MAJČINSTVO

BULLYING MEĐU DJECOM – KAKO NASTAJE?

Nedavno sam s djecom bila u parku, i kako to obično biva, pričam s drugim mamama, zabavljam bebu u kolicima, imam oči na Lukasu koji ide od sprave do sprave i koji se priključuje svakoj grupi djece. Lukas ima, za one koji ne znaju, 2 godine i 4 mjeseca. Priča apsolutno sve i nije mu problem pratiti stariju djecu i sudjelovati u njihovim razgovorima. Tako se nedavno priključio grupici devetogodišnjaka koju su činila dva dječaka i djevojčica. Pitao ih je što rade i rekao im da je on pojeo sladoled od vanilije.

GDJE JE NESTAO #BIKINIBODY?

Budim se jutros, prolazim ispred ogledala u gaćicama i potkošulji. Ništa od mog #bikinibody-a ovo ljeto. Nisam još počela od ponedjeljka, a vjerojatno neću ni od sljedećeg. #nemrem Od žene koja je obožavala vježbati i slobodno vrijeme provodila u teretani, sada tu mrvicu slobodnog vremena što imam navečer provedem na kauču ispred neke najljigavije romantične komedije, ako ne zaspem direktno sa malim u 21.30. Pa se probudim u 23 i spremam suđe koje mi je ostalo od večere.

COOL CLUB ODJEĆA ZA KLINCE by BABY CENTER

Što kupiti djetetu od odjeće? Kako odrediti neku umjerenu granicu? Kako se iskontrolirati i uzeti “samo” ono što im treba? Jednom rječju – nikako. Mi mame, jednostavno ne možemo okrenuti pogled od odjeće za klince. Osobno se jako teško mogu bazirati na samo nužne stvari – poput trenerkica, kratkih hlačice, čarapica, dakle onog što je nužno i potrebno za svaki dan. To je apsolutni “must have”. Ali kada za oko zapnu male traperice s tregerima, šljokičasta tutu suknjica, kupaći kostim za bebe s volančićima, ma nema šanse da ostanemo imune. 

POSTAJEMO LI GENERACIJA (PRE)AMBICIOZNIH RODITELJA?

Sjedim tako prošli tjedan na plaži, uživam u tihoj igri svojeg dječaka, dok drugi mirno spava pored mene i razmišljam. Prošli mjesec, osim što je obilježen kao mjesec majki, obilježen je i kao mjesec upisa u vrtić. To je bila glavna tema razgovora u svim parkićima i eventualnim druženjima roditelja. Hrvatski vrtići, engleski vrtići, francuski vrtići, njemački vrtići… Majko mila koliko etiketiranja. I koliko etiketiranja kada kažem da sam upisala svoje dijete u obični vrtić gdje će se igrati i učiti disciplini. Neće pričati na španjolskom, francuskom ili starogrčkom.

STALAN POSAO ILI DRUGO DIJETE

Tako glasi moja nedoumica u glavi… možda na prvu zvučni smiješno, ali takvo je stanje danas kod nas. Dobiti stalan posao, odnosno potpisati ugovor na neodređeno vrijeme je danas poput dobitka na lutriji, nije li to tako?

KONFERENCIJA MAME&KLINCI

Svibanj je mjesec mama. I ove godine smo ga obilježili brojnim projektima upravo na temu majčinstva. Jedan od proejkata bila je i druga konferencija Mame&Klinci u muzeju Mimara, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Što je cilj ove konferencije? Okupiti mame i podariti im znanje i iformacije koje će im pomoći, ali i koje će ih insipirirati na životnom putu zvanom mjačisntvo.

KLINCI IZ ULICE VIŠE NE POSTOJE

Muči me jedna stvar. Imam osjećaj da sprječavam svoje dijete u socijalnom razvoju. Vidite, ja sam introvert. I kako vrijeme prolazi, sve sam zatvorenija. Nemam potrebe pričati s ljudima u parku. Mogu stajati u liftu kraj poznanika i šutjeti. Ne libim se završiti pristojno razgovor i staviti slušalice dalje u uši. Uznemiruje me kada mi se ljudi nameću i ne ostavljaju mi vlastiti protor. Ali moje dijete je izrazito društveno. Da se nju pita – bile bismo vani, među ekipom, od jutra do mraka. A mene na tu pomisao prolazi jeza.  

MAJČINSTVO (NI)JE NAJBOLJA STVAR KOJA MI SE DOGODILA

Glavni razlog zašto sam pokrenula blog i počela pisati o majčinstvu jest zato što se o toj temi piše ili previše idealistično (majka je puna ljubavi, uvijek sve smireno objašnjava djetetu, nije umorna i dom joj izgleda savršeno) ili previše negativno (majčinstvo je iscrpljujuće, a volimo djecu jer su naša, ali inače samo smetaju našim zamislima i onome što bi zapravo htjele raditi).

MAJČINSTVO DALEKO OD DOMA I OBITELJI

Moj odlazak u Italiju dogodio se sasvim spontano. U Italiju sam se zaljubila na prvi pogled nakon što sam dobila stipendiju za učenje talijanskog jezika i provela mjesec dana u Firenzi. Znala sam da joj se moram vratiti. Još i dan danas moja mama čuva razglednicu na kojoj joj piše da ću ja ovdje živjeti. Da, tada su se još slale razglednice…bolje da ni ne mislim prije koliko godina je to bilo, a kao da je bilo jučer. Upisala sam fakultet u Padovi, počeli su divni studentski dani i recimo poprilično bezbrižan život. Većina se mojih prijatelja nakon završenog fakulteta vratila, neki su promijenili grad, državu…no ja nisam ni pomišljala na povratak. Za mene je to bilo to. Padova je moj grad. Znala sam da ću tu ostati. I tu…