Ovu bih temu nazvala kontroverznom. Zašto? Zato što izaziva toliko burnih reakcija i onih koji su za cijepljenje i onih koji su protiv cijepljenja, burnije od Thompsonova pjevanja na dočeku Vatrenih (jer pjevanje se brzo zaboravlja i ne utječe ni na čiji život, a s cijepljenjem naravno nije tako). Ovdje neću pisati o tome trebaju li se djeca cijepiti ili ne, što ako se ne cijepe ili cijepe. Pisat ću o mukama roditelja koji se u svim današnjim informacijama o cijepljenju izgube i ne znaju što bi, a svi oni žele svojoj djeci najbolje, a mislim tko ne želi. Jedan od tih roditelja sam i ja.
KAD ĆE DRUGO DIJETE?
Ova rečenica odzvanja u mojoj glavi zadnjih pet godina. Vjerojatno čim mi je sin prohodao, ovakva pitanja postala su uobičajena i svakodnevna. Pitali bi me oni koji me poznaju i oni prolaznici koji valjda nemaju pametnijih pitanja pa pitaju takvo pitanje. Ježim se od takvih pitanja, to pitanje ne mogu više čuti. Negdje sam čula da 90% razgovora između ljudi započinje o vremenu i vremenskim (ne)prilikama, pa što i mene ne pitaju o vremenu, mogla bih satima o vremenu pričati, ali nažalost nisam te sreće, pa mene pitaju to famozno pitanje: KAD ĆE DRUGO DIJETE?
COOL CLUB MODERNI KLINCI
U trenutku kada postaneš mama, otvara se jedan sasvim novi svijet. Osim onih najvažnijih lekcija života, otkrivaš i one „slatke muke“ koje se zovu dodaci. Pod time ne mislimo samo na dječju kozmetiku, dodatke koji olakšavaju hranjenje, higijenu, dodaci u obliku 1001 igračke, već i modni dodaci. Haljinice, pidžamice, cipelice, sandalice, kupaći kostimi, trakice za kosu itd. Sve ono što imamo u vlastitim ormarima, samo u mini verziji. Što čini jednu Supermamu sretnom? Kada sve te dodatke može pronaći na jednom mjestu. Trčanje od trgovine do trgovine uvelike otežava život kada imate djecu.
VATRA U MENI
Otkako sam rodila, često razmišljam o nasljeđu. Točnije, osjećam ga. Ne ono materijalno, opipljivo, već nematerijalnu baštnu u različitim oblicima. Najčešće je njena nuspojava samo jedna; doživljaj, odnosno emocija. Uvijek sam tome pridavala važnost, no ne do te mjere da se rasplačem kad čujem zvuk istarske ljestvice na harmonici na manifestaciji koju odrađujem u sklopu poslovne obaveze (što baš i nije najprofesionalnije) ili da se naježim i natopim oči razmišljajući koliko bi se pobjedi Vatrenih veselili oni kojih više nema, a koji su najviše zaslužili doživjeti ju.
50 NIJANSI MAJČINSTVA
Realno, sve smo to prošle. Prije negoli smo postale majke gledale bi one koje to već jesu i u puno situacija mislile da ćemo mi to znati bolje. Baš kao i kad smo bile tinejđerke i kad smo znale da naši starci nemaju pojma i pričale kako „mi nikad nećemo svojoj djeci ovo ili ono“… Ukratko, mislile smo da smo kužile stvari, a pojma nismo imale.
MOJ PRVI ČOKOLINO
Kada se vratite u djetinjstvo, sigurne smo da je jedna od uspomena i Čokolino. Neki i u odrasloj dobi doručkuju ili poskrivečki večeraju upravo taj čokoladni užitak dok djeca spavaju. Sam okus i miris vraćaju u ona bezbrižna vremena.
KAKO SAM POSTALA SRETNICA
Vedran Ćorluka unio se u kameru i rekao: ‘Franka, nisam se zdrobio, na kavi sam!’ A zatim nastavio otkidati na Ima li nade za nas. Kao i većina nacije, krepala sam od smijeha, a onda proslijedila video mužu uz ohrabrujuću konstataciju. Vidiš da se svako pravo muško boji svoje žene i mora javljati stanje stvari dok je ‘na kavi’. Vedran Ćorluka upravo je postao heroj svakog uparenog mužjaka koji između rundi šalje poruku ‘živ sam, sve je ok, neću dugo’. Junak svakog onog koji se izvlači da mu žena ne da van kad mu se zapravo ne da. Idol svakog onog koji zna da nosi hlače u vezi, ali se istovremeno malo boji vlastite žene. Jer dobro je poznato da u svakoj ženi viri vrag pa ne treba tjerati mak na konac.
MOJ OTOK SREĆE
Sjedim za kuhinjskim stolom i pijem svoju treću kavu danas. Razmišljam o tome što me sve čeka ovo ljeto. Moja TO DO LIST glasi: Kupiti školarcu torbu ✔ Kupiti radni stol × Urediti dnevni boravak → (u tijeku) Otputovati na moj otok → (ubrzo) Pročitati nekoliko knjiga × Manje živciranja, više uživanja × Popiti toplu kavu × Ali istina je da je moja jedina ljetna želja otputovati na moj otok.
JOŠ JEDNA METODA ODGOJA
Bila sam sedmi razred osnovne škole kad mi je tata ušao u sobu i rekao: “Evo ti malo glazbe uz koju sam ja odrastao, možda ti se svidi.” Ja sam se u to vrijeme priklonila većini, slušali smo što je bilo aktualno, a čini mi se da je Magazin bio hit u to vrijeme. Tata mi je dao Beatlese, Talking Headse, Led Zeppelin i Jimi Hendrixa. “Sve je to rock’n’roll, samo ih nijanse jačine razlikuju.” Poslušala sam ih i zavoljela ih sve. Svakog od tih izvođača kasnije sam slušala u raznim životnim fazama i svi su mi na neki način oblikovali život.
OBIČNA TRUDNICA
“Ne znam odakle početi, ali evo idemo lagano. Prvo da vas uputim tko sam. Ja sam vam, ljudi moji, jedna obična trudnica u Hrvatskoj. Da, OBIČNA trudnica. Naglašavam tu riječ baš zato jer nas ova država i većina ljudi smatraju običnima. Po njima nema ništa posebno u tome što nosimo LJUDSKO BIĆE u sebi. Mi smo OBIČNE. Pa počnimo sa mojim iskustvom te ‘običnosti’.
