MAJČINSTVO

što možemo naučiti od muškaraca?

Nakon što sam pokrenula Magazin za mame Self-ish, iznenadila sam se koliko ga mama zaista čita! Odavno shvaćam da mame ne brinu o sebi. Ako uopće i brinu, brinu nedovoljno. I sama sam mama pa mogu reći iz iskustva. Često se priča o ravnopravnosti spolova, o ravnopravnosti muškarca i žene u kućanstvu. To će biti moguće kada muškarci preuzmu dio brige o obitelji i kućanstvu kao i mi, tj. kada budemo u tome potpuno jednaki. Možete li zamisliti da muž potpuno preuzme brigu recimo o prljavom vešu? Ja ne mogu. A trebala bih. Tu dolazimo do novog problema – prepuštanje kontrole nekom drugom. Sigurna sam da bi, kada bismo malo popustile, naišle na iznenađujuće rezultate! Kada bi morali, muškarci bi to odradili. Pri tome mi zaista nije namjera nikoga vrijeđati,…

diskriminirane i degradirane na radnom mjestu zbog majčinstva – ovo su njihove anonimne priče

Sve dobro znamo koliko je ponekad teško balansirati majčinstvo i karijeru, koliko je bitna podrška naših najbližih i dobra organizacija, no nažalost živimo u patrijarhalnom društvu koje od žena očekuje da odgajaju djecu kao da nemaju posao i da rade kao da nemaju djecu. I dalje u ovom “modernom” svijetu su muškarci ti koji imaju veće plaće i prilike za napredovanje – njih rijetko tko pita tko im čuva dijete i namjeravaju li širiti obitelj, dok se ženama prigovara zbog bolovanja, u najgorim slučajevima daje otkaz ili ih se degradira. Nekoliko mama anonimno je podijelilo svoja iskustva. “Ravnateljica mi je rekla da ako planiram rađati i čuvati djecu da je bolje da se ne zapošljavam” “Odrađivala nam pripravnički staž i nakon staža su me zaposlili na određeno, naravno. Ostala sam…

kako sam prestala biti mama koja samo viče?

“Ako smo uistinu u sebi skladni i razumijemo vlastite granice, mogućnosti i nedostatke i radimo na sebi onda smo u isto vrijeme sposobniji to vidjeti i dopustiti u vlastitoj djeci. I to je konstantan rad i proces potreban za njihov i naš rast i razvoj.” Kada bi barem bilo istinito da se sjećamo samo onoga lijepog, ugodnog, sretnog. Kada bi to posebno bilo u odnosu na našu djecu i na roditeljstvo – sve one dane i trenutke u kojima je iskonski divno i neproblematično. Možda bi to u isto vrijeme značilo da neki od nas ne bi imali više od nekoliko takvih trenutaka, možda bi to značilo da bi mozak uspio napraviti još veću zabludu i pojačati lijepa iskustva. No nije važno što bi bilo kada bi bilo, važno je…

priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije

Priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije poroda. Porod carskim rezom u Hrvatskoj se obavlja samo ako postoji medicinska indikacija za njega no ne i ako postoji želja trudnice za istim kao što je to u zapadnim zemljama. Saznavši da je moja trudnoća blizanačka veselila me činjenica kako ću, nakon izrazito napornog i traumatičnog porođaja prvog djeteta, iskusiti i ovu mogućnost iako su se bebe u 30. tjednu obje okrenule na glavu i time pripremile za izlazak prirodnim putem. Liječnici su na svakom pregledu zagovarali vaginalni porod dok sam ja gajila nadu da ću ipak roditi carskim rezom. Moram napomenuti da je ovo moje iskustvo, moja zdrava i uredna trudnoća, a ja samo želim podijeliti svoja razmišljanja i potencijalne savjete iako je svaka trudnoća različita…

mama u zemlji srama

Na Valentinovo je muž otišao na večernje planinarenje s prijateljima, moja jednogodišnja djevojčica bila je ušuškana u krevetu, a ja rastrgana između čitanja knjige i gledanja filma, završila sam na stranici jednog portala, čitajući raspravu o tome smiju li mame zatvarati vrata od WC-a jednom kad postanu mame. I dok mi je ruka lelujala nad tipkovnicom, pokušavajući napisati neki polu smisleni komentar, osjetila sam kako mi kapci postaju sve teži i teži da bih već u idućem trenu širom otvorenih očiju koračala uskim špalirom penjući se beskrajnim kamenim stepenicama uvis. Sa svake strane špalira nalazile su se žene, izgledom neobično podsjećajući na septe iz Game of Thrones i vikale: “Shame! Shame! Shame!”, prateći me optužujućim pogledom. Penjući se, razmišljam što sam točno skrivila da bih se trebala sramiti (znam, revnim…

