maja marić: blog mi nije dovoljan, želim i mogu više

Maju Marić našim vjernim čitateljicama nije potrebno previše predstavljati. Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Bori se protiv predrasuda od kada zna za sebe, prečesto i nesvjesno tako da je već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor njeno su oružje. Maja je naša omiljena blogerica i jedna od onih čije tekstove nestrpljivo očekujemo. Na svom Instagram profilu danas broji nešto više od 11.000 pratitelja, a odnedavno je odlučila zaploviti i vlogerskim vodama. Majin nas je YouTube kanal zaista iznenadio i probudio znatiželju pa smo odlučile porazgovarati upravo o tome. Zašto si otvorila YouTube kanal? Jednostavan razlog bi bio: jer nisam imala vremena za pisanje. Snimanje videa nešto je što radimo…

voljeti sebe, ali ne na silu

U starijoj verziji sebe, nikad ne bih objavila ovakvu fotku bez da ju prvo obilato ispeglam i provučem kroz pregršt filtera, a ako bih ju i objavila takvu, uz nju bi došao set isprika, kao npr.: „Ovo tijelo je rodilo, patilo, lomilo se, živjelo….svi ovi ožiljci su tu kao podsjetnik na….“ Blah. Ovo tijelo je moje tijelo i odnedavno dolazi bez isprika. Nemam više potrebu ispričavati se, prvenstveno sebi. Nemam više potrebu manijakalno pokušavati biti 3 broja manja u obujmu kostiju, kada moje kosti fizički ne mogu biti manje. Nemam više vremena provoditi život u razmišljanju o tome kako izgledam i uklapa li se moje tijelo u standarde koji su neodrživi i nerazumni. Bitnije od neimanja potrebe i vremena je što sam si oprostila da moje tijelo to ne može….

nije u redu!

Prije pet mjeseci sam vam pisala o svom porođaju, o svom pozitivnom iskustvu. Rodila sam bebicu prirodnim putem, taman kad je pandemija počela. Rodila sam bez epiduralne, bez dripa, bez pucanja, bez šavova, bez hematoma, bez krvarenja i teških posljedica. Bez partnera pored sebe. I kad me netko pita kako je bilo, uvijek ću reći “Bolno, ali super! ” i zaista to mislim. Nakon tog teksta, javilo mi se jako puno žena sve redom zahvaljujući mi jer sam im ulila nadu da ne mora sve biti loše. Da nije svaki porod neugodno i traumatično iskustvo. Jer žene STALNO slušaju loša iskustva i kad nekome spomeneš riječ porod, automatski svi povezujemo da je to nekakav strašan događaj od kojeg se teško oporavlja, ali se eto, mora dogoditi i ne možemo to…

pridružite se pokretu čitanja bebama

U kampanji „Čitaj svojoj bebi“ pod motom „Čitajmo im dok su još u pelenama“ okupili su se izdavačka kuća Tvornica snova, Pampers i Bipa s ciljem da pridonesu razvoju kulture čitanja, potaknu roditelje na čitanje djeci od najranije dobi i istovremeno ih educiraju. Time je za roditelje i sve koji brinu o dobrobiti djece stvorena platforma na kojoj se mogu informirati, zabaviti i saznati nešto novo o utjecaju čitanja na razvoj djece. Za edukativni dio kampanje pobrinuli su se poznati stručnjaci Tomislav Kuljiš, autor, terapeut i predavač  i Marija Ott Franolić, znanstvenica i voditeljica radionica čitanja. Svojim su tekstovima potvrdili ono u čemu se brojni se znanstvenici i slažu – čitanje bebi još u maminom trbuhu korisno je za budući razvoj. Čitanje od najranije dobi pozitivno utječe na razvoj memorije…

te borbe oko jela

Dosta roditelja muku muči s prehranom svoje djece. Svaki obrok se svodi na borbu oko jela i namirnica koje se nude, a koje dijete uporno odbija. Razlog leži u načinu kako se pristupa jelu i na koji način se dijete potiče na jelo. Naime, često se dijete nudi s hranom i kada nije baš gladno, jer se smatra da bi trebalo nešto pojesti ili se forsira neka hrana, kao recimo jetrica. Takav pristup može samo dovesti do toga da dijete počne vrijeme obroka povezivati sa sukobom oko hrane i autoriteta. Ali često, zaboravljamo da djeca kao i odrasli, neku hranu vole više ili manje, jednostavno nisu uvijek jednako gladna i ne jede im se uvijek ista namirnica. Evo par savjeta koji mogu pomoći oko prehrane. Tako recimo, povrće se može…

smije li roditeljstvo biti teško?

