U samom središtu Zagreba otvoren je multibrandstore za djecu Ne.Ne.Ne., zastupnik brendova koji dječju modu čine potpuno drugačijom. Brendovi dolaze iz Njemačke, Nizozemske, Izraela, Francuske, Portugala i SAD-a, a neki od njih su: nununuworld, Little Man Happy, Mói, PLAY UP,SNURK, NANAMI,Mini Melissa,Snoozebaby, JaqJaq Bird, Plan Toys i ILADO. Uz odjeću i obuću za djecu do 7 godina, dostupne su i didaktičke igračke te nakit za trudnice.
Da li bi vam bilo lakše kada bi pisalo „Čistoća je pola zdravlja“? A što je onda druga polovica, nego prljavština. Ovo je činjenica koju današnje mame prečesto zaboravljaju. Željela bih vam na trenutak skrenuti pažnju na veliki porast kroničnih bolesti kod djece, koji se i u našoj zemlji kreće između 10-20%. Najčešće kronične bolesti suvremene djece su alergije, astma i ekcemi, a njihova pojavnost značajno se povećala u odnosu na zadnjih pedeset godina. Ne prođe tjedan da ne čujem da neko dijete u mojoj okolini pati od nekog od ovih problema. Ovaj dramatičan pomak u obrascima bolesti tako velikog djela populacije dogodio se u samo dva naraštaja. Uzrok sigurno nisu genetske promjene, jer one se ne događaju tako brzo, već razloge treba tražiti u velikim promjenama prehrambenih i životnih…
Ne znam jeste li gledali komediju Forgetting Sarah Marshall? Meni je jedna od dražih (općenito volim takav humor) tako da sam je gledala nekoliko tisuća puta (ne pitajte, ja sam jedna od ‘tih’) i znam ju napamet. Tako da ću vam samo malo zamjeriti ako se ne sjećate scene u kojoj lik Chuck, napušeni instruktor surfanja, objašnjava Peteru, glavnom liku, kako je jako bitno da ‘radi manje’. Ili doslovno ‘do less’. I dok Peter ostaje zbunjen i pokušava skočiti na dasku tako da ‘radi manje’, kad napokon odustane i ne napravi ništa, Chuck kaže: ‘pa moraš ipak napraviti više! Mislim, sada samo ležiš tu.’ Čemu ovaj ne baš klasičan uvod u tekstu na stranici koja se bavi majčinstvom? Ako ste zapamtili scenu ili sada detaljno pročitali, biti će vam jasna usporedba…
Sjećate li se filma Društvo mrtvih pjesnika? I Robina Williamsa koji je igrao idealnog profesora s nekonvencionalnim metodama podučavanja? Uvijek sam zamišljala da ako ikad budem u učionici s druge strane sigurno ću biti takva vrsta profesorice. A onda se jedno jutro čuješ kako govoriš cijelom razredu nešto u stilu “ne učite meni, nego sebi”, “tišina”, “nema kašnjenja”, “bacite žvakaće gume” i slične nastavničke floskule. I čuješ kako ti se smije ona unutarnja tinejdžerica koju svi nosimo u sebi. I pitaš se: zar je uistinu tako teško biti dobar profesor?
Prošla su i ta dva velika dana. Mjesecima smo organizirali, razmišljali, puno truda i rada uložili i krajnji rezultat je bio upravo onakav kakvim smo ga i očekivali – pozitivna energija je prštala na sve strane.
Gotovo pa svakodnevno nam se javljaju mame u inbox sa raznim pitanjima i problemima. Tu se vrlo često spominje i problem o kojem se još uvijek previše ne priča, a to je – postporođajna depresija. Iako sam u par svojih tekstova spomenula kako mi prvih mjesec dana nakon poroda nije bio lak period, upravo sam zbog ovakvih poruka odlučila napisati nešto više o svojoj postporođajnoj depresiji. Za početak važno je napomenuti da su baby blues i postporođajna depresija sasvim dva različita pojma. Baby blues se više smatra kao neka postporođajna tuga. Veliku ulogu ovdje igraju neispavanost, umor te hormonalne promjene. 80-90% žena doživi baby blues u prvih mjesec dana nakon poroda. Plačljive su, zbunjene, emocionalne, zabrinute, naglo mijenjaju raspoloženje.
Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito iliti beba Vito ?. Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar Airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put s BEBOM!! Dani su prolazili a panika je rasla, nizala su se pitanja: kako ćemo, pa Vito će imati samo 9 mjeseci, kako će podnijeti vožnju avionom ( Vito a i tata ), da li će mu smetati promjena tlaka i pritisak u avionu? Što će jesti na putovanju ali i po putu? Da li će plakati u avionu i izluditi pola putnika, hoćemo…
Na što prvo pomislite kad vam netko kaže porod? Na bebu – novo biće, majčinstvo i vrlo vjerojatno na neizdrživu bol koju nekim čudom žena uspije preživjeti. Na to sam i ja pomišljala u prvoj trudnoći, ali ne i u drugoj, a naročito ne sad nakon drugog poroda. Zašto se moje mišljenje promijenilo? Puno je razloga, ljudi i događaja zaslužno za to, ali krenimo redom. Ispričat ću vam o svojim porodima, prvom koji je bio „normalan“ i drugom koji je bio čaroban.
Moje tri prijateljice i ja imamo grupu na Viberu, (kao valjda i svaka druga ženska osoba na svijetu) u kojoj smo nas tri mame i jedna koja će to tek postati jednog dana. To je klasična ženska grupa za dogovore za kavu, za slanje blesavih gifova i slika lijepih haljina, iako u zadnje dvije godine ta grupa sadrži više snimki naše djece nego lijepih cipela i haljina. Isto tako, sadrži i puno poruka u kojima se nas tri mame žalimo na neprospavane noći, na umor, na bolna leđa i na to kako žudimo za velikom čašom vina (cčtaj: bocom). Nije ni čudo da je jednog dana ova prijateljica bez djece napisala: “Kad čitam ove vaše poruke, mislim da cu imati djecu — nikad!” ???.
Dosad je crowdfundingom prikupljeno skoro 30 tisuća kuna u manje od tjedna dana od pokretanja kampanje, a za otvaranje obrta Tajni vrt potrebna su ostala financijska sredstva te je važno prikupiti ukupno 150.000 kuna. Cilj otvaranja obrta Tajni vrt, čija je osnovna djelatnost čuvanje predškolske djece u obiteljskom okruženju po načelima waldorfske pedagogije. Uz dvije odgojiteljice, obrt će moći primiti do 12 djece i nalazit će se u Zagrebu. Idejna začetnica ovog projekta je magistra ranog i predškolskog odgoja, diplomirana waldorfska odgojiteljica te majka blizanki Lote i Iskre Antonija Krčelić. “Već pri prvom susretu s waldorfskom pedagogijom 2012. shvatila sam da je ova društveno osnažujuća pedagogija smjer koji želim slijediti. Brojnu vrtićku grupu u kojoj sam tada radila pohađala su i djeca s nedostatkom pažnje i hiperaktivnosti. Ponukana novim saznanjima …