Morana i ja završile smo s tjednim šopingom i prolazimo kraj nekog velikog (skupog) Volva. I tu moje dijete konstatira kako nam treba veliki auto. Jer ovom se samom zatvara gepek, zašto se nama ne zatvara gepek?! (Ne znam ni ja, srećo, zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?!) I dok joj ja objašnjavam da ćemo imati i mi veliki auto (nekad) i da će onda mama lakše zatvoriti gepek (tko uopće kaže prtljažnik, ikad?!), ona se sama uspela u sjedalicu, namjestila, provukla ruke i ja sam samo učinila zadnji ‘klik’.
DJEČJA SOBICA IZ SNOVA
Pronašli smo još jednu predivnu dječju sobicu, prepunu detalja, koju će vrlo brzo ispuniti dječji smijeh, u kojoj će se stvarati puno uspomena, u kojoj će se napraviti kilometri i kilometri koraka dok će se uspavljivati jedan mali dječak.
POSTAVLJANJE GRANICA
Ne, ovo nije još jedan tekst o odgoju i discipliniranju djece. Nego o nečemu što je svim roditeljima jako dobro poznato, a primijetila sam da na portalu baš i nema tekstova na tu temu. Vjerojatno zato što mame i svekrve ponosno prate naše pisanje. Sigurno već pogađate, riječ je o bakama i djedovima naše djece.
“NE, NE, NE” OLIMPIJADA
Kod nas je u tijeku veliko natjecanje – tko će više puta u danu reći Ne!, Ne to! ili Neću. U igri smo moj dragi i ja protiv naše Korane. Dosta je napeto, iako je Korana zadnjih par dana preuzela vodstvo. U samo sat vremena 22 puta izrekla je (vrlo glasno i sa stavom) NE !! A dobila je i dodatna dva boda jer je, nakon mog upozorenja, zastala, pogledala me duboko u oči i tiho, s malim smiješkom rekla „E neću.“
LJUBAV NA PRVI POGLED ILI IPAK NE
Sve smo, barem jednom, negdje pročitale ili čule od nekoga kako se kada rodiš i ugledaš to malo biće odmah zaljubiš. To je ljubav na prvi pogled. A je li to stvarno tako?
KAKO SAM PRONAŠLA VRIJEME ZA SEBE I SVOJE HOBIJE
Dok nisam postala mama, život mi se sastojao od tada meni bitnih stvari. Putovanja, kave, treninzi, izlasci, vrijeme posvećeno samo meni i mom dragom. Imala sam vremena napretek skrojiti si dan onako kako ja želim. U svojih 30 godina nekako sam odgađala baš ovaj period života. Možda sam bila sebična jer sam mislila malo više na sebe u tom trenutku, ali iskreno, nije mi žao. Proputovala sam dio svijeta, pogotovo zadnjih par godina kad sam se zaposlila. Istrčala sam 3 polumaratona. Iako sam nakon prvog rekla da nema šanse da ponovim to. Izgradila karijeru. Ne do te granice do koje sam htjela, ali i to ću sad. Još malo. Jednog dana se sve promijenilo. U život nam je ušla jedna djevojčica. Djevojčica toliko prekrasna da sad moj život stvarno ima…
DEMISTIFIKACIJA SUPERMAMA
Ja nisam supermama. Super nisam, a mama sam zahvaljujući nevidljivoj božanskoj energiji koja me blagoslovila u trenutku kad sam to poželjela, kako bi naši životi i ovaj svijet bili obogaćeni za jedno prekrasno biće za koje sam sigurna da će mnogo dati svijetu. Međutim, licemjerno bi bilo reći da sam supermama. Baš zato što nisam supermama, sam super. Ja sam kaotična i smirena, uplašena i hrabra, nervozna i strpljiva, slaba i jaka, uredna i neuredna, nasmijana i uplakana, odmorena i mrtva-umorna. Sve sam to ja, kao i svi ljudi uostalom. Ja ne čitam knjige o odgoju, ja nisam članica grupa mama, ja odgajam instinktom i unutarnjim glasom. Ja ne pohađam tečajeve o dječjoj prehrani, ja ne moram čitati o štetnosti i dobrobitima cjepiva, o tome koliko treba dojiti, kad dijete…
AH TO CIJEPLJENJE!
Ovu bih temu nazvala kontroverznom. Zašto? Zato što izaziva toliko burnih reakcija i onih koji su za cijepljenje i onih koji su protiv cijepljenja, burnije od Thompsonova pjevanja na dočeku Vatrenih (jer pjevanje se brzo zaboravlja i ne utječe ni na čiji život, a s cijepljenjem naravno nije tako). Ovdje neću pisati o tome trebaju li se djeca cijepiti ili ne, što ako se ne cijepe ili cijepe. Pisat ću o mukama roditelja koji se u svim današnjim informacijama o cijepljenju izgube i ne znaju što bi, a svi oni žele svojoj djeci najbolje, a mislim tko ne želi. Jedan od tih roditelja sam i ja.
KAD ĆE DRUGO DIJETE?
Ova rečenica odzvanja u mojoj glavi zadnjih pet godina. Vjerojatno čim mi je sin prohodao, ovakva pitanja postala su uobičajena i svakodnevna. Pitali bi me oni koji me poznaju i oni prolaznici koji valjda nemaju pametnijih pitanja pa pitaju takvo pitanje. Ježim se od takvih pitanja, to pitanje ne mogu više čuti. Negdje sam čula da 90% razgovora između ljudi započinje o vremenu i vremenskim (ne)prilikama, pa što i mene ne pitaju o vremenu, mogla bih satima o vremenu pričati, ali nažalost nisam te sreće, pa mene pitaju to famozno pitanje: KAD ĆE DRUGO DIJETE?
COOL CLUB MODERNI KLINCI
U trenutku kada postaneš mama, otvara se jedan sasvim novi svijet. Osim onih najvažnijih lekcija života, otkrivaš i one „slatke muke“ koje se zovu dodaci. Pod time ne mislimo samo na dječju kozmetiku, dodatke koji olakšavaju hranjenje, higijenu, dodaci u obliku 1001 igračke, već i modni dodaci. Haljinice, pidžamice, cipelice, sandalice, kupaći kostimi, trakice za kosu itd. Sve ono što imamo u vlastitim ormarima, samo u mini verziji. Što čini jednu Supermamu sretnom? Kada sve te dodatke može pronaći na jednom mjestu. Trčanje od trgovine do trgovine uvelike otežava život kada imate djecu.