Sve je počelo smirenom rečenicom moga muža: “Što se dereš tako nervozno?“. Rečenica koju svaka supruga voli čuti, rečenica-okidač, zar ne? I da nisam nervozna, kad ju čujem – poludim načisto. Međutim, ovaj put je djelovala drukčije jer biće na koje sam podigla glas bila je naša kći, a moj muž mi je postavio pitanje koje je ovaj put djelovalo kao okidač za osjećaj srama. Ne želim biti majka koja viče!
Možete li zamisliti bebu bez pelena? Ono baš bez full time, znači uopće ne kupujete pelene! Sad se sigurno pitate pa gdje onda beba vrši nuždu? Pa isto gdje i mi odrasli, u WC-školjku. elimination communication Postoje roditelji koji prakticiraju komunikaciju oko eliminacije (engl. Elimination Communication – EC), tj. bespelenaštvo. Roditelji uz pomoć signala (da, beba kad treba piškiti ili kakati vrti se, meškolji, umiri – kako koja), svoje intuicije ili rutine (nužda nakon obroka ili spavanja) stavljaju bebu iznad WC-školjke, umivaonika ili neke posude da obavi nuždu. Zapravo roditelj pokušava prepoznati, a zatim i odgovoriti na fiziološku potrebu svoje bebe. Bebu se na ništa ne sili. Ako mislite suprotno, probajte ju prisiliti da obavi nuždu kad vi to hoćete. Tko uspije, neka mi se javi. Bespelenaštvo nije prisila, već…
Neki dan sam pogledala najbolji govor o milenijalcima koji mi je otvorio oči na tako mnogo razina. Da se razumijemo, ja bih spadala u tu grupu milenijalaca o kojima se jako puno piše i čita u posljednje vrijeme, ali vjerujem da imam malo što toga zajedničkog s američkim milenijalcima o kojima je najčešće riječ. Njima se predbacuje da se često ponašaju kao da su privilegirani i razmaženi, a moji uvjeti odrastanja su često bili sasvim suprotni.
Već neko vrijeme moje dijete ima svoju bebu – lutkicu koju oblači, uspavljuje, gura u kolicima, tušira, pere joj zube. Kad beba zaspi, ona ju pokrije dekicom i govori nam da budemo tiho jer „Bebe nina-nana.“ Tada dragi i ja hodamo po stanu na prstima i govorimo šaptom. Beba se često budi (baš čudno, to je njezina „mama“ radila!) pa ju moja curica uzme u svoje naručje i lagano ju ljuljuška dok ona ponovno ne utone u san.
Složit ćete se kad kažemo da kad je prva trudnoća u pitanju tema o kojoj se najviše priča je porod. Sve ono što dolazi nakon njega, kao što je dojenje, čini nam se poprilično lako i jednostavno. Nedavna anketa na instagramu portala @supermame.hr pokazala je da je čak 72% mama bilo nedovoljno informirano o dojenju tijekom trudnoće. Njih 60% imalo je probleme s dojenjem te su koristile proizvode koje su im olakšale dojenje. Nataša, Sonja i Martina zajedno imaju 56 mjeseci dojilačkog staža, dojenje im nije krenulo onako kako su one to zamišljale i kako piše u raznim priručnicima o majčinstvu. Za portal su podijelile svoja iskustva i savjete.
Da, dobro ste pročitali, odgojila sam razmaženo dijete. Priznajem, kriva sam. Kriva sam za svu ljubav koju mu pružam svakog dana i kriva sam što mu svaki dan govorim koliko ga volim čak i kad me dovede do ludila. Koliko puta dnevno čujemo rečenice poput: „Baš si ga razmazila!“ ili „Nemoj mu popustiti, razmazila si ga previše, sve mu dopuštaš!“ A u meni iskrice sijevaju, čime sam ga ja to razmazila, pitam se pitam.
Mame najbolje znaju što je dobro za njihovu djecu. One brinu, rade, kupuju. Zahvaljujući projektu ‘Odabrale mame’, a temeljem istraživanja na nacionalnom reprezentativnom uzorku, odabiru se najbolji proizvodi i usluge prema ocjenama hrvatskih majki. Maminu preporuku svi cijene jer ona uvijek zna što je najbolje za njezinu obitelj – više vjeruj mami nego reklami.
Bili mi doktori znanosti, kvantne fizike, psiholozi, psihijatri ili life coach-evi u najvažnijoj ulozi u životu potpuni smo laici. Uzalud nam priručnici, knjige, kada nam naše čudo u određenom momentu može opovrgnuti sve teorije o odgoju koje su do tada istraživanjima dokazane. Obično se povodimo odgojnim metodama kojima smo mi bili odgajani jer nam je to nekako najbliskije i s vremenom sami sebe iznenadimo koliko zapravo ponavljamo rečenice naših roditelja.
Čudan dan! Trčim od jutra, a bolesna tako da jedva stojim na nogama. Pokupila sam virozu od najmlađe kćeri i naizmjence brišem nos njoj pa sebi. Da ne spominjem da nisam spavala noćima. Uostalom, spavanje je i tako samo bajka za mame kao i Crvenkapica za djecu. Uz sve to, starije kćeri su ovaj tjedan u popodnevnoj smjeni u školi što mi zadaje posebne muke jer im se popodnevni termini nikako ne poklapaju, tako da stalno gledam na sat. Dok one doručkuju u 9, ja razmišljam što ću kuhati za ručak u 11.30 a što za večeru u 18h (sve nam je pomiješano)! Toliko kuhanja u jednom danu…a kad sam se udavala prije 10 godina nisam znala ni jaje ispeći. Zato moj muž kaže da me uzeo na kredit hehe….
Tokom priprema za prvu trudnoću, intenzivno sam se informirala o metodama olakšavanja boli na porođaju. Ja sam jedna od onih koje vole znati što više informacija o nečemu nepoznatom, jer mi to daje osjećaj sigurnosti. Željela sam znati sve o različitim opcijama za ublažavanje boli, te koje su dobre, a koje loše strane. Tokom priprema u rodilištu, anesteziolog je spomenuo i TENS metodu – naziv za transkutanu električnu nervnu stimulaciju. Naziv mi je bio otprije poznat iz fizioterapije, budući da od mladosti imam probleme s bolovima u lumbalnom dijelu kralježnice (nasljedno). Na kraju sam izabrala ovu metodu olakšanja boli na svom porođaju, uz tehnike disanja i opuštanja, te prethodnu akupunkturu.