SVA LICA JEDNE MAME

Sjedim danas uz Fionu na njenoj prostirci za igru i pjevušim joj pjesme koje sviraju na radiju. Fiona to obožava. Gleda me širom otvorenih očiju s velikim razvučenim osmijehom, uz tu i tamo neki popratni zvukić uživanja. Počne pjesma „I’ll stand by you“ od The Pretendersa i pjevam joj refren: I’ll stand by you, I’ll stand by you, Won’t let nobody hurt you. Odjednom, osjetim veliki nalet emocija i oči mi se napune suzama. Da, to je to; stajat ću uz tebe i neću dopustiti nikome da te povrijedi. Bit ću tvoj mentor kroz život, dokle god me budeš trebala. Dokle god ti budeš htjela da sam uz tebe. U trenutku sam osvijestila ogromnu ljubav koju imam prema tom malom biću. Gledam ju i djelomično još uvijek ne vjerujem da…

MAJČINA LJUBAV NE SMIJE BITI UTEG DJETETU

“Tko drugom sreću želi, sam u nju pada. Shvaćam to u ovom bijelom kutu grada. Na krevetu u kojeg stane cijeli Svemir sav je moj život sada. Koliko li sam siromašna bila dok te nisam poljubila, sine… Znam, proći će godine i lanci trenutaka dovest će nas u vrijeme kada ćeš biti jači od mene. Uz tvoju gustu kosu bit će moje sijede. I možda ću ja u tvoje naručje hrliti po spas… Kao da se znamo oduvijek stigao si baš za nas. Nikad ti nećemo umjeti reći kakvoj si nas približio sreći i koliko si dragosti doveo iz Raja i smisla u život koji se nastavlja. ⭐ROKO⭐”

MAJKE I TIJELO

Prošlo ljeto na plaži čula sam jednu djevojku kako komentira moje tijelo. Nije se trudila biti diskretna. Buljila je u mene neko vrijeme, zatim svojim prijateljima rekla: “Da, to je ona. Gle ju, celulitasta i ravna ko daska.” Da se razumijemo, u to vrijeme sam dojila i bila presretna veličinom svojih grudi, hahah. (Što bi tek rekla da me vidjela ovo ljeto u kupaćem!??)

KLUPA ZA DOJENJE…I VJEČNE POLEMIKE

Nedavno sam na par hrvatskih portala pročitala zanimljivu objavu koja se tiče majčinstva i dojenja. Radi se o Heer pametnoj klupi za dojenje koju je osmislio studio 52hours iza kojeg stoje jedna Zagrepčanka i jedan Beograđanin (samo ta informacija sigurno je već po društvenim mrežama izazvala hrpu zlobnih komentara). Klupa ne samo što je estetski predivna, nego se okreće i ljulja. Prva pomisao koja mi pada napamet je: “wow, kako dobra ideja“. Sjedila bih i ljuljuškala se u njoj i bez bebe. Odličan projekt, odlična ideja, i to još domaća. Kud ćeš bolje. Napokon netko i na Balkanu misli i na nas majke. Da bar takvih klupa ima po svuda.

VRIJEME ZA MENE

Dugooo sam čekala taj trenutak, taj osjećaj kad ću napokon reći imam vremena za sebe i vremena za posvetiti se samoj sebi. Vrijeme u kojem ću bezbrižno lutati po stanu, tražeći si posla, kojeg uvijek imaš ili jednostavno sjesti na kauč i samo predahnuti. Zadnjih šest godina mog života proletjele su u trenu. Istina je kad kažu da kad si stariji godine sve brže idu, iako bih ja otkad sam rodila htjela da vrijeme uspori. Da upijem svaku trenutak proveden s njim, jer neću se ni okrenuti a moje malo čudo odlepršat će iz kuće. A do tada, uživam, uživam u svakoj minuti provedenim s njim i svakoj minuti kad sam bez njega. Jer sad je napokon došlo moje vrijeme.

kako je biti mama dječaka? puta dva

Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa. Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam  tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač partije i jednom kad odraste. I, kako to obično biva, život ti se nasmije u lice. Pa je mene podario sa dva dječaka. Dva divna, plavokosa, živahna dječaka. ŽIVAHNA….

SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Lana Marasović Krolo

Kod mog malca i mene nije dugo trajala faza „mirne kave s prijateljicama“. Beba spokojno spava u kolicima, a mama pije kavu…sad mi to zvuči kao da se događalo prije sto godina…zapravo, toliko mi je to u magli da uopće nisam sigurna jesam li o tome samo maštala ili se to zaista nekad i dogodilo… Bogu hvala, beba raste, sve je glasnija i sve joj je dosadnije na jednom mjestu, tako da su se kave u gradu prorijedile na one slučajne kad malac zaspi u kolicima. Ne moram onda ni objašnjavati da nikad nisam ni pomišljala ići s njim u, primjerice, kazalište ili ljetno kino. Čemu kvariti ugođaj drugima? Ne lažimo se – čemu kvariti ugođaj sebi i zašto bi netko uopće vodio bebu u ludi izlazak do 22 h?!…

MALENI DODIR, VELIKA LJUBAV

Dodir je prvi kontakt sa djetetom, čaroban trenutak koji se pamti čitavog života. Potpun, prirodan i nježan. Taj dodir i miris bebine kože podsjeća na sreću. Zato je važno da koža naših najmanjih bude zaštićena, njegovana i ljubljena, baš kao što i treba biti.

ZAŠTO NAŠA ISKUSTVA NIKADA NEĆE BITI ISTA

Nedavno sam na jednom profilu popratila odličnu anketu u kojoj su žene raspravljale što bi sve radile ‘da muškarci imaju zabranjen izlaz nakon 9 navečer’. Nije se radilo o ničem ekstremnom, samo na iznošenju onoga što bi žene voljele raditi ‘po noći’, a sada se baš i ne usuđuju zbog brige za vlastitu sigurnost. I dok sam čitala banalne odgovore, srce mi se paralo jer je bilo vrlo očito da žene i muškarci nikada neće živjeti u istom svijetu. I prečesto se čini da smo mi samo gosti u njihovom.