o dojenju

od danas je dostupna Doulina knjižica o dojenju

Dojenje je toliko kompleksna, a opet tako jednostavna tema. Dojenje je nešto najprirodnije i intuitivno, no ipak je posrijedi vještina koju treba savladati. Ono zaista jest nešto što mora naučiti majka, ali i beba. Dojenje ima brojne prednosti i za majku i za dijete, no to putovanje često zna biti zahtjevno. Stoga priprema u ovom slučaju znači puno. Većina se problema s dojenjem zaista može izbjeći pravovremenom edukacijom i pripremom! Ova knjižica originalno je nastala za vrijeme Unine trudnoće, kao skripta koja joj je služila kao svojevrsni „šalabahter“, odnosno podsjetnik. Često joj je služilo kroz dojenačko razdoblje (koje još uvijek traje). Nakon toga podijelila ga je nekolicini prijateljica koje su se pripremale za svoje dojenačko iskustvo, a kako je s vremenom prošla sve više edukacija, obuka i tečajeva, te stekla…

dojenje

dojiti ili ne dojiti – odluka je samo majke!

Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije pitanje o dojenju? Onako usput, tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: “Je l’ doji?” I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i nedojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame? Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim…

torba za roidlište

zavirile smo u torbu za rodilište mame Slađane – otkrila nam je što nosi u bolnicu!

Torba za rodilište mame Slađane i stvari bez kojih ne ide u bolnicu. Vrijeme je za pripremiti torbu za rodilište što znači da se polako bližite terminu, sve je više-manje spremno i odbrojavanje može započeti. Torbu za rodilište potrebno je pripremiti nekoliko tjedana ranije, između 35og i 37og tjedna. Nikako to nemojte ostavljati za zadnji tren, jer se vrlo često zna dogoditi da se od panike zaborave ponijeti osnovne stvari. Prije nego što počnete s pripremom torbe za rodilište provjerite listu od svoje bolnice jer svaka bolnica je drukčija i ima svoja pravila. Osim torbe za rodilište u kojoj će biti osnovne stvari, pripremite jednu torbu sa stvarima za izlazak iz bolnice koju će vam vaš partner donijeti naknadno. U rađaonu možete ponijeti manji ruksak u koji ćete staviti osnovne…

tijelo majke – očekivanja, self care i vlastite potrebe

„O, pa ti kao da nisi trudna, wow!“ „Tko bi rekao da si nedavno rodila? Svaka čast!“ Jeste li kada primili ili uputili ovakav „kompliment“? Možda se i sami pitate čemu navodni znakovi i što je u ovim rečenicama loše, ali bilo bi dobro da se prije toga zapitamo – kada smo naučili komplimentirati dobivene/izgubljene kilograme novopečenih majki i što njihovim perpetuiranjem poručujemo onima koje će to tek postati. Vjerujem da su ove i slične rečenice izgovorene s dobrom namjerom, ali pod silnim utjecajem društva i medija koji diktiraju što je to što se uopće treba komplimentirati. Sa svih strana slušamo i gledamo kako je poželjno da se mlada mama što prije vrati „starom“ načinu života pa i brizi o tijelu, što ne bi bio nikakav problem kada ta briga…

od hobija do posla – sasvim iskreno o Supermamama!

U 18. epizodi podcasta Iskreno o Majčinstvu ispričale smo vam našu priču. Kako smo se upoznale, kako se rodila ideja za portal i kako smo od hobija došle do pokretanja vlastitog posla? Koje su najčešće predrasude o Supermamama? Kako se slažemo kao poslovne partnerice i prijateljice? Što je sve potrebno za pokrenuti vlastiti posao? Osim toga, ispričale smo vam i par anegdota vezanih uz Supermame. Nadamo se da ćete u ovoj epizodi pronaći i pokoji korisni savjet ili barem malo inspiracije. Hvala vam na svakom slušanju, like-u i share-u. Sonja i Martina Supermame – Iskreno o majčinstvu · E18 Kako smo od hobija pokrenule posao – sasvim iskreno o Supermamama.

