MAJČINSTVO

mama, prestani googlati za rješenjima. ona su u tebi i ispred tebe.

Nedavno me klijentica zamolila da joj ispričam kako izgleda život terapeutkinje s troje djece. Nakon što je nabrojala sve situacije koje je muče, onako iskreno, s dubokim uzdahom i ranjenim pogledom me pitala – a kako ti to radiš? Bio je to onaj trenutak. Trenutak nade u kojem se otvara mogućnost da postoji rješenje koje će smanjiti težinu. Koje će dati odgovor. Toliko puta sam se i sama našla u toj situaciji. Kada se osjećaš pogubljeno. Kada ne znaš kuda bi dalje. Kada imaš osjećaš da se cijeli tvoj svijet ruši i hitno ti treba neka slamčica spasa. Tada bih često panično hvatala mobitel, kao neki ovisnik, googlajući ono što najbliže opisuje kaos s kojim se suočavam, u nadi da ću pronaći recept. Utjehu. Znanje da nisam sama. Nešto što…

s prvim djetetom pogriješila sam…

…koliko puta ste čule ovu rečenicu? Ili još bolje pitanje – koliko puta ste ju SAME izgovorile? Prva dižem ruku, priznajem da jesam i to – nebrojeno puta! Nedavno sam bila na jednoj večeri u društvu desetak mama. Same. Bez djece i muževa. Treba se opustit – to smo si rekle. Ali naravno, kako to obično biva, pričalo se o djeci većinu vremena iako smo se dogovorile da je to zabranjena tema. Spoznaš u tim razgovorima puno toga. Ono što mi je zapelo u uhu je bila rečenica, koju sam i sama izgovarala, a ide ovako “S prvim djetetom pogriješila sam…” i onda krene nabrajanje. U jednom trenutku sam zastala, utišala sve glasove oko sebe i čula svoj unutarnji “Ma nisam ja ništa pogriješila! Radila sam u svakom trenutku najbolje…

manjak podrške, nerazumijevanje i usamljenost u postpartumu

U novoj epizodi podcasta otkrivamo s kojim smo se izazovima susrele u postpartumu i majčinstvu Sonju Švajhler i Martinu Friganović, osnivačice portala Supermame te podcasta Iskreno o majčinstvu, ovaj put možete slušati u ulozi gošća istoimenog podcasta. Ugostila ih je njihova kolumnistica Tereza Marković Omrčen koja im je pripremila posve osobna pitanja na koja su odgovorile iskreno i ogolile svoju dušu. Intervju obuhvaća tri tematike: majčinstvo, prijateljstvo te osobni rast i razvoj. Što im je najviše nedostajalo u postpartumu, kako su se nosile s izazovima majčinstva, koji je najgori savjet koji su dobile, koji bi savjet dale svim novopečenim majkama,  što smatraju najboljim darom koji će prepustiti svom djetetu, dajemo li dovoljno priznanja i komplimenata jedna drugoj, zašto je ženama ponekad teško dati krila drugoj ženi, koje su najbolje lekcije…

trudnoća nije uvijek blaženo stanje

Muko moja, jesi li stvarna? Moja treća (i slobodno mogu reći- posljednja) trudnoća. Još jedan blagoslov. Još jedna muka. Još jedan paradoks življenja koji ne prestaje devet mjeseci i u kojem osjećam sve: sreću, uzbuđenje, strah, tjeskobu, ali i za većinu trudnica neke neuobičajene osjećaje. Duboko nerazumijevanje okoline. Gotovo pa mržnju prema ovom „drugom stanju“. Osjećaj umiranja. Teška psihička i fizička tortura. I sram ikome to otvoreno ispričati, jer kako možeš osjećati tako nešto kad si upravo dobila najveći blagoslov? Koji si željela? Oko kojeg se drugi godinama trude i plaćaju psihofizički bolne medicinske postupke kako bi si dali ikakvu šansu? Pa još imaš i živo i zdravo dijete! Kako možeš? Moje trudnoće su imale cijeli niz teškoća i negativnih nuspojava. Krvarenja. Stroga mirovanja. Hematomi. Spuštene posteljice s visokim rizikom…

kako biti loša mama?

