BEAUTY LJETNI SAVJETI ZA MAME

Drage Supermame, Evo mene nakon par tjedana nepisanja. Nije da nisam imala inspiraciju za pisanje, pogotovo ljeti kad imam u glavi sto tema o kojima bi voljela pisati, nego sam jednostavno bila iscrpljena i bez 5 minuta za sebe, ali doslovno. Često ispada da se samo žalim kako ništa ne stižem, a u biti ne pišem o tim svim divnim trenucima radosti i sreće sa svojim curama, a ima ih na tone. Pišem najčešće o trenucima kad sam iscrpljena, kad mi uzmu i onaj zadnji atom snage zato što osjećam da ću ovdje naići na potporu, na mame i tate koji to potpuno razumiju i gdje se mogu izjadati bez da me netko poprijeko gleda što sam okusila u svojoj okolini. 

5 KNJIGA ZA LJETNE DANE

Za neke se ljeto bliži kraju, a nekima tek počinje. Bilo da ste na plaži ili doma, ako ulovite koji slobodan trenutak za čitanje, evo mojih prijedloga.

BIT ĆE LAKŠE, OBEĆAVAM

Morana i ja završile smo s tjednim šopingom i prolazimo kraj nekog velikog (skupog) Volva. I tu moje dijete konstatira kako nam treba veliki auto. Jer ovom se samom zatvara gepek, zašto se nama ne zatvara gepek?! (Ne znam ni ja, srećo, zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?!) I dok joj ja objašnjavam da ćemo imati i mi veliki auto (nekad) i da će onda mama lakše zatvoriti gepek (tko uopće kaže prtljažnik, ikad?!), ona se sama uspela u sjedalicu, namjestila, provukla ruke i ja sam samo učinila zadnji ‘klik’. 

DJEČJA SOBICA IZ SNOVA

Pronašli smo još jednu predivnu dječju sobicu, prepunu detalja, koju će vrlo brzo ispuniti dječji smijeh, u kojoj će se stvarati puno uspomena, u kojoj će se napraviti kilometri i kilometri koraka dok će se uspavljivati jedan mali dječak.

POSTAVLJANJE GRANICA

Ne, ovo nije još jedan tekst o odgoju i discipliniranju djece. Nego o nečemu što je svim roditeljima jako dobro poznato, a primijetila sam da na portalu baš i nema tekstova na tu temu. Vjerojatno zato što mame i svekrve ponosno prate naše pisanje. Sigurno već pogađate, riječ je o bakama i djedovima naše djece.

odgojno – obrazovni Oliver; educirao nas primjerom, a ne pustom pričom

Ležim potrbuške na ručniku, na obali, suze kroz njega tope kamenčiće koji ne znaju razliku između suza i mora. Oliver ne može biti mrtav. Ne može. Danas moje djetinjstvo jeca, moje mladenaštvo tuguje. Izgubilo je djeda koji to nije, dobrog duha, glas promukao od soli, riba, vina, stijena, valova, galebova, najljepših uvala, barki, ribara, maslina i svega što Jadran jest. Realnost se ne poklapa s osjećajem Oliverove vječne prisutnosti. Bune se moje strune protiv te vijesti. Moji su praunuci trebali sjediti na kamenu amfiteatra i slušati njegov Ključ života. Toliko je zauvijek bio doživljavan, jedan od onih ljudi za koje ne pristajemo prihvatiti da su bolesni, a kamoli da ih nema. On je uvijek trebao za klavirom puniti duše. Znam, sebično je takvo razmišljanje. Ali, kad nas je tako razmazio…….

“NE, NE, NE” OLIMPIJADA

Kod nas je u tijeku veliko natjecanje – tko će više puta u danu reći Ne!, Ne to! ili Neću. U igri smo moj dragi i ja protiv naše Korane. Dosta je napeto, iako je Korana zadnjih par dana preuzela vodstvo. U samo sat vremena 22 puta izrekla je (vrlo glasno i sa stavom) NE !! A dobila je i dodatna dva boda jer je, nakon mog upozorenja, zastala, pogledala me duboko u oči i tiho, s malim smiješkom rekla „E neću.“

NEKA NOVA POZNANSTVA

Jednom davno, postojala je jedna društvena mreža zvana Instagram. Prikazivala je uhvaćene trenutke raznih ljudi, dopuštala ulaz u intimu njihovih života, inspirirala nas, ljutila, naučila, povezala… tako su na kraju krajeva i nastale Supermame. Koliko nam je samo inspirativnih i pozitivnih poznanstava donijela, već i ptice na grani znaju. Jedno od tih je upravo i ovo, kojem posvećujem ovaj tekst. Nakon jedne od mojih objava, javila mi se Supermama Dora, a njezin tekst, životan, bez previše epiteta, mi je nekako “sjeo”, postao onako, blizak srcu, poznat. Kraj samog teksta me naveo na razmišljanje. I inspirirao za novu kolumnu. Ali, o tome kada uhvatim više vremena. Zato sam ovaj tekst odlučila podijeliti s vama.