Muškarci u odijelima više nisu monotoni “man in black” nego frajeri s dobrim sakoima, nekim drukčijim krojevima hlačama, odjeveni po mjeri koji itekako paze na svoj stil – no nisu izgubili na muževnosti. Ako ste jedan od onih “juppieja” koji žele odijelo po mjeri, a to se svakako isplati jer poslovni look zahtijeva savršenu siluetu stoga tu je hrvatski brend O´dijelo, urbana, elegantna i sofisticirana odijela sa personaliziranom podstavom skrojenoj po želji.
Nemam puno iskustva s malom djecom. Priznajem. Čak ne mogu reći ni da djecu nešto posebno volim. Slatki su dok se smiju i igraju, a kad plaču i divljaju, radije ne bih bila u blizini. To se sve polako počelo mijenjati otkad radim u školi i posebno otkad sam postala mama. Djeca su mi postala još slađa, a s ovim drugim se moram nositi, i poslovno i privatno, htjela – ne htjela.
Već dugo mi se u glavi vrte neke misle koje se tiču blogova, blogera i influencera. Prije svega želim naglasiti da sam veliki zaljubljenik u društvene mreže, završila sam Master iz digitalnih medija, u slobodno vrijeme obožavam čitati o web i digitalnom marketingu te se i dalje namjeravam educirati u tom smjeru. Blogove čitam već dugi niz godina. Naravno, kao i sve žene koje vole modu, modni blogovi bili su moja prva strast. Kako godine prolaze, mijenjaš se ti, mijenjaju se i tvoji interesi. Danas me modni blogovi uopće ne zanimaju. No blogersku scenu, kako stranu tako i našu pratim već dugo.
Petroleo, ime iza kojeg se nalazi superžena, supermama, krajobrazna arhitektica, bivša obrtnica i zaljubljenica u izradu vlastitim rukama – Zdenka Bošnjak. Kreatorica anđeoskih lutkica koje će svaka djevojčica poželjeti u svojoj sobi.
Sjedim na podu i gledam kako Rudi kotrlja jednu moju bućicu i gnječi si prstiće. Mislim da bi zapravo ta bućica prije ušla u kategoriju utega, ali shvaćate me valjda. Rasplakao se i grlimo se usred mojeg tko-zna-kojeg-po-redu-neuspješnog treninga.
Jedna od negativnih strana Instagrama je što često prikazuje nerealan način života, osobito kad je majčinstvo u pitanju. Iako ima i sve više onih koje prikazuju stvari onako kakve one zaiste jesu, još uvijek prevladavaju profili koji su daleko od realnosti. Sve one naspavane, nasmijane i fit mame u yoga outfitima u svojim savršenim domovima s djecom koja kao da su izašla iz modnih časopisa. Da bude još gore (iako uvijek oku lijepo za vidjeti) sad pomoću specijalnih appova dodaju čarobne efekte, lampice, zvjezdice…što li sve neće izmisliti! Nije lako biti instamama. Zato je ova norveška ilustratorica @ab.bel odlučila prikazati majčinstvo onakvo kakvo to zaista je, bez imalo cenzure. Iako se radi o ilustracijama ovo je daleko najrealniji profil koji smo vidjeli u zadnje vrijeme. Mi smo se pronašli skoro…
Sjedim danas sa svoja dva dečka u parkiću, u blizini svoje osnovne škole. Stariji se igra, mlađi spava. Ulazim s L u drvenu kućicu i slikam ga, jer, baš je štosna fotka. Pita me što piše na kućici, jer drvena kućica je sva pošarana. Krenem čitati i ne znam što reći. Vratilo me to u doba kada sam išla u osnovnu školu. Bilo je tu puno lijepih uspomena, ali bilo je i onih koje sam željela zaboraviti, a koja ostavljaju gorak okus u ustima.
Ne samo da se metode odgoja razlikuju od obitelji do obitelji, one se razlikuju i od zemlje do zemlje. To ste na portalu već mogli i pročitati u kolumnama naše supermame Nade iz Amsterdama koja nam je u par navrata opisala na koji način nizozemci odgajaju svoju djecu. Kako najsretniji ljudi na svijetu odgajaju svoju djecu piše u knjizi Danski Odgoj Djece, knjiga koju i sama želim uskoro pročitati, čisto onako iz znatiželje ali i iz želje da pronađem neki korisni savjet. Nedavno sam naišla na zanimljivi članak o odgojnim metodama iz različitih dijelova svijeta pa sam ih odlučila podijeliti s vama. Osim što će vam biti zanimljive, možda će vas navesti da porazmislite i o svojim vlastitim odgojnim metodama te možda uvedete i neke izmjene.
Mamasita and Son, brand mame koja ima malog sinčića, u prodaju je pustio novu kolekciju matching majica za mame i sinove s printom Bossy za mamu i The Boss za sina. Majice su inspirirane dvogodišnjakom koji zna što hoće i kako to dobiti. Pravi mali šef.
Bio je to još jedan dan ispunjen negativnom energijom nezadovoljnih ljudi, nekulturnih riječi, loših i tužnih vijesti o posljedicama nasilja i neodgovornosti, crnih i pesimističnih prognoza, javnih prepucavanja, nestručnih rješenja, pogodovanih poslova, terminalnih zdravstvenih dijagnoza, ljudi gladnih doslovno i figurativno… mogla bih nabrajati unedogled, no ono što me posebno dotaklo bilo je dijete koje me kod kuće dočekalo emotivno povrijeđeno jer je svjedočilo zlostavljanju psa od strane njegovog vlasnika u blizini škole. Gledajući me suznih očiju, tražilo je objašnjenje.