o prehrani djece i izbirljivosti upitale smo najpoznatiju hrvatsku mamu food blogericu

Sa supermamom, cheficom, autoricom kuharica i food blogericom Nastasjom Chiarom Petrić, koja na svom IG profilu educira roditelje o važnosti zdrave prehrane i dijeli korisne savjete i recepte, popričale smo o prehrani djece. Nastasja, hrani li se zdravo jedno prosječno hrvatsko dijete? Dajemo li dovoljno pažnje prehrani djece? Prosjek nam definitivno nije za pohvalu, ali primjećujem da se ljudi sve više i više okreću kvalitetnijoj prehrani i obraćaju pozornost na to otkuda dolazi njihova hrana zato što se svijet prebrzo mijenja, a to prvo primjećuju kroz zdravlje svoje djece. Nikad više u povijesti nije bilo ovoliko alergičara od najmanje dobi. I često se taj problem rješava na način koji nije rješenje. A rješenje dolazi iznutra, a unutra dolazi kroz usta, odnosno putem hrane, pića, ali i zraka. Puno je i…

teret koji nosimo u tišini…

Rođenje djeteta prikazuje se kao jedan od najljepših trenutaka u životu, iako istraživanja pokazuju da je za svaku treću ženu on duboko  traumatičan. Bez obzira na statistiku, o porođajnoj traumi se ne govori. Dok je beba živa i zdrava, mama guta suze u tišini. Gleda bebu dok je hrani usred noći. Ne osjeća hladnoću, ne osjeća napetost u svakom mišiću. Zapravo ne vidi ni bebu. Po tko zna koji put, pred očima joj se smjenjuju slike s poroda. U glavi čuje glasove doktora i babica. Svađa se s njima. Sada zna što bi im rekla. Sada želi vikati. Preplavljuje je ljutnja. Stišće zube, suza klizi niz obraz i pada na bebu. „Dosta, moram se sabrati“, pomisli. Ova mama iz bolnice je došla s bebom i porođajnom traumom. Žene koje se…

zašto kazne ne funkcioniraju i što napraviti kako bi nas dijete sljedeći put poslušalo?

“Bit ćeš u kazni ako to napraviš”,  “Vrati to, ići ćeš u kaznu”, “Ne viči, ići ćeš u kaznu” – prepoznajete li sebe u ovim rečenicama? Kazna! Kakva riječ! Uh… Neću reći da kao diplomirani pedagog, učiteljica razredne nastave i mama, nisam nikada upotrijebila kaznu – jesam i nimalo se ne ponosim time! A sad ću vam reći zašto. Kada smo u školi u kojoj sam radila imali edukaciju iz psihologije, psihologinja nam je rekla kako udaljiti učenika od razreda ukoliko je nešto pogriješio, dati mu zabranu da ne radi tjelesni ili ga staviti u kut, ne rješava problem nego stvara duboku frustraciju djetetu! Tada sam bila mlada mama i to me je jako potreslo jer sam već jedan put poslala u kaznu svoga sina koji je napravio nešto što…

dolazi li roditeljstvo prirodno ili je vještina koja se uči?

Odgovor na gore navedeno pitanje ni sama još ne znam do kraja. Neki kažu prirodno. Poznata dr. Shefali  Tsabary navodi činjenicu da roditeljstvo nije prirodno. Već da je roditeljstvo vještina koja se stječe godinama. Mislim da je istina negdje između. Ukoliko djetetu osiguramo kvalitetne uvjete za rast kao i biljci u prirodi, možemo odgojiti zdravo, samostalno, zadovoljno i emocionalno inteligentno dijete. Dakle, ne možemo sve da kontroliramo. Ono na što možemo i trebamo da utječemo smo mi sami i funkcioniranje našeg doma. Naizgled tako banalni i mislim vrlo podcijenjeni segmenti života. Ukoliko roditelj prihvati svoju odgovornost i odluči rasti skupa svojim djetetom, i ukoliko prihvati da uz dijete na neki način odgaja i sebe, i da će često puta i pogriješiti i reći oprosti, postoje dobri preduvjeti za zdravo djetinjstvo….

spremate se u avanturu zvana dohrana? ova bilježnica bit će vam najbolji saveznik

S kojom namirnicom započeti dohranu? Kako hraniti bebu koja ne sjedi? Da li alergene uvesti odmah u dohranu ili nuditi kasnije? Što ako beba ne želi jesti?, pitanja su koja muče sve mame. Prije 10 godina mučila su i Zrinku Janković, autoricu food bloga Mamin ručak i majku trojice dječaka. “Kao novopečena mama, pročitala sam hrpu knjiga i priručnika o dohrani i često sam ih čitala tužna i razočarana jer nijedna od njih nije bila pisana za moje dijete. Na papiru sve izgleda tako jednostavno, a u praksi neka sasvim druga priča”, kaže Zrinka. Ništa nije išlo kako sam zamislila “I zato sam 10 godina nakon svoje prve dohrane odlučila napraviti Bilježnicu o dohrani u kojoj su mama i njezina beba glavni likovi”, priča nam Zrinka. “U Bilježnici pišem o…