Smije li roditeljstvo biti teško? Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci… Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum. Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu…

muževi koji mijenjaju pelene, imaju sretnije žene

Danas više nije neobično vidjeti očeve koji ravnopravno sudjeluju u svim kućanskim obavezama, očeve koji uzimaju rodiljni dopust, sudjeluju u brizi oko djeteta, a to najčešće uključuje i ne tako omiljeni dio roditeljstva – mijenjanje pelena. Nedavno su na društvenim mrežama bili popularni takozvani #smelfieji, odnosno selfieji tata sa ukakanim pelenama. Osim što je bilo simpatično za vidjeti tate u akciji, cilj challenge-a bio je promovirati tate koji se ne libe primiti posla oko svojih mališana, te motivirati što više drugih očeva na ravnopravno roditeljstvo. I dok ima onih koji su pravi „maheri“ kad je mijenjanje pelena u pitanju, postoje i oni kojima to nije jedan od omiljenih sportova, osobito kada su novopečeni očevi u pitanju, što je sasvim normalno, jer ni mame nisu uvijek sto posto sigurne u ono…

pobijedite “sindrom povratka s godišnjeg odmora”

Kako se vratiti u svakodnevicu (a zadržati malo ljeta u sebi)? U današnjem svijetu opsjednutom poslom, ljetno je doba kratkotrajno olakšanje od životnog žrvnja. Postaje moguće pobjeći od svakodnevne žurbe i guštati ​​u dragocjenim toplim ljetnim danima i večerima – isključiti se, zabaviti s obitelji, uživati ​​u životu. Kraj ljeta stoga mnogim ljudima označava kraj sezone opuštanja, odmora i zabave. Nema više bezbrižnih dana, kasnih buđenja usred tjedna niti ljetnih roštilja ili okupljanja. A tek pomisao na duge i hladne “kiše jesenje”? Dani su nesumnjivo sve hladniji i kraći, a onima osjetljivijima na pomanjkanje svjetlosti to može pridonijeti i razvoju sezonskog afektivnog poremećaja (čitaj: “zimske depresije”). Naravno, za neke od nas kraj ljeta označava i veliko olakšanje. Nisu svi ljudi ljetni “fanovi”. Ljeto može biti financijski, fizički i emocionalno zahtjevno…

knjige koje naša djeca obožavaju

Svako dijete je jedinstveno, sa svojim interesima i zapravo kako se razvijaju, otkrivamo neke nove „darove“ koje pokazuju. Te darove treba njegovati i poticati, a naše supermame otkrile su koje to knjige njihovi klinci obožavaju. View this post on Instagram A post shared by Sonja (@supermama.sonja) Sonja: Moja dva dječaka su sasvim različita, pogotovo karakterno, ali i svojim potrebama. S jedne strane, Luka kao prvo dijete s kojim sam otkrivala i učila kako biti mama, što znači biti mama i koju snagu imam, ali isto tako i koliko živaca nekada nemam. Dijete koje se rijetko kada igra samo, koje uvijek traži pažnju i posvećenost, a na drugoj strani je Šimun, miran i samozatajan, koji može provesti sate i sate u samostalnoj igri, dijete kojem je dovoljno da vidi da je…

a što kada drugog roditelja nema?

Vjerujete li da su uloga majke i uloga oca međusobno ovisne? Vjerujete li da odnos oca s djecom određuje odnos majke s djecom i obrnuto? Vjerujete li da jedna uloga ne može bez druge? A što kada nema drugog roditelja? Kada ga nema jer je preminuo ili se odrekao svojeg djeteta ili ne sudjeluje u životu djeteta koliko biste vi htjeli bez obzira na to jeste li u braku, izvanbračnoj zajednici ili razvedeni. Roditelji mogu biti prisutni ili odsutni neovisno o obliku veze u kojoj se nalaze. Vjerujem da svoje roditeljske uloge gradimo neovisno o partneru s kojim jesmo ili s kojim smo se razišli. Naravno da se one isprepliću jer jedna ne bi postojala bez druge, no određuju li se međusobno? Svoj odnos s djetetom gradimo neovisno o ponašanju…