prevara: postoji li ispravno ili neispravno?

Poznaješ li onaj osjećaj kada ti zrak ponestane iz pluća? Kada ti se tlo pod nogama izmakne i tijelo više ne sluša? Kada znaš, duboko u sebi znaš, da sve što osjećaš, sve što ti tijelo govori ne može biti laž? Poznaješ li onaj osjećaj kada glava odjednom glasnije viče…upozorava? A tijelo kao da ne čuje…vuče na jednu stranu, dok glava vrišti – STANI! Poznaješ li osjećaj kada se u tebi odjednom nastane dvije osobe…dva bića koja žele različito? Od kojih jedno žudi za nečim, a drugo se svim silama protivi toj žudnji? Oduvijek sam bila netko tko je uvijek i bespogovorno slušao svoj razum…zatvarao srce. Jer što srce zna?! Sve do dana kada je sudbina, Bog ili ne znam ni sama tko, želio da upoznam njega i dovedem se…

povezujuće roditeljstvo – metoda odgoja zadovoljne djece, ali nezadovoljnih roditelja?

Povezujuće roditeljstvo ili gentle parenting – postoji li jedan univerzalan način odgoja djece? Sve mi koje smo ne tako davno rodile već od prvog plusića na testu bombardirane smo raznim internet savjetima što i kako s djecom. Od onih samih početaka što jesti u trudnoći, kako se pripremiti na porod, tisuće savjeta o dojenju, koje pelene koristiti i koristiti li ih uopće, dohrani i prehrani djece, treninzima spavanja i slično. Onda preživiš tu prvu godinu, ostaneš donekle zdravog razuma, dijete ti je živo, zdravo, raste i odjednom se nađeš u vrtlogu informacija o različitim vrstama roditeljstva te pod konstantnim upitima samog sebe hoćeš li ovime ili onime upropastiti svoje dijete te mu nanijeti neke doživotne traume. Društvene mreže su pune raznih stručnjaka i edukatora odgoja koji nam svakodnevno izbacuju nove…

strah od propuštanja i nemogućnost prepuštanja

Živimo brzo, želimo sve, po mogućnosti u isto vrijeme – biti, doživjeti, osjetiti, probati, vidjeti, naučiti, pružiti, ne propustiti… Želimo to i svojoj djeci vjerujući da tako radimo najbolje za njih. Od kada vodimo paralelne živote na društvenim mrežama, svjesno ili nesvjesno, bojimo se da ćemo nešto propustiti. Teško je oteti se tom dojmu kad se nudi toliko toga, a čini se da svi drugi stižu sve i pritom uživaju. Kao da bismo, ako propustimo, izgubili ritam s drugima, mjesto u društvu onih koji nam se sviđaju, ili sami ne bismo bili onakvi kakvima želimo biti. Ili ne daj bože, možda bismo zakinuli svoje dijete. A danas je neizmjerno važno biti dobar roditelj. Ne samo dobar, bolji. Teško se oduprijeti savjetima koji pršte sa svih strana i ne zaviriti u…

zašto su obiteljski hoteli najbolji odmor za umorne roditelje i klince željne zabave?

Kažu da se roditelji s malom djecom na odmoru zapravo ne odmaraju, nego nastavljaju brinuti o djeci na nekom drugom, doduše malo ljepšem, odredištu. Koliko puta vam se dogodilo da vam je baš nakon takvog odmora trebao odmor? Počnimo samo od spremanja za odmor s klincima, bez obzira radi li se o ljetnim dužim praznicima ili samo vikend bijegu od svakodnevice. Kad postaneš roditelj više ne možeš jednostavno spakirati kofere, uzeti par omiljenih outfita, knjigu i sunčane naočale. Spremanje za odmor s djecom je pravo strateško planiranje. Odjeća za djecu, rezervna odjeća – jer naravno velike su šanse da će se već čim sjednete u auto netko zaliti vodom ili popiškiti, raznorazni gadgeti (bočice, grijala, itd.), igračke za bazen ili plažu, bicikli, kolica, a da ne zaboravimo cijelu kućnu apoteku…

što zapravo ne znaš o brizi o sebi?

Pojam koji se u zadnje vrijeme dosta spominje, a čije se razumijevanje samo po sebi pretpostavlja. Što tebi prvo padne na pamet kad kažem briga o sebi? Odlazak kod frizera, tuširanje, obrok u miru i s dovoljno vremena, izlet, šetnja, planinarenje, masaža, kupka, dejt s partnerom, kava s prijateljicama? Sve to JE briga o sebi, ali nije jedino. Znam da neke mame vjeruju da im je apsolutno sve s ovog popisa nedostižno. I s takvim stavom to i je istina. Naš dan i količina vremena u danu uveliko ovise o našem stavu, raspoloženju i razini energije koju osjećamo. Sad se možda pitaš, okej kako to misliš, pa svi imamo istih 24h. Da, svi mi imamo 24h, ali ne i istih. Jednoj ženi koja još nema dijete (a možda ni partnera)…

tjestenina s kozicama u umaku od crvenih rajčica – brzo, jednostavno i fino jelo!