Sigurna sam da je svaka od vas pročitala barem jednu knjigu u tome kako biti dobar roditelj, kako razgovarati s djetetom, kako ga hraniti, koliko puta ga je normalno poljubiti i slične potrebno nepotrebne savjete raznih psihologa, odgajatelja, znanstvenika. Ja sam naravno supermama i pročitala sam ih sve tako da ne radim niti jednu grešku u odgoju svoje djece (nadam se da osjetite sarkazam u ovim slovima), ali nekada sam i ja bila dijete. Moji roditelji nisu pročitali ni jednu od tih knjiga, a i svi savjeti koje su tada dobivali od starijih generacija se danas smatraju lošima, tako da je čudo uopće što sam živa. Kako li sam samo ispala tako pametna, to je još jedno čudo koje bi se dalo proučavati od strane znanstvenika – ali stavimo sad…

ne želim se družiti s roditeljima prijatelja svoje djece

Ispovijest jedne mame koja ima iskustva i kao mama i kao učiteljica. Kao učiteljica, a i mama čija su djeca u obrazovnom sustavu već 9 godina, imam i razlog zašto se ne želim družiti s roditeljima prijatelja moje djece. Možda se mnogi mogu i poistovjetiti s ovom ispoviješću kada su u pitanju druženja s mamama u parkovima, na školskim priredbama ili s tatama na sportskim aktivnostima. Radeći kao učiteljica 6 godina, od učenika sam čula puno puta kako smo kolegica i ja glavna tema na dječjim rođendanima. Davali su nam razne epitete, uspoređivali nas s ostalim kolegicama. Jako često je i naša obitelj bila na “tapeti”. To nimalo nije ugodan osjećaj kada dođe đak u školu i kad vam tako naivno i iskreno kaže: “Učiteljice, mama je rekla da ste…

nitko joj nije rekao…

Sreća. Postat ću mama! Moramo renovirat stan ili kupiti novi i veći jer eto, to je bitno. Hoće li nam auto biti dovoljno prostran za sve stvari za bebu? Za kolica, torbe, kadice i prematalice kada idemo na put? Koja kolica uopće kupiti? Dudice, bočice, igračke? Karikiram malo, ali totalno krivi fokus ove mlade mame! Nitko joj nikada nije rekao da sve ono što dolazi poslije je puno više od novih kolica. Nitko joj nije rekao da uloži svo to vrijeme da upozna sebe. Istraži svoje djetinjstvo. Zagleda se u svoje najdublje rane jer od tamo će dolaziti sva njena mudrost odgoja tog malenog bića. Sve što jedan roditelj zna o odgoju dolazi iz naših iskustava odnosno iz odgoja naših roditelja. A što kada naša iskustva iz djetinjstva nisu ono…

za sve mame i njihove bebe: paket s domaćim proizvodima i receptima koji dolazi na kućni prag

Zamislite da vam na kućnu adresu stigne „Bilježnica o dohrani“ i domaći proizvodi s kojima odmah možete skuhati svojoj bebi obrok po receptu iz Bilježnice. Na ovu su ideju došle Diana Prpić, vlasnica OPG-a Prpić i Zrinka Janković, autorica „Bilježnice o dohrani“ i food bloga Mamin ručak. Suradnja je došla spontano i neplanirano. Samo smo se pogledale i rekle – može, priča Zrinka. Na sve što radim zadnje tri godine, fokus stavljam na mame. Jednostavno sam zamislila mamu koja živi na petom katu zgrade, nema vrt, bake oko sebe, niti lokalni OPG kojem vjeruje, a želi svom djetetu skuhati kvalitetan i domaći obrok. I kockice su se posložile, prisjeća se Zrinka kako je došlo do suradnje. Znamo koliko je mamama bitno da im bebe jedu domaće Diana je mama jedne…

kako biti prisutnija mama, supruga i poduzetnica?

Da, sve se mi pitamo kako biti prisutnije, a ja ću vam ispričati svoje iskustvo s ovim izazovom. Pa krenimo… Prošli tjedan sam napokon osjetila taj balans i tu ljepotu biti prisutna 100 % u svakoj ulozi. Kako sam to uspjela? Svaki put kad bi došao vikend, jurila bih da napravim doručak, napravim ručak, očistim kuću, pa bih usput obratila pozornost na djecu ili ih pomazila. Sa suprugom bih popila kavu u pauzi od čišćenja, pa bih kreirala neki vizual za klijenta, a onda i dio strategije za njihove objave. Tako bih se rasula svugdje po malo, a nigdje nisam bila prisutna 100 %. Sve ovo me dovodilo do osjećaja frustracije toliko da se, kad bi došla večer, nisam osjećala ispunjeno. Što sam poduzela da to promijenim? Radila sam na…

kako se pripremiti za blizance?

Kako se pripremiti za dolazak blizanaca? Za početak bih voljela podijeliti s vama priču o tome kako smo postali velika obitelj s troje dječice. Vid je beba rođena iz teškog poroda, zahtjevno dojenče i, shodno tome, energičan toddler, a mi živimo sami u gradu bez pomoći baka pa smo tako odlučili kako ne želimo imati više djece. Kao i sve u životu, mi smo planirali jedno, a dogodilo se drugo – ostala sam trudna i moram priznati kako to nisam željela te sam to razdoblje od dva tjedna provela plačući, razbijajući glavu kako ću preživjeti porod, tko će nam pomagati i hrpu drugih pitanja pa sam i u jednom trenu pomislila da ako već moram biti trudna, neka nosim blizance. Potajno sam i s Vidom očekivala da mi liječnik pri…