kako su dječje pjesmice istraumatizirale moje djetinjstvo

Otkako imamo bebu, mom suprugu i meni najdraža je zanimacija pjevati joj. Pjevamo joj dok ju presvlačimo, dok ju nosamo, dok ju uspavljujemo… U principu pjevamo joj cijeli dan. Pa i u onim trenucima dok bebe nema. Ja sam evo neki dan otišla bez nje u šumu i negdje nakon par prohodanih kilometara shvatila da nemam slušalice u ušima, tako da ona melodija koja mi se vrti po glavi nisu Ramonesi već čujem vlastiti glas koji urla: bebić gologuuuuzić, guzić, guzić, bebić (slobodno uglazbite po vlastitom ukusu). Nevjerojatno je koliko smo kreativni kad je u pitanju ta fina disciplina kreiranja dječjih pjesmica. Daj mi bilo koju melodiju i ja u roku od 5 minuta otpjevam apsolutno besmislen tekst koji me silno zabavlja, a sve pod krinkom “bebi se sviđa”. Mami…

avanture novopečene mame i njezine bebe

Dakle nakon što je prošlo već (tek) 11 dana da sam rodila, po svim balkanskim kriterijima osjećam se apsolutno kvalificirana, ako ne i certificirana da prosipam pamet po selu (ili online svijetu). Prekaljena mater. Evo što sam u ovih desetak dana naučila: Sisama je najljepše na svježem zraku. Ok, to je i prije bio moj moto. Krevetić za bebu je izvanredno odlagalište stvari za mamu. Nešto kao soba potrebe u Harry Potteru. Svašta se tu nađe: knjige, žurnali, rašpica za nokte (da bih imala osjećaj kao da ću se zapravo manikirati), čokolada, pokoji horkruks, Voldemort, bazilisk, još čokolade… Uglavnom svega se tamo nađe, ali rijetko kad ima i za bebu mjesta. Zlata vrijedan savjet: spavaj kad beba spava, kuhaj kad beba kuha, rješavaj birokraciju kad beba rješava birokraciju! Srećom, mama…

društvene mreže pomogle su mi da pronađem svoje žensko pleme

Društvene mreže su nam postale sastavni dio života, htjeli mi to ili ne. Sama sam se našla sto puta kako samo skrolam po njima, a nešto što sam htjela obaviti ne stignem jer sam zaglibila u bespućima interneta. Ali ako nešto postane problem, treba vremena da se to kao problem detektira, i treba onda volja da se to i riješi. Iskreno, ova pandemija me dovela do toga da previše konzumiram Internet, jer smo za sva druženja bili dosta zakinuti. Pa mi je to, kao, postao i oblik socijalizacije. Ali onda sam shvatila da moram presjeći i staviti stvari na svoje mjesto. Toliko je toga što želim napraviti, a odgađam jer ne stignem. Pa sam odlučila drugačije provoditi vrijeme koje ionako odvojim na Internet bespuća. Otkrila sam neke mame blogerice koje…

instagram profil koji pruža podršku svim majkama koje ne doje

@ne.adaptirana.mama novi je Instagram profil nastao iz osobnog iskustva jedne majke i njezine vlastite potrebe za mjestom gdje će moći dijeliti svoje iskustvo nedojenja bez osuđivanja. Iza profila @ne.adaptirana.mama krije se jedna mama koja voli puno učiti o svemu čega se primi u životu, pa tako i o hranjenju beba adaptiranim mlijekom. I sama je, kako ona kaže,  bila jedna od onih trudnica koje su odbijale kupiti bočice za svaki slučaj jer je bila uvjerena da će dojiti bez problema, a onda ju je stvarni život opalio po glavi. “Odjednom sam shvatila da moram nešto poduzeti da mi beba ne gubi na kilaži i još važnije, da se ja psihički sredim, a nisam imala pojma kako to, što je još gore, nisam znala gdje pronaći te informacije.”   Pogledajte ovu…

hoću li prestati neprestano opominjati svoje dijete?

Nedavno sam jela juhu i kapnulo mi je na svježe opranu, bijelu majicu. „O kakva sam svinja…“ pomislih. Ali odmah, u tom trenutku sam oprostila sebi. Morate sebi oprostiti svoje greške. Zar ne? Jednom davno moj sin je jeo juhu i polio po svojoj košulji. „Pokušaj jesti pažljivije!“. Htjela bih reći da sam mu lijepo to rekla, ali ne, izderala sam se. Možda sam bila iz noćne. Ma da, vjerojatno je to. Inače sam staložena i smirena. Možda u nekoj drugoj dimenziji. Ali zaista sam željela biti savršena. Onda sam donijela zanimljivu odluku. Pokušati ću samu sebe opominjati tijekom dana. One opomene koje automatizmom izlijeću iz usta nas odraslih u pravcu djeteta. Ujutro sam ušla u kuhinju i ugledala u sudoperu šalicu od sinoć koja nije bila oprana. Je li…