Tjestenina s kozicama i bakinom šalšom brzo je i jednostavno jelo koje vole i oni najmanji. Na kraju teksta čeka vas i poklon koji će vam olakšati organizaciju uskrsnog jelovnika. Vrijeme je korizme i kroz tih 40 dana kada se svi odričemo nečega u korist razno raznih osobnih uvjerenja, razmišljam i o tome za što zapravo služe ta odricanja, koja je svrha? Odričemo li se zbog tradicije, zbog prilike da napravimo nešto dobro ili zato jer je to jednostavno takvo doba godine? Nikada mi nije uspjelo odricanje od slatkih grijeha, niti sam vidjela smisao u tome, tako da je naš običaj oduvijek bio – pokušajmo biti malo više dobri, čak i kada je jako teško ostati dobar. A uskršnji običaji bili su okupiti se oko blagdanskog stola, cijela obitelj i…

zašto se pretvorimo u tinejdžere kad postanemo roditelji?

Znate one filmove u kojima se odrasle osobe odjednom probude i ništa više nije isto jer shvate da su se ponovno vratili u svoje tinejdžerske dane? Baš to se događa svima nama kad postanemo roditelji. Prvi grudnjak U trudnoći polako prerastamo svoje omiljene grudnjake – čipkaste i svilene, push-up, žične ili bežične, a u shopping idemo po svoj prvi 1000 % organsko-pamučni grudnjak za dojenje. Pidžame za dojenje izgledaju kao nešto što ne bih obukla ni da sam rodila devet para blizanaca odjednom, a onda možete zamisliti kakva je većina grudnjaka. Dva teško pronađena lijepa primjerka nosila sam u rodilište i to za broj veće nego što mi trebaju jer sam računala da će mi s dolaskom mlijeka grudi još više narasti. A ako i neće, tješila sam se, barem…

nisam dobro, a dobro sam

Majčinstvo je prisutno u životima djevojčica mnogo prije nego što svjesno požele i počnu planirati majčinstvo. Od malih nogu navikle smo gledati na svijet i ulogu majke u crno bijelim tonovima: lijepi princ na bijelom konju, beba s roza mašnicom, zločesta vještica bez djece u crnom šeširu. U stvarnosti, majčinstvo je jedno od najkompleksnijih životnih uloga. Majčinstvo je vrtlog ugodnih i neugodnih emocija, koje može biti vrhunac samoispunjenja i omča za vratom. Ako želimo biti sasvim iskrene, moramo priznati kako majčinstvo sadrži sve boje. Ono nije crno ili bijelo, ono je istovremeno i crno i bijelo. Kada smo djevojčice, pripremamo se na majčinstvo i okruženi smo porukama kako nas jedino majčinstvo može usrećiti. Istovremeno, gledamo naše umorne majke koje u svakodnevici nisu sretne. Suočavanjem s majčinstvom prilikom odrastanja odbacujemo stare…

dječje igre koje će izazvati i potaknuti na razmišljanje

Dječje igre i aktivnosti koje potiču na razmišljanje, a time stvaraju osnovnu predvještinu za sigurnije sudjelovanje u prometu. Usmjeravanje pažnje na detalje i povezivanje informacija su dvije kognitivne vještine koje su povezane i koje se zajedno razvijaju. Usmjeravanje pažnje na detalje je sposobnost usredotočiti se na male elemente ili dijelove nečega, dok povezivanje informacija uključuje sposobnost prepoznavanja uzoraka, kategorizaciju i stvaranje veza između različitih dijelova informacija. Kada se kod djece ove dvije vještine zajedno razvijaju, one zajedno predstavljaju osnovnu predvještinu za sigurnije sudjelovanje u prometu. Djeca počinju bolje razumijevati svijet oko sebe i o tome kako različiti dijelovi sustava funkcioniraju zajedno. Na primjer, dijete koje je sposobno usmjeriti pažnju na detalje i povezati informacije može bolje razumjeti zašto je na pješačkom prijelazu važno zaustaviti se i pogledati dolazi li vozilo,…

kakvo roditeljstvo se danas nosi? svemoguće i nemoguće.

Kao da biti mama i tata nije dovoljno zahtjevno samo po sebi? Umjesto podrške i razumijevanja u našoj okolini često nailazimo na savjete koji nameću još nerealnija očekivanja od naših vlastitih (dovoljno nerealnih!), osuđuju naša ili dječja ponašanja kao kakav odred za ćudoređe, ispravnost i besprijekornost – bilo da se radi o održavanju kućanstva, prehrani, poslu, partnerskim odnosima ili odgoju. Sve to uz krilaticu “Tako ti je to, a što si mislila?” ili još bolju “Tako je i nama bilo!”, i zaborav da je puno toga bilo drugačije, da se vremena, uvjeti i znanja ne mogu uspoređivati kroz stoljeća, ali i uz (ne)svjesno ignoriranje činjenice da to, ako ništa drugo, ne znači da “tako” treba biti i nama. Uz sve zahtjevnije životne uvjete u kojima podižemo djecu, sve veće zahtjeve…