Kao majke, svi se trudimo pružiti djeci najbolje što možemo. Želimo im osigurati siguran, sretan i stabilan život, ali često zaboravljamo koliko naše ponašanje i stavovi prema novcu oblikuju njihovu budućnost. Naša djeca ne slušaju samo ono što im govorimo – ona nas promatraju. Na temelju našeg odnosa prema novcu, djeca razvijaju vlastite obrasce koji ih zatim prate cijeli život. Priče dviju majki, Ane i Tanje, pokazuju koliko naš odnos prema novcu može imati utjecaj na to kako će naša djeca u budućnosti upravljati svojim novcem. Dvije majke – dvije priče o novcu Ana je odrasla u obitelji u kojoj se stalno osjećao nedostatak novca. Njeni roditelji su stalno brinuli o tome kako će platiti račune. Spajali su kraj s krajem na vrlo kreativne načine. U Aninoj obitelji novaca nikada…
zašto je majčinstvo stresnije od 98% zanimanja u svijetu?
Kortizol se naziva još i hormon stresa. Izlučuje ga nadbubrežna žlijezda, a njegova se koncentracija u krvi kroz dan mijenja. Zadaće su mu razne, a one najznačajnije su da regulira raspoloženje i održava emocionalnu stabilnost. Njegova normalna razina utječe na prirodan otpor i izdržljivost tijela. Posljedica povišene razine kortizola u krvi može biti uzrokom smanjenog iskorištavanja glukoze u stanicama pa samim time i povišenja šećera u krvi, povišeni kortizol ubrzava propadanje bjelančevina, slabi imunološki sustav pa možemo zaključiti da ima izuzetno negativne učinke na cjelokupno zdravlje. Negdje sam pročitala podatak da majke koje ostaju kod kuće sa svojom djecom proizvode više kortizola od osoba koje imaju najplaćenije profesije. Od tih poslova, uzmimo za primjer kontrolu leta, ali da bismo dočarali stresne situacije u majčinstvu možda bi najbolje bilo opisati kako…
nisi loša mama, samo trebaš pomoć
Precijenila sam se. Ta misao često mi se znala javljati u glavi kada sam bila iscrpljena i premorena, a i najmanja sitnica me izbacivala iz takta. “Nisam ja “materijal” za majku” zakucavala sam sama sebe dublje nego je to itko mogao. Ti neki dani bili su preteški. Težina kojom bi se kretala kroz njih bila je neopisiva. Dan nikako da prođe, ja nikako da se smirim. Pogled u ogledalo bacao me u očaj. “Propala si. Pogledaj se na šta ličiš.” Gledala sam se i gadila se sama sebi. Neoprana kosa, zubi. Dlake na nogama, nokti s neskinutim lakom po mjesec dana. Nisam si bila prepoznatljiva i to me istovremeno rastuživalo i razbješnjivalo. Umivam se, perem zube, zalizujem kosu u rep i oblačim trenerku na sebe. Nakon 20 minutnog presvlačenja, oblačenja,…
majčinstvo i osobni identitet: putovanje unutar sebe same
Koliko smo puta čule onu: „Kad se rodi dijete, rodi se i majka“? Ja znam da sam na stotine puta odmahivala rukom na tu izjavu i sve redom njoj slične, bunila se protiv ideje da će me snaći sve te „floskule o majčinstvu“, jer kako bi mene, tako „samosvjesnu, mladu, perspektivnu ženu koja dobro zna što (ne)želi“, nešto moglo iz temelja potresti i promijeniti? Pogotovo nešto tako uobičajeno i vjekovima poznato, kulturološki i civilizacijski već milijarde puta viđeno i proživljeno, kao što je majčinstvo – jedan uobičajen izbor, logičan slijed događaja u životu mnogih žena, jedna „prirodna faza“ odraslog života. A onda kad mi se dogodilo, tada sam pala ničice pred istinom – doista, Majčinstvo je jedno od najintenzivnijih osobnih iskustava koje žena može proći. Na tisuće je raznolikih iskustava…
imaš li osjećaj da stojiš u mjestu dok svi drugi žive punim plućima?
