SUPERMAME

TRIDESET I TREĆA

Za koji dan, navršiti ću trideset i tri. Odavno nisam nešto od rođendana, ali od kada sam prešla tridesetu, svaki doživljavam sasvim „osobno“. Zvuči smiješno, zar ne? Pa kako drugačije i doživljavati nego „osobno“? Ono na što mislim jest da svake godine imam tendenciju, pred taj isti rođendan, imaginarno zaustaviti vrijeme na trenutak i napraviti jednu malu, osobnu, koliko kod je više moguće – objektivnu, retrospektivu prethodne godine. Jedan mali osobni SWOT* sa svim „snagama“ na koje sam ponosna, „slabostima“ na kojima bih željela raditi, „prilikama“ koje sam možda proputila ili koje su tek ispred mene i „prijetnjama“ koje me čekaju u bližoj ili nešto daljoj budućnosti.

UDRUGA DJECA LJUBAVI – DOBROBIT DJETETA ISPRED SVEGA

Razvod je stresna situacija za cijelu obitelj, osobito djecu koja vrlo često padnu u drugi plan. Udruga Djeca Ljubavi nastala je s ciljem promicanja važnosti i uloge roditelja, te važnosti oba roditelja u skrbi i odgoju djeteta s naglaskom da prava djeteta uvijek budu ispred prava roditelja, a glavni moto i fokus Udruge je dobrobit djeteta ispred svega! Popričale smo s Danijelom Marić, potpredsjednicom Udruge Djeca ljubavi – novoosnovane Udruge za sve supermame ali i supertate 🙂 

“PUŠTANJE” DJETETA DA SE OSAMOSTALI

Došlo je i vrijeme  da L dobije svoju sobu. Kupili smo mu veliki krevet, zaštitnu ogradicu, dječačku posteljinu, uredili sobu kako bi mu bilo što ugodnije i krenuli u tu avanturu. Do sada je spavao s nama u krevetu i koliko god mi je bilo naporno jer mu treba puno mjesta, gurao nas je, udarao, a i 40 stupnjeva s trbuhom okruženim “banana jastukom” kako bih zaštitila onog drugog malca od Lukinih UFC poteza, njegova toplina, rukica kojom nas je tražio po noći i miris njegove čiste kosice na mom jastuku nas je mamio da ga još ostavimo s nama. A uz to smo živjeli u malom stanu, pa nije niti mogao imati svoju sobu. Došlo je vrijeme, preselili smo, soba ga je dočekala i avantura je započela popodnevnim spavanjem.

NEMAJKA

Prije nego što sam postala mama dogodilo bi se da bih nekad i prokomentirala nečiji način odgoja djece i izrekla onu svim ne-mamama tako poznatu rečenicu „ja to svom djetetu nikad ne bih dopustila“. Jednom kad postaneš mama sve što si do tad rekla polako pada u vodu. Rijetke su one koje se drže zlatnih pravila odgoja i zaista im se divim. Ali svejedno držiš se nekih svojih pravila, odgajaš dijete kako ti znaš i kako tebi odgovara i prolaziš kroz majčinstvo na svoj način.

KOLIKO SE PROMIJENI ŽIVOT KAD DOĐE BEBA?

Manje spavamo. Nema više mirnih, dugih kava. Promijeni se percepcija vlastitog tijela, koji je devet mjeseci bio nekome dom. Naučimo se bolje organizirati. Naučimo prihvatiti da se planovi vrlo lako izjalove. Naučimo puno stvari raditi s jednom rukom. Steknemo nove prijatelje, mame i tate najviše. Cijenimo (i lovimo) minute samoće i mira.

7 STVARI KOJE SRETNE MAME RADE SVAKO JUTRO

U rutini je spas. Osobito kad imaš djecu. Svaka mala promjena, odstupanje od uobičajenih koraka i ponašanja vrlo vjerojatno koštat će vas živaca. Kad jednom svojoj djeci uspostavite rutinu sve je lakše. Rutina je za njih sigurnost. No osim djeci, rutina je potrebna i nama mamama. I to baš ona jutarnja kažu.

PRIJATELJSTVO

Kad su se srele dvije mame usporedile su koja beba koliko spava, kad ide spavati, koliko se budi, koliko jede. Usporedile su težine i dužine svojih beba. Jedna beba liči na mamu, dok ova druga na tatu. Jedna ima plave oči, a druga tako lijepu zlatnu kosu. Jedna drugoj zavidi jer malena jede svu hranu, druga prvoj zavidi jer maleni spava cijelu noć.

JESAM LI NEZAHVALNA?

Sinoć, tijekom njegovog ponovnog tantruma, negdje oko ponoći, uhvatila me tjeskoba. Uhvatio me užasan strah kako ću izdržati s njegovim užasnim izljevima bijesa i s bebom koja ima svoje potrebe. Nisam mogla spavati od brige, i naravno da su opet uslijedile suze. Osjećam se nekada tako bespomoćno, ljuto, tužno, nezahvalno. Jesam li nezahvana kada pomislim kako mi je teško?