STRAH OD OBITELJSKOG ŽIVOTA

Oni koji su me već čitali na mom blogu, upoznati su s mojim neobjašnjivim strahom od imanja djece. Da, čini se presmiješno – ja koja stojim iz jednog netipičnom ‘mamećeg bloga’, ona koju na ulici prvenstveno prepoznaju zbog ‘najšarmantije curice’ koju vodam sa sobom, ja se i sa cijelim živim genijalnim djetetom iza sebe i dalje bojim djece. 

GDJE JE NESTAO SRAM

U rodilištu. Sjetila sam se neki dan svoje prijateljice koja mi je došla u posjetu u bolnicu i samo me nelagodno pogledala kad se žena pored mene na krevetu posjela nakon poroda, a iz mrežastih gaćica joj je virila stražnjica. Samo sam se nasmijala i rekla da je to skroz normalno i da sav sram nestane kad rodiš. Mislim da nije baš bila oduševljena mojim odgovorom. Ali realno – stvarno nestane.

O MAJKAMA I PUTNICAMA

Cice, Bali, čokolino, Tajland, pa malo o porodu, pa malo o Filipinima. Redovito se, u virtualnom svijetu, s ispadanja sluznog čepa, njegove teksture, boje i mirisa prebacujem na plaže Sejšela ili Maldiva. Tako nekako izgleda moj Facebook feed. Reklo bi se – lijep je to život. Bez velikih problema. I bio bi. Da su žene normalne. Ali nisu. Materemi. Nešto je generalno krenulo u krivom smjeru.

PRVI ROĐENDAN SUPERMAMA

Kako je priča Supermama započela? To je pitanje koje nas jako puno mama pita. Neobična je naša priča. Ali tako sudbinska. U božićno vrijeme prije godinu dana sazrela je ideja o pokretanju Supermama… Ali, krenimo od početka…

SUPERMAMA MALOG ANĐELA

Ovaj utorak, odlučile smo podijeliti iskustvo jedne mame, supermame, koja je nesebično svoje osjećaje pretočila u tekst i poslala nam. Kako je život nepredvidiv i koja nam se sve moralna pitanja u životu nameću, koliko je teško rješavati probleme koji se pojavljuju, zna svaka od nas. Ova supermama potaknula nas je na dublje razmišljanje… 

jesam li to još uvijek ja?

Prvo da kažem, presretna sam što sam majka. I što imam dva predivna srdašca koja su u moj život unijela neizmjerno puno veselja, sreće i ljubavi. Okrenuli su moj svijet u potpunosti naglavačke i ne mogu si zamisliti da ih nema pored mene. Koliko god bilo naporno i stresno, opet bih ponovila isto. No da budem, kao i uvijek, potpuno iskrena, često se pitam koliko sam se promijenila i koliko to ljudi oko mene vide, a možda ne govore. Ja znam da sam se promijenila, no jesam li to htjela u toj mjeri u kojoj se dogodilo? Hoću li ikada vidjeti natruhe one sebe stare?

TOP 10 NAJČITANIJIH TEKSTOVA I INTERVJUA U 2017

Još jedna godina je iza nas, za nas možda jedna od najuzbudljivijih i najljepših. U nepunih godinu dana postojanja naš portal ostvario je veliku čitanost. Broj koji je iz dana u dan sve veći, a sve to zahvaljujući VAMA! Toliko divnih iskrenih tekstova naših kolumnistica, zanimljivih intervjua, inspiracije i divnih kreativnih, poduzetnih i hrabrih superžena i supermama. Hvala vam! Danas vam donosimo Top 10 najčitanijih tekstova i intervjua iako ni ostali nimalo ne zaostaju za njima.

10 novogodišnjih odluka koje bi svaka mama trebala donijeti

Kao i uvijek s novom godinom donose se i neke nove životne odluke kojih se, budimo iskreni, najčešće ne držimo. Smršaviti 5 kg, prestati pušiti, promijeniti posao…jedne su od najčešćih odluka koje ljudi donose i drže ih se možda prvih mjesec dana. Zašto je to tako pitanje je na koje nemamo odgovor no imamo 10 novogodišnjih odluka koje će biti korisne svakoj mami i koje je zaista lako ispuniti. 1. Prestanite se uspoređivati s drugim mamama. Kako ona sve stiže, a ja ne? Kako ona uspijeva izgledati odmorno? Zašto njezina djeca sve jedu, a moja su izbirljiva? Zašto moje dijete još nije prespavalo noć? Gdje sam pogriješila? Što ja to radim krivo? Prestanite svoj život uspoređivati sa životima drugih. Svoj brak s drugim brakovima. Svoju djecu s tuđom djecom. Ne…

POROD BROJ DVA. DOLAZAK NOVOG BIĆA U NAŠU OBITELJ.

“Sjetila sam se… Neko vrijeme se nisam mogla sjetiti svih emocija, svega što sam osjećala kada su krenuli trudovi. Sada je drugačije. Potpuno drugačije. Pomiješani osjećaji, strahovi, nestrpljenje, neizvjesnost iako znam otprilike što me očekuje opet. Ali, krenimo od početka…” To su bile moje riječi prije malo više od dva tjedna… Sada, kada je sve prošlo, kada sam kući sa svoja dva dječaka, sada mogu odahnuti, iako me još čeka oporavak.