priča s drugog poroda

Trenutno sam u fazi za mene još ranog postpartuma i dok je još sve koliko toliko „svježe“ želim svoje misli i svoje iskustvo drugog poroda opisati na papiru kako bih dijeljenjem svoje priče proširila svijest o dobrim i manje dobrim stranama poroda broj dva. Neki osjećaji s prvog poroda u meni su ostali zauvijek zabilježeni, kao onaj kad sam primila svoje prvo dijete u naručje – dobro se sjećam tog trenutka kad je bila na mojim prsima, njenih plavičastih prstića, i velikih, ja bih rekla napaćenih okica. Nažalost, radi adrenalina, radi svih pomiješanih osjećaja i cijelog prvog iskustava dosta toga se ne sjećam i zato mi je želja bila kod drugog poroda da budem, ako ikako bude moguće, prisutna i svjesna svega, koliko god je to moguće. Sada, drugi puta,…

afirmacijske kartice kao podrška u najosjetljivijem periodu majčinstva

Afirmacijske kartice za svjestan i opušten postpartum “Postpartum, tako nježno i osjetljivo razdoblje. Vrijeme kada smo najranjivije, a svakodnevno u sebi otkrivamo snagu koju nismo mogle ni zamisliti prije nego što smo postale mame. Razdoblje postpartuma prepuno je trenutaka koji ostaju s nama zauvijek, od mirisnih glavica, mekanih prstića, topline sitih trbuščića, do sati provedenih upijajući sve te nježne, unikatne i čarobne crte lica malih čuda koja smo donijele na svijet. No postpartum nije uvijek jednostavan i često se nađemo u zahtjevnim situacijama, nailazimo na prepreke i imamo dane kada se osjećamo pogubljeno, usamljeno i nedovoljno dobro.” Nakon dvaju setova afirmacijskih kartica, za trudnoću i za porod, koji su pušteni u prodaju tijekom 2021., vrijeme je da se priča zaokruži. Njihova kreatorica Una Pašić Gregović u 2022. godinu krenula je…

majke ne doje iz različitih razloga – vrijeme je da ih prestanemo osuđivati!

Dojenje je najzdravija opcija, ali nije jedina. U pet godina napravile smo ogromnu količinu motivirajućih tekstova i kampanja koje potiču majke da budu uporne i ustrajne, jer uistinu vjerujemo kako je dojenje najbolji odabir, ali pritom zanemarujemo one koje to više ne mogu ili ne žele. Dojenje je posebno iskustvo. Poseban je osjećaj gledati kako naša mala beba raste, napreduje i razvija se hraneći se mlijekom koje je žensko tijelo stvorilo. Kakva je to snaga prirode, kolika je to povezanost i divan osjećaj. Samo, nije svako iskustvo dojenja divno i povezujuće. Nekada trud i volja nisu dovoljni, a osjećaj da nismo dovoljne, uzrokuje potpuno mentalno potonuće majke. Što kada dojenje jednostavno ne ide? Mnoge majke doje svoju djecu do godinu dana ili više. Ipak, postoje one majke koje iz različitih…

prestanak dojenja nakon dvije godine

Ispričat ću vam našu priču, sasvim iskreno o našem dojenju koje je trajalo pune dvije godine. Da mi je netko rekao prije trudnoće da ću toliko dugo dojiti rekla bih nema šanse.  Svog prvog sina dojila sam godinu dana, prestanak dojenja nismo ni osjetili. On je otpočetka imao dudu, jeo je sve uvijek bez  problema i nekako smo jednostavno tako lagano prestali dojenje da nismo ni on ni ja oko toga stvarali neki problem. Sada mi nevjerojatno zvuči kad kažem da sam ukupno oba sina dojila tri godine. No, krenut ću ispočetka kako je sve krenulo s mlađim sinom. On je odmah prihvatio dojku i dojio je bez problema. Zaista nismo imali previše problema oko dojenja, on je odlično napredovao i dobivao na težini, čega sam se nekako najviše strašila….

panika u (njemačkom) dućanu za bebe

Ulazak u treći trimestar proslavili smo ne sexom, masažom ili nekim lijepim ritualom nego sasvim prigodno cjelodnevnim bauljanjem po konzumerističkom raju zvanom Baby Markt i mini napadajem panike. Ideja je bila da se kao mladi (znam, upitno je koliko smo zapravo mladi, ali moja misao vodilja jest: star si koliko se osjećaš) budući roditelji malo informiramo o moru stvari koje ti za bebu (NE) trebaju. Između ostalog najviše da malo vidimo kolica. E sad, bebi dućan mene, velikog pobornika dobre literature neodoljivo podsjeća na Danteov Inferno. Ok, možda nije baš podijeljen u 9 krugova pakla (pardon 9 krugova neophodnih bebi potrepština), ali definitivno bi na ulazu trebalo stajati aligijerijevsko upozorenje pisano velikim tiskanim slovima “all hope abandon ye who enter here“. Jer tako sam se naime osjećala nakon što sam…