Prije više od godinu dana, odlučila sam otvoriti svoj blog. To mi je dugo bila želja, ali nikad nisam pronalazila vrijeme za svoje hobije. Imala sam previše posla, previše obaveza, previše isprika. Onda se dogodila trudnoća, i porodiljni je tada izgledao kao nekakav godišnji odmor. Pravi trenutak da se uhvatim tipkanja, zar ne? Daleko je porodiljni od odmora, ali tada sam bila mlada, naivna i pod utjecajem hormona. Na svom blogu pišem prvenstveno iz sebičnih razloga, zbog sebe. Sekundarni je cilj da svojim tekstovima nekoga zabavim ili nekome pomognem. Da se razumijemo, pisanje mi nije strano. Pisala sam puno i u školi, i na faksu, a i posao koji radim od mene traži da dobro baratam riječima. Kako kaže Đole, riječi jesu moje igračke… Nisam imala (i nemam ni danas)…

Iako se nova situacija i informacije vezane uz koronu u rujnu, zakuhavaju kao juha na nedjeljnom ručku, život ide dalje, pa tako i posao, vrtić, škola. Kako stres ne bismo imali još i oko opreme, rastanka i svetih pravila u vrtiću i školi, pošto sam frend, spremila sam vam popis stvari koje bi kako u ormariću, tako i u bontonu uvijek trebale biti prisutne. vrtić I ja sam jednom bila ta majka koja drami, tuli i teatralno maše pred vrtićem. Tu svu dramu projicirala sam na svoje dijete koje je u trenutku ulaska, bez obzira na to koliki kuler bilo, proživljavalo stres i tremu veću nego Karamarko tik prije govora u javnosti. Iako je to njihova velika prekretnica u odrastanju i normalan slijed događaja u životu, zna biti teško. No,…

Asocira li i vas multitasking na nešto što bi svakako trebalo znati, na nešto bez čega ne možeš isplivati u svakodnevnim obvezama? Ja sam donedavno bila isto tog mišljenja, to je za mene bila stavka kojom sam se hvalila, koju sam stavljala u svoj CV, kao ono dobra sam u multitaskingu, morate me zaposliti. No mišljenje mi se malo promijenilo, zato jer sam došla to točke gdje sam shvatila da je multitasking bespotrebno natovarivanje sto stvari koje obavljaš odjedanput i niti jednu ne obaviš kako treba. Recimo, nemali broj puta stavim kuhati vodu za kavu ili tjesteninu, i onda rekoh dok voda prokuha ja još mogu stavit robu prati, obrisati prašinu i odgovoriti na koji e-mail. I sve tako dok sva voda iz lonca ne ispari. Multitasking je fenomen koji…

Iščekivanje nove školske godine i sva priprema uz nju za nas su obično slatke muke – ali ove godine to nije tako. Teško je djetetu objasniti kako uz školsko gradivo mora učiti i o – mjerama zaštite. Mnogo je pitanja u njihovim malim glavicama (i našim) ali jedno je sigurno – ova školska godina biti će svima izazov. Danas, kad pričam sa svojim dječakom, koji kreće već u treći razred, prisjećamo se proljeća i škole od kuće. Za njega je to bio jedan težak period, jako su mu nedostajali prijatelji i učiteljica. Bilo je tu i vrlo teških dana koje je proveo u suzama. Trudili smo se stvoriti radnu atmosferu u našem domu kako bi se gradivo lakše utvrdilo i napisale sve zadaće, ali njemu je falila škola, doticaj s…

Danas sam ujutro sjedila na terasi pitajući se što zapravo želim. Kao i svatko tko je na svojoj koži osjetio što zapravo znači biti osjetljiva osoba i kakav je osjećaj anksioznost, znam da je trenutak u kojem se osjećam loše zapravo trenutak u kojem od loših misli ne vidim ljepotu trenutka i da je izlaz iz toga uvijek – prisutnost. Kroz ovo putovanje koje sam prošla zadnjih nekoliko godina jednu sam lekciju definitivno usvojila. A to je lekcija prolaznosti. Sve, dobro ili loše, prolazi. I kad samo gledamo, analiziramo i proučavamo kako se osjećamo, što mislimo, što zapravo trebamo, prođu nam trenuci poput tog mog jutrošnjeg, kad ptičice pjevaju, kava je topla, sunce lagano grije i svijet je na svom mjestu. Rekla bih, prođe nam život. Većinu svog života ponosila sam se…