seks nakon poroda

Mišljena sam da mnoge žene nakon poroda nisu previše zainteresirane za intimne odnose s partnerom. I tu ne mislim tjedan-dva nakon poroda, već nakon šest tjedana kad ginekolog ustanovi da se sve vratilo u normalu (naravno da ne misli na psihu jer ona se rijetko kad vraća u normalu, misli na organe ženskog spolnog sustava). Zašto nisu zainteresirane? Dobro možda ne sve, ali većina, a onima koje jesu divim se! Reći ću vam zašto JA nisam bila zainteresirana, a vjerujem da će se mnoge prepoznati u mojim riječima. Nakon prvog poroda ispočetka se nisam snašla u ulozi majke, odnosno nervozirala sam zbog manjka sna te mi je prvih par mjeseci prošlo u navikavanju na tu novu nimalo laku ulogu. Takva živčana, neispavana, iscrpljena ne da nisam pomišljala na sex, već…

disanjem kroz majčinstvo

Nakon godine dana s bebom potpuno sam osvijestila koliko je disanje važno i moćno. To obično udisanje zraka, koje život znači. Na samom porodu sam shvatila da mi disanjem prolazimo kroz naizgled neizdrživ bol i da snagom disanja/zadržavanja daha zapravo pokrećemo unutarnje mišiće koji su odgovorni da tiskamo bebu. Diši! Prvi put u porodu kao da nisam svjesno upotrijebila tu snagu udaha kojim se beba rodi. Sjećam se da je doktor rekao i da je beba zastala na neko vrijeme, jer ja nisam potpuno shvaćala što radim uopće.  A onda drugi put kada sam se bolje pripremila… uzmeš veliki, najveći udah i umjesto na nos guraš taj dah kroz sebe, u sebe, stiskajući sve mišiće na koje tim putem naiđeš. Čim naša beba ugleda svjetlo dana njezin prvi udah je…

mala Mara i veliko stablo – priča o prihvaćanju odgovornosti

“Mara još nije naučila zviždati, nije znala šaptati i nije mogla dugo stajati na jednoj nozi. Ili mirno stajati uopće. Ali imala je poseban talent… Izvrsno se penjala na stabla! Samo se na jedno stablo nikako nije smjela penjati. Na veliko stablo na livadi.” Još jednom majčinstvo je poslužilo kao inspiracija za neke nove početke, pa tako i supermami troje djece Ivi Bezinović Haydon za pisanje njezine prve slikovnice. “Priča “Mala Mara i veliko stablo” nastala je nakon razgovora s mojom tada šestogodišnjom kćerkom o posljedicama pogrešnih odluka, kao i o važnosti prihvaćanja odgovornosti. Nakon našeg razgovora nisam bila sigurna koliko me ozbiljno doživjela, pa sam došla na ideju svoju poruku ubaciti u priču koju bi mogla lako shvatiti i s kojom bi se mogla identificirati. Lik male Mare definitivno…

oksimoron majčinstva

Što kada bih vam rekla da je majčinstvo oksimoron? Figura u kojoj su spojena dva pojma potpuno suprotnog značenja. Najveća sreća i radost u suzama i neprestanim propitkivanjem jesmo li mogle bolje. Možda jesmo, odgovara naša savjest koja se uvijek grize i nikad ne spava. Ali smo napravile uvijek ono što smo mogle, i što je za našu djecu bilo najbolje u tom trenutku. Krivnja je ponekad prevelik teret, koja nas često bespotrebno pritišće. Jer kada na istu situaciju pogledaš s odmakom vremena, shvatiš da ti prošlost može samo pomoći da popraviš sve što misliš da može biti bolje. Ležim neku večer pored djece, čekam da zaspu. Trenirka vonja na gulaš za sutra koji još krčka na šporetu, tri kile raštike čeka da ju izrežem i spremim u zamrzivač, mokro…

za tebe, dječače moj!

Ponoć je prošla. Vikend je iza nas. Ponedjeljak je stigao. Nije važno koji je dan, koliko je sati, kakvo je vrijeme, jer osjećam da nas dijele samo sati od upoznavanja. Dijele nas sati iščekivanja i strepnje, ali sve to vrijedi samo da tebe upoznam. Želim ti u ove kasne noćne sate napisati o čemu razmišljam kad već ne mogu spavati. Osjećam da se moje tijelo priprema na tvoj dolazak. Osjećam kako mi ti svakim svojim pokretom pokazuješ kako će uskoro biti vrijeme, jer tvoji su pokretni snažni, kao i tvoje srce koje čujem svaki put na pregledu. Osjećam kako me ohrabruješ, jer mi je to potrebno. Ne znam hoću li biti posve spremna na sve što me čeka, ne znam kako će moje tijelo sve to doživjeti, ali znam da…

