Kad postanete mama, u moru novih stvari s kojima ćete se suočiti, jedna od njih bit će i ona “Što sa svim ovim igračkama?”. Broj dječjih igračaka kao da se naizgled povećava; maknete jednu, a pojave se dvije (ili vi ne možete odoljeti preslatkom medi ili dijete igračke dobije od bake i djeda). I onda se dogodi da se ni ne okrenete, a dječja soba i dnevni boravak su vam puni igračaka kojima se dijete vrlo vjerojatno ni ne igra, a i onim dijelom kojim se igra, muku mučite kako ga pospremiti. Poznato? Ako ste se prepoznali u gornjem opisu, niste jedini. Mnogo mama (i tata) ima problema s prevelikim brojem igračaka koje su “preuzele” kuću, a pitanje je koliko se djeca njima uopće igraju. Iako ne volim gomilati stvari,…

Prije devet mjeseci, moja kćerkica zvjerčica je postala velika seka i dobila malenog brata. Jako mu se veselila, sudjelovala u pripremama za malu bebu, pravila planove koje i kakve igračke će mu dati, što će ga sve naučiti, a kad sam došla iz rodilišta bila je jako sretna, bez manjka ljubomore. Bebač je bio jako zanimljiv, htjela ga je nositi i maziti, bila je oduševljena jer je i tata kod kuće, a sve vrijeme koje nismo posvećivali sinu maminom, organizirali smo tako da idemo na njena omiljena mjesta, da i dalje ima svoja mala druženja s mamom, bez brace i sve je bilo idilično. Osim što je kćerkici zvjerčici sve to bilo povremeno previše, pa bi tamo negdje poslije ručka počela vrištati, plakati, a najčešće oko neke sitnice i to…

Malo mi je bilo teško naći prikladan naslov ovom tekstu, a i ne znam u kojem će me smjeru odvesti, jer mozak kao što i već znamo je jedan fantastičan alat koji imamo. Jedini problemčić koji se javlja jest da ga ne znamo koristiti kako treba. Ne mislim da smo glupi i neobrazovani, već mislim da nemamo pojma, bar većina nas, kako mozak zaista funkcionira i što sve može. Da se malo nahvalim (to svi vole, dok se sami hvalimo), ja sam srednju školu sve razrede prošla sa odličnim, fakultet isto tako, završila 5 godina ekonomije, smjera financije u rekordnom roku, ispite polagala i prije roka, uvijek lako nalazila poslove, šefovi uglavnom bili zadovoljni, reklo bi se, ja znam sve i nema mi kraja. No, uvijek je tu nešto falilo,…

Jeste li ikada otišli na more i namjerno zaboravili ponijeti badić? Zato što znate da se nećete kupati jer “niste spremni”. Znate da će proći još jedno ljeto, jer “niste spremni”. Gledate u more, želite se kupati, tražite kutak plaže bez ljudi, jer “niste spremni”. Pogledate u svoje tijelo i sjetite se zašto. Ma koliko je to ludo, recite mi? Da šećete svijetom i skrivate se. Da oblačite odjeću koja ne ističe, nego skriva. Da nosite steznik ispod traperica. Da volite široku odjeću, jer se kroz nju ne nazire celulit ili drugi viškovi. Da unatrag izlazite iz prostorije u donjem rublju da vas muž ne vidi kroz vaše oči. Jer samo kroz vaše oči vi sebi niste dovoljno dobri. I koliko god ljudi koji vas vole govore da ste njima…