U istom trenu kad je gotovo cijeloj Lijepoj Našoj stalo srce dok su Vatreni zabili penal Danskoj, moje je srce stalo jer mi se beba probudila uz zvukove navijanja, a jedva sam je uspavala. Nisam neki fan nogometa i ne pratim utakmice, ponekad pogledam pokoju utakmicu više zbog društva, a ne zbog samog nogometa, ali razumijem ponos ljudi zbog nogometaša koji igraju za svoju domovinu, za svoju plaću.
Nakon cjelodnevnog boravka na suncu, bez obzira koliko jak zaštitni faktor i filtere koristili, dio sunčevih zračenja uvijek prolazi kroz slojeve kože. Ako uzmemo u obzir slučajno ili namjerno izlaganje suncu u nepoželjno vrijeme, nedostatno nanošenje zaštitnog sredstva i ispiranje u vodi uvijek je pametna intervencija upotrijebiti dobro sredstvo za obnovu i hidrataciju kože nakon sunca i mora. SAN SUN CARE je kozmetika za vrhunsku i posve prirodnu njegu tijela prije i nakon izlaganja suncu.
Moram biti otvorena i priznati. Ja sam jedna od onih žena koje je voljela naglašavati kako ‘nije tipično žensko’. Znaš, ja sam ti cool žensko. Ja sam ti ne-previše-plitko žensko. ‘Ne znam što je highlighter, ali znam što je zaleđe’ žensko. U svoju obranu ću reći dvije stvari. Prvo, zaista sam imala uglavnom muške prijatelje. Drugo, bila sam balava i blesava.
Često mi moj virtualni prostor služi za pročišćavanje uma i olakšavanje duše. Ovaj put neću se na ništa žaliti. Pisat ću o svemu što sam kroz naše tri godine naučila o ulozi majke. Kada bih sada sama sebi trebala nešto savjetovati, sebi prije nego sam postala mama, to bi bilo – ne planiraj ništa. Nemoj misliti da u majčinstvu išta možeš planirati. Živiš iz dana u dan. Učiš iz dana u dan. Ne opterećuj se. Ima dana kada je predivno, ima dana kada ćeš samo plakati. To je sasvim ok. Rekla bih si – slušaj svoju intuiciju. Zaboravi na metode odgoja-hranjenja-uspavljivanja-dojenja. Slušaj sebe, ti si mama i znat ćeš u datom trenutku što i kako napraviti. Ne ustručavaj se tražiti stručnu pomoć. Pod stručnom pomoći ne mislim na druge mame….
Postoji nekoliko jela koja redovito pripremam zbog svojih prednosti nad ostalima. Jedno od njih su svakako palačinke. Debele, tanke, voćne ili čokoladne, apsolutno je nebitno koja vrsta, svi ih u kući volimo jesti. Prednosti su im za početak jednostavnost i brzina pripreme, zatim iskorištavanje viška namirnica koje bi u suprotnome netko bacio, te njihova praktičnost jer ono što se ne pojede za doručak poslužit će kao međuobrok u parku.
Započeo je kratak godišnji odmor! Četiri dana starog godišnjeg spojenih sa jednim neradnim i cijeli tjedan je na raspolaganju. Presretna, euforična i puna planova, pomislih: napokon malo vremena i za mene, za odmor, knjigu, vježbanje, frizera, za male radosti koje donose unutarnji mir i snagu za dalje. Bacim pogled na mužev raspored – totalna suprotnost. Radni tjedan i potpuna odsutnost. Znak za nastavkom uhodanog ritma, ali i nimalo utješno.
Hodam prema središnjem dijelu zelene pulske livade, razgaljena, znojnih ruku, raznježena, ustreptala od uzbuđenja. Zapravo, od nepoznatog “jedvačekanja”. Čudno i blesavo, no osjećaj je blizak onom nakon poroda, a ni sama ne znam zašto do te mjere podsjećaju jedan na drugog. Livadom odzvanjaju glazba i glasovi djece, roditelja, baka i djedova. Baloni miluju grane stabala, a među njima se ističu oni što ispisuju srebrni broj deset, slavljenički broj djelovanja jaslica (i vrtića) koje moj sin pohađa svega tri mjeseca.
Drage moje Supermame, Vrijeme je za novu beauty priču. Produljeni vikend je iza nas, ja sam ga iskoristila najbolje što sam mogla, sa svojom obitelji na moru. Iako nam nije bilo baš sunca niti kupanja, nama je bilo baš odlično! Nikad nam ne može biti dosadno. I muž i ja smo vrckasti po pitanju hodanja okolo, nismo statični, uvijek negdje nešto nađemo, tražimo i idemo. Znate kako se kaže: samo da nam guzica vidi puta! To smo mi! Bili smo tako “leteći” i ovaj vikend s našim curkama. Kako prije polaska nisam očekivala da ćemo tako malo biti na plaži (samo prvo popodne) opskrbila sam se kremama za sunčanje kao i svake godine otkad imam djecu. Moram priznati da sam se u dvadesetima doslovno pržila na plaži i htjela se…
Bilo je to jutro nakon poroda. Donijeli su mi moju Juliju. Odmah sam joj dala cicu i čekala. Što sam čekala? Baš kao i dan danas, nakon skoro 8 mjeseci, da Julia bude zadovoljna pa da se posvetim sebi. Ne sjećam se kada sam zadnji put pojela tek skuhan topli obrok, a i ako sam ga krenula jesti, morala sam prestati pa nastaviti jer je nešto bilo bitnije kao recimo podignuti sve igračke koje je Julia pobacala sa hranilice kako bi još kratko bio mir u kući. Uhvatim se kako nisam ništa konkretno pojela, a zvoni mi podsjetnik u 16 sati popodne da uzmem par minuta i dišem zatvorenih očiju.
Dogodilo se i meni. Beba je na putu, napokon trenutak gdje (u mom slučaju) dio spavaće sobe pretvaram u kutak za bebu. Internet je prepun tih usklađenih sobica, bajkovitih kolijevki sa slatkim bijelo-sivim dekicama, tek koja naznaka svijetlo plave ili nježne zelene da dolazi dječak. Zamišljam kako ispod bijelog baldahina sa zvjezdicama u slamnatoj košari spava moje novorođenče… Svaki pogled na neku scandi dječju sobicu je – osjećaj mira. Naravno, Zara Home je na tom putu bila neizostavna postaja za kupovinu svih dodataka koji će upotpuniti moju bajku u glavi. Zašto je to tako?