Reklama tvrtke Frida Mom, specijalizirane za proizvodnju postpartalnih proizvoda, odbijena je za prikazivanje tijekom prijenosa prestižne dodjele filmskih nagrada Oscar, iz razloga što sadrži grafičke slike, djelomičnu golotinju te demonstraciju proizvoda. Na reklami je prikazana majka koju je usred noći probudio bebin plač. Diže se iz kreveta, umjesto donjeg dijela pidžame nosi mrežaste gaćice s velikim uloškom za rodilje. Odlazi na wc i pospana mijenja uložak. Ne vidimo detalje, ne vidimo krv. Ne vidimo golotinju. Vidimo ogoljelu majku. Ženu čije je tijelo iscrpljeno i bolno. Ženu koja se oporavlja. Stvarnu ženu. Stvarnu majku. Sa strijama. S postporođajnim mekanim trbuhom. Vidimo ono kroz što smo sve prošle, a opet tako rijetko o tome pričamo. Vrijeme je da mediji počnu prikazivati postporođajno razdoblje onakvim kakvim to i je, umjesto da ga idealiziraju….
valentinovo prije vs. valentinovo poslije djece
Spadate li među one koji slave Valentinovo? Ili ste teški realist i taj dan smatrate komercijalnim trikom? A možda ste utopist koji Valentinovo slavi svaki dan? Kako provodite taj dan? I još slađe pitanje, kako izgleda Valentinovo prije i poslije djece? Oduvijek sam spadala u prvu skupinu. Valentinovo sam morala obilježiti, pa makar i na onaj najtipičniji način – s crvenom ružom i crvenim srcima na sve strane. Ljubav na steroidima. Ma zašto ne? Ali, danas mi je draže vratiti se u srednjoškolske dane i baš tako proslaviti Valentinovo – iščekivanjem komadića papira s ispisanim ljubavnim riječima… Valentinovo prije djece. Zar je to ikada postojalo? Ne mogu se sjetiti kako sam vrijeme uopće „trošila“ u tom periodu, a kamoli kako sam slavila Valentinovo. Možda se ne sjećam poklona, ali se…
samo ljubav
Razmišljala sam o tome da napišem neki super romantični post povodom dana zaljubljenih… na Antinu sreću, neću. Dok ležerno uz prvu (i jedinu) jutarnju kavu skrolam fejs i čitam komentare na postovima o istospolnim parovima i pravu udomljavanja djece, diže mi se želudac. Znači, doslovno mi se riga. Toliko negative i mržnje i gramatičkih grešaka na jednom mjestu. Prestrašno. Neee Elena pec pec… ne čitati komentare… i onda mi uleti u vidno polje neka baba i njen ”to nije prirodno”. Na tu rečenicu obolim. Momentalno. Pa j…. led, što su oni, svemirci? Pogodili ste temu, istospolni parovi i udomljavanje djece. Najiskrenije me boli briga (da ne budem prosta) za sve one ljude koji će prestati čitati moje kolumne jer je meni skroz ok da istospolni parovi udomljavaju (pa i posvajaju),…
djevojčice mogu biti superheroji
Djeca se kroz igru uče različitim vještinama, a glumljenje različitih uloga kroz igru zabavan je način za istraživanje okoline koja ih okružuje. Superheroji su od malih nogu i kod većine djece neizostavan dio odrastanja i iako se roditeljima to čini samo kao još jedna zabavna igra u nizu, istraživanja su dokazala da superheroji imaju vrlo pozitivan učinak na njihovo samopouzdanje. Superheroji djeci zaista mogu dati super moći. Ohrabruju ih i osnažuju. Uče ih da ustraju u svakodnevnim situacijama. Razvijaju kreativnost. Razlikuju dobro od zla. U današnjem svijetu gdje se još uvijek igračke dijele na one za dječake i one za djevojčice, gdje je plava boja za dečke, a roza za djevojčice, gdje se dječacima govori da “plaču kao curice”, a djevojčicama da moraju biti nježnije, pitanje je – mogu li…
seks nakon poroda
Mišljena sam da mnoge žene nakon poroda nisu previše zainteresirane za intimne odnose s partnerom. I tu ne mislim tjedan-dva nakon poroda, već nakon šest tjedana kad ginekolog ustanovi da se sve vratilo u normalu (naravno da ne misli na psihu jer ona se rijetko kad vraća u normalu, misli na organe ženskog spolnog sustava). Zašto nisu zainteresirane? Dobro možda ne sve, ali većina, a onima koje jesu divim se! Reći ću vam zašto JA nisam bila zainteresirana, a vjerujem da će se mnoge prepoznati u mojim riječima. Nakon prvog poroda ispočetka se nisam snašla u ulozi majke, odnosno nervozirala sam zbog manjka sna te mi je prvih par mjeseci prošlo u navikavanju na tu novu nimalo laku ulogu. Takva živčana, neispavana, iscrpljena ne da nisam pomišljala na sex, već…
