MAJČINSTVO

MAME HELIKOPTERICE I ZAŠTO IH “NE LAJKAM”

Nisam hejterica, kunem se. Ali svaki put kad vidim mamu helikoptericu, okrenem malo očima i pomislim ‘joj daj pusti to dijete da pokuša samo i pomakni se malo’. Mame helikopterice su onako, u narodu prozvano, one mame koje stalno lete oko svoje djece i paze na svaki njihov korak, nadgledajući ga i pazeći da si nešto ne napravi. I dok je strah za vlastito dijete razumljiv sam po sebi, svaka majka zna taj osjećaj, pitam se kako se zapravo osjećaju ta djeca i poimaju li ona zapravo da nisu samostalna? Možda se mogu popesti na treću stepenicu, ali dok znaju da su majčine ruke iza njih, jesu li zbilja to uspjeli skroz sami?

KADA LJUBAV I U SVAĐI DRŽI ZA RUKU

Rujan. Prohladno jutro. Prvi dan nove školske godine. Sjedim za stolom, ispijam šalicu kave, zamišljam scenarij nakon buđenja najmlađih i pokušavam se pripremiti za početak novog hektičnog perioda. Sa nostalgijom gledam u fotografiju koja je obilježila protekle dane. Ovogodišnje ljeto zauvijek ću pamtiti kao vruće, radno i iscrpljujuće, ali i po predivnoj priči ispričanoj tijekom kratkog i spontanog izleta na more.

BALOO: Personalizirane i originalne naljepnice koje obožavaju i djeca i roditelji

Kada svoje dijete spremate za prvi dan škole i vrtića ili na prvo samostalno putovanje i pritom se trudite učiteljici priuštiti što manje glavobolje a sebi što manje poziva, shvatite koliko su u roditeljskom životu male stvari važne. Baloo Labels d.o.o. Željke Žagar je pravi način da si ove godine olakšate početak školske i vrtićke godine i učinite ju zanimljivijom uz vesele i originalne personalizirane naljepnice.

ŠTO SAM NAUČILA OTKAD SAM POSTALA MAMA?

Kaže se da učimo dok smo živi, a ja sam najvažnije lekcije života naučila od svog sina. Od trenutka kad sam saznala da sam trudna postala sam ležerna i neopterećena, i tako je cijela trudnoća prošla, ležerno. Prvi mjeseci uz sina bili su poput svakodnevice, nije se puno promijenio moj nekadašnji dnevni i noćni ritam, nisam se previše uzbuđivala, dojenje je išlo svojim tokom, i mislim da je upravo ta moja ležernost i neopterećenost doprinijela tome da je, iako sam bila vrlo mlada, sve išlo svojim putem. Kao da smo moj mali smjehuljak i ja oduvijek zajedno. Sjećam se kad smo došli tek iz bolnice, išla sam ga po prvi put presvlačiti i previjati, onda mi je tek sinulo kako sam od sad nadalje ja odgovorna za ovo malo biće…

DOVOLJNO MUDRA DA ŽELIM BITI KUĆANICA

“Fuck IT! Želim biti kućanica! Želim čistiti kuću, uživati u njenu dekoriranju, peći kolače u domu koji miriše na cimet i vanilin šećer. Uživati u vatrici pored peći, roditi sinu brata ili sestru, uređivati vrt u čizmama cvijetnog uzorka i noktiju prljavih od zemlje. Želim ušuškana u vunenu dekicu, uz čašu toplog čaja, promatrati djecu kako se igraju, opuštena, neopterećena poslovnim obavezama i pustim tlapnjama. Odrasli su takvi daveži. Iskompleksirani, licemjerni, nedosljedni. Ništa ne cijene. Potpuni gubitak vremena.”

SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Marija Bratonja

Nevjerojatno je koliko se način života, ali i sami ljudi, mogu promijeniti u tek nekoliko godina, a da ne govorim o promjenama u usporedbi s nekim drugim generacijama… Odrasla sam u selu nadomak Splita, koje je tek nakon rata počelo dobivati neke od osnovnih životnih uvjeta bez kojih danas ne možemo zamisliti život. Prvi telefonski aparat bio je, po mojem dječjem viđenju, čudo ravno otkriću Amerike. Mobitel sam dobila u srednjoj školi. Danas gotovo svako dijete ima svoj. „Vremena su se promijenila“. Pitam se – kakva će situacija biti s mojom djecom po pitanju tehnologije, kad je stanje koje vidim u okolini već sad pomalo zabrinjavajuće?

VRAĆANJE NA TVORNIČKE POSTAVKE

I evo ga opet. Došli smo s dugačkog godišnjeg. Tri tjedna smo imali turneju po rodnoj grudi, obišli sedam gradova, pet država, dvjesto rođaka i popili nebrojeno mnogo kava. Bilo je lijepo, bilo je zabavno, bilo je okrepljujuće i na kraju je taman bilo – dosta. Naravno, najviše je profitirala Morana, najdruštvenije dijete u povijesti čovječanstva. Nekog bi umorila komunikacija s minimalno deset novih ljudi dnevno, ali ne i moje dijete. Ona je cvala sa svakim šaltanjem od bake do bake, od sladoleda do kave, od centra do parka i, natrag, od bake do bake. Ja sam se, s druge strane, osjećala kao na kolodvoru. Ali ona je bila sretna i ja sam bila sretna.

POSLOŽENI ŽIVOT

Prije nekoliko godina mislila sam da se nikad neću udati niti imati djecu. Mislila sam da nisam “taj tip”. Nisam nikad maštala o svom vjenčanju, djecu sam voljela, ali nisam žudila za svojom. Čak me nedavno jedna prijateljica s faxa na to i podsjetila. Rekla mi je da ja baš nisam bila “majčinski tip” i da se jako iznenadila kad sam rodila. Valjda me zato i pitala “Vama se Korana dogodila, jel da?” Svi koji znaju mog dragog i mene pretpostavljaju da nam se zalomilo jer smo u tom trenutku bili jako malo zajedno. Točnije, 6 mjeseci. Ali ne, nije nam se zalomilo. Već nakon dva mjeseca veze, opijeni zaljubljenošću, počeli smo maštati o našem djetetu, a ja nisam mogla vjerovati da mi se rađaju takvi osjećaji. Tada nam se…

HRVATSKA SUPERMAMA U NORVEŠKOJ: TRUDNOĆA

Bila sam u posjetu obitelji u Hrvatskoj kad sam saznala da sam trudna. Iako sam očekivala tu vijest, ništa me nije moglo pripremiti najveće iznenađenje života kad su se nakon samo nekoliko sekundi pojavile te dvije vodoravne plave crtice . Taj prvotni koktel emocija, vjerujem, poznat je svakoj mami. Kad su se prvi dojmovi malo slegli, dogovorila sam i prvi posjet ginekologu. On mi je samo potvrdio ono što su čak dva testa za trudnoću pokazala ranije taj tjedan – nije bilo sumnje, za devet mjeseci postat ću mama! Sreći nije bilo kraja!

ŽIVOT NA MORU

Plaža! More! Sunčanje! Kupanje! Moving! Događanja! Ljetooo! Obožavala sam to godišnje doba. Zašto je ova rečenica u perfektu? Zato što ga ove godine ne obožavam. Što se to dogodilo da ga sad manje volim?! Djeca, dogodila su se djeca. Već i vrapci na grani znaju da kad imaš malu djecu nema izležavanja na plaži, nema bezbrižnog kupanja i plivanja, nema sunčanja i ophođenja raznoraznih događanja.