledaju, odmah ostavljati dojam roditelja koji zna što je zdrava i balansirana prehrana. Često roditeljima u kosi završe i neželjeni vrtićki ljubimci kao…

kako izbjeći kaos u dječjim ormarima – pronašle smo metodu koja funkcionira!

Isprobale smo Marie Kondo metodu za učinkovito organiziranje dječje odjeće i ovo su naši savjeti! U (roditeljskom) svijetu koji je često prepun kaosa i nereda, pronalaženje učinkovitih načina za organiziranje doma može biti pravi izazov. Kada imate djecu, to postaje još veći izazov, posebno kada je riječ o dječjoj odjeći koja se samo gomila u košari za pranje veša, a kasnije i u ormarima. Sve te male majice, hlače, haljinice i čarapice mogu stvorit kaos u ormarima i ladicama. Klinci rastu brzo kao gljive nakon kiše, jedan odjevni predmet obuku četiri puta i peti put im je već na knap. Čak i ako si ljubiteljica minimalizma tu je sva ona robica koju dobiješ na poklon, a što je dijete veće – veća je i hrpica osobito ako imaš klince koji…

dojenje i hranjenje bebe na bočicu? moguće je!

Iako se isključivo dojenje preporuča barem prvih 6 mjeseci djetetova života, to ponekad nije moguće. Dojenje sa sobom nosi i određene izazove. Kako beba raste, mnoge se majke, iz potrebe ili drugih osobnih razloga, odlučuju na kombinirano hranjenje, odnosno hranjenje beba vlastitim mlijekom ili pak adaptiranim mlijekom na bočicu. Postoje majke koje se nakon porodiljnog moraju vratiti na posao, no još uvijek žele dojiti svoje dijete. Postoje i očevi koji žele na svoj način i koliko je to moguće sudjelovati u hranjenju djeteta te tako ostvariti posebnu povezanost s bebom. One majke koje jednostavno žele sačuvati svoje mentalno zdravlje i posvetiti sebi više vremena. Ili one koje su nakon duge borbe za isključivo dojenje, našle u kombiniranom hranjenju bebe spas. Kombinirano hranjenje ima nekoliko prednosti kako za mamu, tako i…

kućni porod u Hrvatskoj – priča primalje

Broj kućnih poroda u visokorazvijenim zemljama raste i raste, a u Nizozemskoj doseže svoj vrhunac, u Hrvatskoj je još uvijek – tabu tema o kojoj se definitivno ne govori dovoljno. Događaju li se kućni porodi u Hrvatskoj i koje su njihove okolnosti? O temi smo porazgovarali s Ivanom Zorić, na internetu poznatoj pod imenom Moja primalja, koja je prva primalja koja u Hrvatskoj obavlja kućne porode te ima privatnu praksu primaljske njege unutar koje skrbi o trudnicama, novorođenčadi i bebama do 6. tjedna života, kada završava babinje. Dok su u ostatku Europe takve privatne prakse već godinama dio svakodnevnice, u Hrvatskoj se o njima još uvijek – šapuće. Što se smije, a što se ne smije? U međuvremenu, mame i bebe čekaju na pomoć usklađenu sa svjetskim standardima. Nakon 26…

majka mora biti zdrava

Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkako sam objavila prvi tekst o majčinstvu. Iza nas je jedan jako lipi zabavni period laganog tempa i jedan prilično izazovan koji se poklopio s dolaskom proljeća, ove godine prilično šućmurastog i išempjanog. Oba su sastavnice cikličkog procesa življenja i učenja. Danas se želim osvrnuti na nevidljive terete majčinstva, temu za koju se u jednoj Instagram anketi pokazao veliki interes. Nevidljivi teret ili posao je svakodnevni behind-the-scenes rad koji osoba mora zapamtiti i obaviti kako bi neka organizacija funkcionirala normalno. U slučaju roditeljstva, najčešće majčinstva, to je držanje četiri kantuna kuće plus održavanje krova i okućnice. To su brojne stvari fizičke, mentalne, emocionalne i logističke naravi koje žena nosi na ramenima pored očigledne ogromne odgovornosti za novi život. Njih nitko ne primjećuje, a bez istih bi…

avanture novopečene mame i njene bebe vol. 4

Nakon 15 mjeseci suživota s Bebolitikusom, Svjetska zdravstvena organizacija obavijestila me da je moja beba službeno iz dojenčeta prešla u kategoriju toddlera. Level up! Neslužbeno Luna i dalje doji, ali sad ona više nije beba, već dijete koje trči prema meni urlajući “Mama pupak!”, dajući mi tako do znanja da želi cicu. Mama i pupak njene su prve dvije hrvatske riječi koje je usavršila. Mama ju je naučio reći njen tata, a za pupak sam zaslužna ja. Iako zna lokalizirati pravi pupak na tijelu, i za cicu misli da je pupak. No, ne da se smesti pa se prikopča na cicopupak kad želi dojiti. A to je samo nekoliko puta dnevno i tritisućeosamstoosamdesetosam puta noću. Puno manje nego prije nekoliko mjeseci dok još nije jela konkretne obroke. Tad je naime…

misija majčinstvo

Nakon dva mjeseca pauze, na blogu sam planirala nastaviti gdje sam stala. U nacrtima imam spreman tekst o hamburškom kvartu grijeha – Svetom Pavlu (St. Pauli). Međutim, moj privatni dnevnik posljednjih sada skoro već godinu dana okupira primarno putovanje neke druge vrste. Putovanje potpune transformacije; najprije kroz trudnoću pa zatim i majčinstvo. I, dok sam ja još uvijek prije svega ja i trudim se to ne zaboravljati, ipak više nisam samo to. Taj “identity shift” nije prošao bez otpora iznutra. Stoga sam prvi tekst poslije porođaja, ujedno i prvi u 2023. godini, odlučila posvetiti upravo misiji majčinstva. “Making a decision to have a child – it’s momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body.” — Elizabeth Stone Tijelo kao hram…tuđi Jedan od esencijalnih…

važnost mentalnog zdravlja djece sportaša

Mama i dijete sportaš Alarm zvoni, lijeno nedjeljno jutro je prožeto teškim kišnim oblacima i jakim vjetrom. Kuham sebi kavu i budim sina, tek mu je 11 godina, a dok ga gledam kako spava javljaju se slike njega kao male bebe. Sada je visinom skoro kao i ja, još godinu dana i prešišat će me.. Još jedno spremanje za košarkašku utakmicu, što je poprilično teško kad imate veliku spavalicu kao što je moj mali. Protezanje i ustajanje, lagani doručak koji mora dati dovoljno energije za narednih par sati, a opet ne smije biti pretežak niti stvoriti osjećaj težine u trbuhu. Umivanje i pranje zuba i uzimanje torbe i vode te nekog laganog snacka za međupauze te put pod noge. Krećemo i tišina postaje sve očitija. Moj inače jako pričljiv dečko…