svakodnevica s Wuhan virusom

Corona ili poznatiji kao Wuhan virus, stigao je s kineske mokre tržnice na kojoj se osim mrtvih životinja, prodaju i one žive koje prodavači na licu mjesta ubijaju pred očima kupaca kako bi se uvjerili u njihovu svježinu. Upravo zbog krvi koja prši okolo po gomili koja u navedenom činu ne vidi baš ništa sporno, tržnice se i nazivaju mokre. Za svijet je prihvaćeno mjesto nastanka beštije koja se nekontroliranom brzinom razmnožava po svijetu, dok je za nekolicinu teoretičara zavjere ili pak realističara, mjesto nastanka upravo u nekom od kineskih laboratorija. Bilo kako bilo, virus sličan gripi koji uzrokuje puno ozbiljnije respiratorne probleme je nažalost, stigao i u Singapur te smo na današnji dan, drugi dan veljače, treća zemlja u svijetu s najviše oboljelih. Ispred nas su samo Tajland s…

životinjsko carstvo u odnosu žena

nepovjerljiva kao mačka, ali miševe ne jedem Uglavnom mi kažu da sam skeptik. Nepovjerljiva kao mačka. No, bez obzira što ja to ne bih baš tako nazvala, istine u tome svakako ima. Sve ovisi o tome o čemu se zapravo radi. Jer ispričati problem i tajnu nema istu težinu kao posuditi novac nekome na povjerenje. Iako je ovo drugo izglednije i češće te opali po čelu nego po džepu, prvi primjer, kada se dogodi, razočaravajući je i bolan kao potkožni prišt u PMS-u. Boli pod kožom, smeta i duboko narušava odnos tebe sa samim sobom i s vanjskim svijetom. Zato kad kažem da je razlika između nepovjerljivosti i mudrosti velika, vjerujte mi na riječ. Mudrost po tom pitanju stekla sam tek s godinama, iskustvom gorkim kao rakija prije ručka, povjerenjem…

trudnička depresija

Postoji li takvo što? Evo, iskreno, sad sam prvi put guglala taj pojam. I, opa, bome ima puno o tome. Jako puno žena to prolazi, ali još uvijek je to nekakav tabu jer je danas sreća kao nekakav must-have. Ako nisi zadovoljna s onim što imaš, onda nisi okej, nešto ne valja. U čemu je problem, pa imaš sve što želiš? Ja sam po prirodi dosta vesela osoba. Pozitivna, optimistična i vedra, no to ne znači da nemam tužne dane. A u ovoj trudnoći sam ih imala puno. Stvarno puno. Nešto od toga je izazvano vanjskim utjecajima, kao smrt drage osobe i bolest poznanice, ali većina mojih tužnih momenata dogodili su se onako, iz – ničega. Samo bih sjedila i plakala. Ništa se u tom trenutku značajno nije dogodilo, nije…

tata na porodu

Pričao sam neki dan s jednim prijateljem o porodu i kako je dobro da je otac tamo kraj majke, kao neka vrsta podrške i tako to. On je jedan od onih koji ne može dalje jesti kad nađe dlaku u juhi, pa je uvjeren da bi bilo dobro, ako bi već morao ići, da stoji defibrilator kraj njega jer će mu vjerojatno stati srce kad vidi prvu kapljicu krvi. “Jesi mi neko muško”, govorim mu. Ali on zna popravit mašinu za suđe, a ja ne znam. Zato mogu i krv i znoj i suze u velikim količinama. Ja sam stava, da otac mora ići na porod, jer pajdo, gledaj i pati i ti. Ne rađaju se djeca evo ap cap, treba se pošteno namučit, navrištat i polomit da dovedeš to…

jedna stvar bez koje mame ne mogu živjeti, a nije kava

Baš nas zanima koliko je vas pogodilo točan odgovor čim je pročitalo naslov. Za one koje nisu, dat ćemo vam još par detalja. Neizostavan su dio svake mameće torbe. Koristimo ih svakodnevno, bolje rečeno, ovisne smo o njima. Spas su za sve mame koje imaju male bebe u pelenama. Da, pogodile ste – radi se o vlažnim maramicama, tajnom oružju svake supermame u borbi protiv svakodnevice. Na početku njihov je glavni posao brisanje ukakanih guza i prljavih rukica, no kako su djeca veća, a kuća zmazanija, tako i opseg posla postaje veći. Proliveno mlijeko, pošarani stol s flomasterima, otisci malih prstića na vratima. Kroz vrijeme smo postale toliko opsjednute vlažnim maramicama da ih sada koristimo za sve. Za skidanje šminke kad nam ponestane micelarne tekućine, za brzinsko čišćenje dječjih igračaka…