Znate one slike gdje je jedna osoba u fokusu, a sve ostale su mutne? Ta jedna osoba je stajala mirno. Stajala je mirno dovoljno dugo da ju je fotograf uspio fokusirati, izoštriti, dok su se svi drugi kretali. Jeste li ikada imali osjećaj da stojite u mjestu dok se svi drugi kreću? Da konkretnije pitam: drage žene, majke, je li vam poznat taj osjećaj za vrijeme porodiljnog ili možda odluke da ostanete uz svoje dijete duži period? Sjećam se sebe, svojih misli, svojih želja dok sam bila trudna. Sjećam se što sam sve zamišljala i planirala. Nasmijem se i dok pišem ovaj tekst, ali ne podrugljivo i bezobrazno nego sjetno i sretno. Bilo je prilično idilično, rekla bih iz ove perspektive. Bilo je iskreno i neiskvareno, pomalo naivno. Naivno jer…
predstavljen projekt „Ponekad“ za podizanje svijesti o postnatalnom emocionalnom sagorijevanju majki
Kutija PONEKAD je poklon podrške namijenjen trudnicama i mladim majkama, a sadrži 24 intimna pisma žena koje su nedavno prošle kroz to iskustvo. Pod nazivom PONEKAD predstavljen je inovativan projekt usmjeren podizanju svjesnosti o simptomima i učestalosti emocionalnog sagorijevanja majki u postnatalnom razdoblju, a koje je često uzrokovano nedostatkom podrške majčine okoline. Autorica projekta je Jelena Ribić Pavelić, koja se dokazala kroz velik broj uspješnih projekata namijenjenih mentalnom zdravlju majki i djece te njihovom pravilnom odrastanju. „Svjesne stvarnosti u kojoj se brojne mlade majke suočavaju sa simptomima emocionalnog sagorijevanja u tom važnom i posebno osjetljivom životnom trenutku, jako sam sretna i ponosna što su 24 žene odlučile postati ta podrška i napisati intimno pismo budućim majkama. Prisjećajući se teških, bolnih i zbunjujućih trenutaka vlastitog iskustva ranog majčinstva, u svojim pismima…
tko je bolja majka i kojoj je teže?
U ljudski je um ušivena kompetitivnost. Uči je se usmjeriti u predškolskoj dobi, fokusira u školskoj, a možda gubi u adolescenciji. Pa se onda u određenom razdoblju života žena odluči postati majkom i tu natjecateljstvo dobiva posebnu dimenziju. Iz aspekta majke jednog djeteta, nisam se puno susretala s natjecateljski nastrojenim mamama ili jednostavno nisam primjećivala iste, ali sad kad imam blizanke i sazrela sam u majčinstvu počinju me smetati ona pitanja kao što su “Kad su ti prohodale?”, “Znaju li mahati?”, “Koliko riječi govore?”, “Kad ti idu spavati?”, itd. Ne bi me isto trebalo smetati obzirom da ja nikad nisam bila osoba koja se borila biti najbolja ili najbrža, ali vjerujem da ima puno više pitanja koja jednu majku možeš pitati, kad ju susretneš, a da to nisu usporedbe i…
zašto su današnje majke preopterećene?
Sve što mame misle, ali rijetko izgovaraju naglas izrekla je ova majka troje djece u podcastu Iskreno o majčinstvu U 95. epizodi podcasta ugostile smo jednu sasvim (ne)običnu mamu. Josipa Gregorina, na Instagramu poznatija kao @jorja.od.jucer majka je troje djece, ona s kojom ćete vrlo rado opušteno popričati u parkiću dok se klinci igraju u blatu, ona koja vas neće suditi ako djetetu dajete bočicu ili hrenovku, ona koja o majčinstvu progovara na iskren i otvoren način i koja naglas izgovara ono što mnoge od nas drže u sebi. Jorja zajedno sa svojom obitelji živi u malom mjestu pokraj Zagreba, a njezina djeca imaju ono djetinjstvo kakvo u modernom svijetu polako iščezava, ono u kojem dijete ne odgajaju samo roditelji nego i selo. S Jorjom smo popričale o majčinstvu, organizaciji,…
moje prvo dijete odrasta, a s njom rastem i ja…
Bliži se kraj školske godine, i dok moj prvašić odbrojava dane do školskih praznika ja razmišljam koliko je meni brzo prošla njena prva školska godina i koliko je ona odrasla kroz ovih 10 prethodnih mjeseci. Razmišljam o tome koliko je izazova, strahova i slutnji proživjela u svojoj prvoj godini u školi, i koliko sam ja s njom toga zajedno i sama sa sobom proživjela. Često mi padne na pamet ona misao dok držim svoju mlađu kćer u naručju i uspavljujem ju još kao bebu, kako dani sporo prolaze s djecom, a godine lete. I koliko god mi neobično bilo, već sada, dok je ona tek napunila prije koji mjesec 7 godina se mogu poistovjetiti s tom mišlju da će sve tako brzo proći, da će mi ona, moj prvijenac tako…
nisam nesretna, samo nisam sretna
Ne sjetim se često prošlih života. Onih prije djece. Jer mi se čine tako dalekima kao da ih je netko drugi živio, a ja ih mogu gledati kao premotani film. Možda to stvarno nisam bila ja. Sve mi je u tom filmu strano, sama za sebe titlove tražim. Ali sjetim se jedne priče. U tom trenu frustrirajuće, kasnije malo bolne, a sada poučne. Prekidali smo jednu vezu, dugu, predugu. Davno gotovu. U nekom od zadnjih dana ja sam krenula prema autu. Izbila je svađa, evo ne sjećam se oko čega. U toj fazi je dosta malo da rečenice počnu završavati uskličnicima. “Pa kaj ti je? Kaj si tak nesretna?”, pita me derući se preko dvorišta. “Nisam nesretna. Samo nisam sretna.”, odgovorim ne shvaćajući što sam zapravo rekla. Ta rečenica zvuči…