kako je biti mama x2? nije lakše, ali je ljepše

U posljednje vrijeme često čujem ovo pitanje, što je sasvim normalno, jer sam tek uplovila u ove vode.  Znaju me i pitati kako mi sad izgleda majčinstvo u odnosu na to kad sam imala SAMO jedno dijete, je li lakše ili teže? Iskreno, uopće ne razmišljam o tome kako je bilo nekada, a kako je sada. Ali ako ćemo biti skroz iskreni – nije lakše, nikako. Tko god vam je to rekao laže. Kako može biti lakše? Sad imaš dvostruko više brige, dvostruko više obaveza, dvostruko više svega. Sjećate se kad ste imali samo jedno dijete i bili ste umorni, i niste znali od kuda početi od pospremanja do kuhanja, itd. Sad je sve isto, samo puta dva. Pranje djeteta x 2, pranje veša x 2, igranje s djecom x…

kako se vratiti sebi nakon porodiljnog i društvene izolacije

Nedugo nakon što sam rodila, na društvenim mrežama naišla sam na zanimljivu anketu. Pitanje je glasilo: „Što vam je najteže palo u trudnoći i majčinstvu?“ Od svih ponuđenih odgovora jedan mi je odmah zapeo za oko. Nešto o čemu prije nisam ni razmišljala. Uvijek kada sam čitala o trudnoći i majčinstvu, govorilo se u većini slučajeve o problemima u trudnoći, iskustvu poroda i dojenju. Moj odgovor na anketu bio je – društvena izolacija. Nakon odrađivanja staža, porodiljni mi je počeo u šestom mjesecu trudnoće jer tada nije imalo smisla tražiti posao u školstvu. To znači da sam u trenutku kada je kćer krenula u jaslice, a ja na posao bila dvadeset mjeseci kod kuće. Kroz komunikaciju s drugim mamama saznala sam da ima i onih koje su doma puno dulje,…

biti roditelj 2020.

Od trenutka kada sam postala mama, sav moj svijet okrenuo se naopačke. I ne mislim ovdje prvenstveno na promjenu načina života, počevši od toga da nema više spavanja, izležavanja, zadovoljavanja samo svojih potreba… Najveću promjenu doživjela sam baš unutar sebe. Naravno, znate i sami da u trenutku rođenja djeteta spoznate ljubav kakvu do tada niste znali da možete osjećati, i koja od tog dana nadalje samo raste i raste. Ali ono što se meni dogodilo kada sam rodila Evu bilo je to da je u mene ušao strah. Strah od novog, strah od nepoznatog, strah od svakog pada, strah od toga da previše spava ili pak uopće ne spava, strah od svakog novog koraka, od prevelikog zalogaja jabuke…. i još milion takvih strahova koji postanu dio vaše svakodnevnice. Odnosno, postali…

sjećaš li se tko si bila kad nisi bila – mama?

Neki dan mi je moja najbolja prijateljica rekla da sam drugačija. Manje se smiješ, rekla je, i u meni pokrenula motivaciju. Ne za smijeh, nego za tugu, suze i zbunjenost koju osjećam već dvije godine, a koja se s tim riječima u meni natopila još većom snagom i energijom. Manje se smiješ, rekla je. I da, bila je u pravu. Oduvijek sam bila sklona premišljanju, analiziranju i naizgled bezrazložnom osjećaju tuge i zabrinutosti, ali nikad, baš nikad mi nitko nije rekao da se ne smijem. Moj osmijeh je bio moj zaštitni znak, čak i u teškim situacijama pronalazio je razloge da se pojavi. Sjećam se i jednog od najljepših komplimenata koje sam dobila. Bio je to kompliment mog prijatelja koji je jednom sasvim spontano kad sam došla u kafić izvalio…

nepotrebne isprike i opravdanja

Prije nego sam postala mama nikada nisam razmišljala zašto je nečije dijete odjednom počelo plakati, zašto reagira negodovanjem na nepoznate ljudi, zašto trči po hodniku trgovačkog centra, ili zašto je razbacalo nekoliko stvari s police dućana. Nikada nisam razmišljala da su roditelji sigurno napravili nešto pogrešno što je uzrokovalo takvo djetetovo ponašanje. Dapače, bila sam prva koja će reći kako je to sasvim normalna i uobičajena situacija u životu s malim djetetom i smatrala to simpatičnim. Ono što nikako nisam očekivala je da se zbog toga – ispričaju ili opravdaju. Dana 19. svibnja 2019. u 04:45h kao da mi se sklop u glavi odgovoran za ispričavanje i opravdavanje potpuno, i suprotno mojoj volji, poremetio. Naravno, promijenila se i perspektiva, jer sam taj dan u taj točan sat postala mama. Sada…