disanjem kroz majčinstvo
Nakon godine dana s bebom potpuno sam osvijestila koliko je disanje važno i moćno. To obično udisanje zraka, koje život znači. Na samom porodu sam shvatila da mi disanjem prolazimo kroz naizgled neizdrživ bol i da snagom disanja/zadržavanja daha zapravo pokrećemo unutarnje mišiće koji su odgovorni da tiskamo bebu. Diši! Prvi put u porodu kao da nisam svjesno upotrijebila tu snagu udaha kojim se beba rodi. Sjećam se da je doktor rekao i da je beba zastala na neko vrijeme, jer ja nisam potpuno shvaćala što radim uopće. A onda drugi put kada sam se bolje pripremila… uzmeš veliki, najveći udah i umjesto na nos guraš taj dah kroz sebe, u sebe, stiskajući sve mišiće na koje tim putem naiđeš. Čim naša beba ugleda svjetlo dana njezin prvi udah je…
mala Mara i veliko stablo – priča o prihvaćanju odgovornosti
“Mara još nije naučila zviždati, nije znala šaptati i nije mogla dugo stajati na jednoj nozi. Ili mirno stajati uopće. Ali imala je poseban talent… Izvrsno se penjala na stabla! Samo se na jedno stablo nikako nije smjela penjati. Na veliko stablo na livadi.” Još jednom majčinstvo je poslužilo kao inspiracija za neke nove početke, pa tako i supermami troje djece Ivi Bezinović Haydon za pisanje njezine prve slikovnice. “Priča “Mala Mara i veliko stablo” nastala je nakon razgovora s mojom tada šestogodišnjom kćerkom o posljedicama pogrešnih odluka, kao i o važnosti prihvaćanja odgovornosti. Nakon našeg razgovora nisam bila sigurna koliko me ozbiljno doživjela, pa sam došla na ideju svoju poruku ubaciti u priču koju bi mogla lako shvatiti i s kojom bi se mogla identificirati. Lik male Mare definitivno…
oksimoron majčinstva
Što kada bih vam rekla da je majčinstvo oksimoron? Figura u kojoj su spojena dva pojma potpuno suprotnog značenja. Najveća sreća i radost u suzama i neprestanim propitkivanjem jesmo li mogle bolje. Možda jesmo, odgovara naša savjest koja se uvijek grize i nikad ne spava. Ali smo napravile uvijek ono što smo mogle, i što je za našu djecu bilo najbolje u tom trenutku. Krivnja je ponekad prevelik teret, koja nas često bespotrebno pritišće. Jer kada na istu situaciju pogledaš s odmakom vremena, shvatiš da ti prošlost može samo pomoći da popraviš sve što misliš da može biti bolje. Ležim neku večer pored djece, čekam da zaspu. Trenirka vonja na gulaš za sutra koji još krčka na šporetu, tri kile raštike čeka da ju izrežem i spremim u zamrzivač, mokro…
za tebe, dječače moj!
Ponoć je prošla. Vikend je iza nas. Ponedjeljak je stigao. Nije važno koji je dan, koliko je sati, kakvo je vrijeme, jer osjećam da nas dijele samo sati od upoznavanja. Dijele nas sati iščekivanja i strepnje, ali sve to vrijedi samo da tebe upoznam. Želim ti u ove kasne noćne sate napisati o čemu razmišljam kad već ne mogu spavati. Osjećam da se moje tijelo priprema na tvoj dolazak. Osjećam kako mi ti svakim svojim pokretom pokazuješ kako će uskoro biti vrijeme, jer tvoji su pokretni snažni, kao i tvoje srce koje čujem svaki put na pregledu. Osjećam kako me ohrabruješ, jer mi je to potrebno. Ne znam hoću li biti posve spremna na sve što me čeka, ne znam kako će moje tijelo sve to doživjeti, ali znam da…
svakodnevica s Wuhan virusom
Corona ili poznatiji kao Wuhan virus, stigao je s kineske mokre tržnice na kojoj se osim mrtvih životinja, prodaju i one žive koje prodavači na licu mjesta ubijaju pred očima kupaca kako bi se uvjerili u njihovu svježinu. Upravo zbog krvi koja prši okolo po gomili koja u navedenom činu ne vidi baš ništa sporno, tržnice se i nazivaju mokre. Za svijet je prihvaćeno mjesto nastanka beštije koja se nekontroliranom brzinom razmnožava po svijetu, dok je za nekolicinu teoretičara zavjere ili pak realističara, mjesto nastanka upravo u nekom od kineskih laboratorija. Bilo kako bilo, virus sličan gripi koji uzrokuje puno ozbiljnije respiratorne probleme je nažalost, stigao i u Singapur te smo na današnji dan, drugi dan veljače, treća zemlja u svijetu s najviše oboljelih. Ispred nas su samo Tajland s…
