MAJČINSTVO

BITI UČITELJ-RODITELJ

Razgovaram danas s jednom mamom i pričamo, o čemu drugome, nego o našim dječacima, koji uskoro kreću u školu. Zato nam je glavna tema u posljednje vrijeme – ŠKOLA. I pričamo o tome koliko su naši vrijedni budući prvašići riješili radne listiće u vrtiću, koji se moram istaknuti rješavaju na dobrovoljnoj bazi. Kažem kako se moj nije previše naprezao tijekom godine, pa ima više praznih stranica. I nadodam kako zaista neću forsirati, da baš ta riječ, da nauči i čitati i pisati, jer uostalom nisam ni ja sama znala dok nisam krenula u školu. Kaže meni na to moja prijateljica: „Pa da, imaš pravo, i pogledaj se sada, završila si fakultet i učiteljica si!“ Mislim si gle, zaista, ali kad se sjetim mojih muka u prvom razredu, odmah me zaboli…

ZBOG ČEGA STANE MAJČINO SRCE

U istom trenu kad je gotovo cijeloj Lijepoj Našoj stalo srce dok su Vatreni zabili penal Danskoj, moje je srce stalo jer mi se beba probudila uz zvukove navijanja, a jedva sam je uspavala. Nisam neki fan nogometa i ne pratim utakmice, ponekad pogledam pokoju utakmicu više zbog društva, a ne zbog samog nogometa, ali razumijem ponos ljudi zbog nogometaša koji igraju za svoju domovinu, za svoju plaću.

JEDNA ŽENA JE POLA VRAGA, DVIJE SU ŽENE DESET VRAGOVA

Moram biti otvorena i priznati. Ja sam jedna od onih žena koje je voljela naglašavati kako ‘nije tipično žensko’. Znaš, ja sam ti cool žensko. Ja sam ti ne-previše-plitko žensko. ‘Ne znam što je highlighter, ali znam što je zaleđe’ žensko. U svoju obranu ću reći dvije stvari. Prvo, zaista sam imala uglavnom muške prijatelje. Drugo, bila sam balava i blesava. 

što sam naučila u prve tri godine majčinstva

Često mi moj virtualni prostor služi za pročišćavanje uma i olakšavanje duše. Ovaj put neću se na ništa žaliti. Pisat ću o svemu što sam kroz naše tri godine naučila o ulozi majke. Kada bih sada sama sebi trebala nešto savjetovati, sebi prije nego sam postala mama, to bi bilo – ne planiraj ništa. Nemoj misliti da u majčinstvu išta možeš planirati. Živiš iz dana u dan. Učiš iz dana u dan. Ne opterećuj se. Ima dana kada je predivno, ima dana kada ćeš samo plakati. To je sasvim ok. Rekla bih si – slušaj svoju intuiciju. Zaboravi na metode odgoja-hranjenja-uspavljivanja-dojenja. Slušaj sebe, ti si mama i znat ćeš u datom trenutku što i kako napraviti. Ne ustručavaj se tražiti stručnu pomoć. Pod stručnom pomoći ne mislim na druge mame….

MUDROST SE KRILA U PIJESKU DJEČJEG IGRALIŠTA

Hodam prema središnjem dijelu zelene pulske livade, razgaljena, znojnih ruku, raznježena, ustreptala od uzbuđenja. Zapravo, od nepoznatog “jedvačekanja”. Čudno i blesavo, no osjećaj je blizak onom nakon poroda, a ni sama ne znam zašto do te mjere podsjećaju jedan na drugog. Livadom odzvanjaju glazba i glasovi djece, roditelja, baka i djedova. Baloni miluju grane stabala, a među njima se ističu oni što ispisuju srebrni broj deset, slavljenički broj djelovanja jaslica (i vrtića) koje moj sin pohađa svega tri mjeseca.

ŽIVOT JEDNE MAME NA RATE

Bilo je to jutro nakon poroda. Donijeli su mi moju Juliju. Odmah sam joj dala cicu i čekala. Što sam čekala? Baš kao i dan danas, nakon skoro 8 mjeseci, da Julia bude zadovoljna pa da se posvetim sebi. Ne sjećam se kada sam zadnji put pojela tek skuhan topli obrok, a i ako sam ga krenula jesti, morala sam prestati pa nastaviti jer je nešto bilo bitnije kao recimo podignuti sve igračke koje je Julia pobacala sa hranilice kako bi još kratko bio mir u kući. Uhvatim se kako nisam ništa konkretno pojela, a zvoni mi podsjetnik u 16 sati popodne da uzmem par minuta i dišem zatvorenih očiju.

ŽIVOT NA SJEVERU

Uvijek sam zamišljala da ću kad odrastem živjeti u velegradu, odnosno u gradu koji živi cijelu godinu ili gdje me ‟nitko” neće znati. Ali moj životni put bio je drugačiji. Krenimo redom, odrasla sam u malom gradu na zapadnoj istarskoj obali, koji je udaljen samo 10 km od slovenske granice.

TREBA LI DIJETE PISATI I ČITATI PRIJE ŠKOLE?

Svaki je roditelj uzbuđen i ponosan kad mu dijete kreće u školu. Dijete dobiva novu ulogu u životu, ulogu učenika pa je i ono uzbuđeno te se veseli velikoj promjeni u svom životu. Prije tog velikog dana mnoge roditelje muči isto pitanje – ŠTO MOJE DIJETE MORA ZNATI PRIJE POLASKA U ŠKOLU? Naravno da većina tu misli na znanje o slovima i brojevima te vještinu čitanja i pisanja. Trebaju li djeca išta od toga znati? Ja ću vam reći svoje mišljenje sa stajališta učiteljice.

ZA PRVI ROĐENDAN

“Ovo je tvoj grad sine”, šapućem čupavoj glavici (što, kažu, objašnjava žgaravice za vrijeme trudnoće) naslonjenoj na moje rame. Dva ujutro, znojim se, mislila sam tada od vrućine, potpuno nesvjesna koliko sam slaba i iscrpljena (i koliko ću tek biti…) Rekavši “grad” zapravo sam mislila na osvijetljene dizalice brodogradilišta Uljanik jer je sve osim njih bilo u mraku. Pomislih tada kako sam prestrogo nastupila kad sam kao novinarka prilikom velebnog puštanja u pogon blještavila “pulskih divova” jednu od Uljanikovih glava (koja sad neće u medije) upitala nije li taj novac mogao otići negdje drugdje, u nešto korisno, u nešto što nije samo lijepo, jer ipak se radi o novcu iz džepova Puljana. Sad znam da nisam bila prestroga, bila sam kamilica…