svi poslovi koje dobijemo kad postanemo roditelji

Često se kaže da je biti roditelj jedan od najljepših i najzahtjevnijih “poslova”. Ali, s ulogom mame ili tate svi dobivamo ne samo jedan, nego još bar deset novih poslova. Prevoditelj_ica Mama sjedi pokraj svoje gugutave bebe u visokom stolcu za hranjenje. Sedmomjesečna beba kaže: “jquahqbbloroejr”. Drugi ukućani se pogledaju, nije im jasno što beba želi. A mama već ustaje i kaže: evo dragi Stribore, stiže još jedan kuhani pastrnjak! (Da, današnja djeca već znaju što je pastrnjak, a mi smo kao mali jeli sve što nam smiksaju bez da smo znali što je u toj kaši!) Umjesto kartica teksta, roditelji-prevoditelji prevode “gugutanja”, “aukanja”, “bukanja”, “ihihukanja” svojih beba kao da su svi redom završili jezičnu gimnaziju. I naravno, svi su istovremeno i simultani prevoditelji jer paralelno uz prevođenje dječjeg jezika…

stavi sebe na vrh to-do liste i sve ostalo će sjesti na svoje mjesto

Svatko treba imati svoje vrijeme u obitelji, a evo i zašto. Čuješ li često sebe kako govoriš “Ostavite me na miru, treba mi malo odmora”? Prije nego što sam postala mama, svoje vrijeme dijelila sam na vrijeme za sebe, vrijeme za partnera i mene, vrijeme za zabavu (s prijateljima i partnerom). Kada sam postala mama po prvi put, počela sam osjećati kako moje vrijeme postaje vrijeme koje iskoristim za pospremanje kuće, brzo se okupati ili jednostavno zaspati s bebom, pa niti ne osjetim da sam imala vremena. Nisam bila toga svjesna, i nakon godinu dana zaista sam osjetila da mi dio to jako nedostaje i frustrira me. Trebalo mi je vrijeme za sebe, svoje misli i svoje rituale koje sam imala prije nego sam postala mama. Ali… Svaki put ima…

djevojčice moja, srest ćemo se opet…

Uskoro si trebala napuniti godinu dana. Trebao je biti pravi party za tvoj prvi rođendan, a ti si trebala nositi prekrasnu rozu haljinicu, a ispod nje imati debele bijele štramplice. Tvoj braco pomogao bi ti puhnuti svjećicu na rođendanskoj torti, dok bi zajedno sjedili u mome  i tatinom krilu. Djevojčice naša, toliko si bila željela, toliko smo ti se radovali. Umjesto toga, pišem ti ove riječi na papiru, dok mi suze klize niz lice. Nije nam bilo tako suđeno. To nije bila naša priča. Prihvatila sam to, barem mislim da jesam. Bogu si trebala više nego nama. On treba anđele, svoje pomoćnike, ne može ni on sve sam… On najbolje zna zašto je to tako. Na neke okolnosti  u životu ne možemo utjecati, da imamo bilo kakav utjecaj, ova bi…

dok ja grlim svoj Svemir, drugim se majkama razdiru srca

Maleni moj, veliki dječače. Tu sam, vidim te i čujem.  Iz središta si našeg svemira izašao dobivši titulu brata. Iako si i dalje naše sunce i centar naših putanja, ipak su moje vrijeme, pažnju i brigu dobile nove zvijezde – sestre blizanke. Uskoro one pune jedanaest mjeseci svojih malenih života, a ja kao da se svakim novim mjesecom više udaljavam od tebe, moj dječače. Silno sam pokušavala ostati u nekoj simbiozi, ali je naša prva odvojenost učinila svoje pa je sada otac, naš supertata, tvoj snažni stup i zaštitnik. Još se uvijek oduševim kad primjetim tvoj pogled i ushićenje kad ga ugledaš nakon osmosatne odvojenosti. Kao da se u zjenicama tvojih očiju iscrtala cijela mliječna staza. Dragi moj dječače, mamine su rane poput crnih rupa, velike boli zbijene u male…

ako se ne izmoriš ovog Božića, jesi li doista – mater?

Sjećam se razdoblja kad sam ulazila u brak, ili odnos u kojem nismo samo cura i dečko, nego smo i partneri i živimo zajedno i kad sam počinjala neku drugu, novu fazu svog života. Iako nikad nisam bila tipična domaćica, trudila sam se nekako biti ta koja nosi tri ugla kuće jer… pa to sam cijeli život gledala. Tako se mora. To se očekuje. To je moja uloga. Ispod svih tih rečenica stajale su dvije istine. To je bila ranjenost željna ljubavi, žena koja je u dubini sebe usvojila postavku da je vrijedna voljenja, samo ako se dovoljno potrudi. Sjećam se da se nisam osjećala dobro ako nisam znala odgovor na pitanje što je za ručak. Da se nisam smatrala vrijednom ženskog bića ako nisam imala čisti stan. Ja, ne…