kako je lijepo biti pametan s dvadeset

Kad imaš dvadeset i neku, dobro znaš što želiš i što ne želiš od života. Lijepo mu napišeš sve zahtjeve i jasno i glasno ih deklamiraš svima koji te žele saslušati. “Kad budem imala djecu, nikako neće biti razmažena. Neću ih stavljati da spavaju sa mnom u krevetu. Bit će pristojni i neće mi upadati u riječ kad budem razgovarala s drugima. Pa neću valjda trčati za svaku sitnicu doktoru. Imat ću vremena posvetiti se svome izgledu, a ne biti zapuštena kao većina majki koje viđam. Kad bi se samo malo potrudile, sve bi uspjele. Otac mog djeteta će biti odgovoran i dijelit će podjednako sve obveze. Djeca rastavljenih roditelja uglavnom se i sama rastaju pa ću odabrati onoga čiji su roditelji, poput mojih, u dugom i sretnom braku…” U…

što zapravo ne znaš o brizi o sebi?

Pojam koji se u zadnje vrijeme dosta spominje, a čije se razumijevanje samo po sebi pretpostavlja. Što tebi prvo padne na pamet kad kažem briga o sebi? Odlazak kod frizera, tuširanje, obrok u miru i s dovoljno vremena, izlet, šetnja, planinarenje, masaža, kupka, dejt s partnerom, kava s prijateljicama? Sve to JE briga o sebi, ali nije jedino. Znam da neke mame vjeruju da im je apsolutno sve s ovog popisa nedostižno. I s takvim stavom to i je istina. Naš dan i količina vremena u danu uveliko ovise o našem stavu, raspoloženju i razini energije koju osjećamo. Sad se možda pitaš, okej kako to misliš, pa svi imamo istih 24h. Da, svi mi imamo 24h, ali ne i istih. Jednoj ženi koja još nema dijete (a možda ni partnera)…

zašto se pretvorimo u tinejdžere kad postanemo roditelji?

Znate one filmove u kojima se odrasle osobe odjednom probude i ništa više nije isto jer shvate da su se ponovno vratili u svoje tinejdžerske dane? Baš to se događa svima nama kad postanemo roditelji. Prvi grudnjak U trudnoći polako prerastamo svoje omiljene grudnjake – čipkaste i svilene, push-up, žične ili bežične, a u shopping idemo po svoj prvi 1000 % organsko-pamučni grudnjak za dojenje. Pidžame za dojenje izgledaju kao nešto što ne bih obukla ni da sam rodila devet para blizanaca odjednom, a onda možete zamisliti kakva je većina grudnjaka. Dva teško pronađena lijepa primjerka nosila sam u rodilište i to za broj veće nego što mi trebaju jer sam računala da će mi s dolaskom mlijeka grudi još više narasti. A ako i neće, tješila sam se, barem…

zašto roditelji pucaju k’o kokice?

Zamislimo sljedeću situaciju na poslu: Naša uloga je jako važna, svi imaju visoka očekivanja i o našem uspjehu ovisi budućnost firme. No postoji caka: Nitko nam zapravo ne zna točno reći po kojim kriterijima će se vrednovati naš posao. Svi daju savjete, ali savjeti ne pomažu već patroniziraju. Važni smo, ali potplaćeni i prvi na udaru kritike ako nešto pođe po krivu. Da li bi u jednom momentu pukli kao kokica? Naravno da bi! Što kada isto vrijedi za roditeljstvo, uz ‘mali’ dodatak: Posao kojeg imamo nam je najvažniji na svijetu, s njime stvaramo jaku, posebnu emocionalnu vezu. Posao je odgoj našeg djeteta, odnosno dobrobit samog djeteta. Kao i kod posla, možemo se složiti da djeca jesu važna i da o njima ovisi budućnost. No postoji caka, odnosno jako puno…

mameći priručnik iliti kako prestati osuđivati druge mame

Što je mom shaming? Mom shaming je super kreativan način da se očekivanja društva prenesu na mame koje ionako rade većinu toga ispravno (ili se bar trude koliko god mogu), ali i dalje zaslužuju kritiku zbog svake odluke koju donesu. Bilo da su u pitanju dojenje, povratak na posao ili vlastiti izbor u odgoju djece, mom shaming osigurava da se majke osjećaju krivima i beskorisnima, bez obzira na to što su dobre i brižne majke. Mom shaming je sjajan način da se osigura da se majke osjećaju loše zbog bilo kojeg izbora koji donesu, što dovodi do toga da se društvo drži tradicionalnih normi i očekivanja o tome kako bi majke trebale odgajati svoju djecu. Umjesto podrške i razumijevanja za majke, mom shaming! To ih tjera da se osjećaju glupo,…