Osobno nisam nikada bila tip koji je pratio beuaty trendove, a njega kože se svodila na bazične hidratantne kreme koje sam koristila ujutro ili samo navečer nakon umivanja. Moja mama oduvijek pazi na svoju kožu i ima čitavo carstvo krema za njegu kože. Meni je to djelovalo naporno. Onda sam ušla u 30te i shvatila da moja koža ima potrebe i da mi je krajnje vrijeme da započnem s odgovarajućom kremom.
Prošli vikend smo bili gosti na jednom lijepom vjenčanju. Veselila sam mu se jako jer je to bio i svojevrsni izlazak za supruga i mene, a ono što je bilo još bolje je da je svadbena svečanost bila u istom restoranu gdje i naša prije osam godina. Lijepo je bilo prisjetiti se tih trenutaka. Haljina koju sam naručila online je stigla doslovno u zadnji tren i začudo, odlično mi pristajala, ali ono što mi je bio trn u oku kad sam ju obukla (osim viška kila) je bila nijansa moje kože, ono kako se kaže “bijela ko sir” efekt.
Nedavno sam s djecom bila u parku, i kako to obično biva, pričam s drugim mamama, zabavljam bebu u kolicima, imam oči na Lukasu koji ide od sprave do sprave i koji se priključuje svakoj grupi djece. Lukas ima, za one koji ne znaju, 2 godine i 4 mjeseca. Priča apsolutno sve i nije mu problem pratiti stariju djecu i sudjelovati u njihovim razgovorima. Tako se nedavno priključio grupici devetogodišnjaka koju su činila dva dječaka i djevojčica. Pitao ih je što rade i rekao im da je on pojeo sladoled od vanilije.
Budim se jutros, prolazim ispred ogledala u gaćicama i potkošulji. Ništa od mog #bikinibody-a ovo ljeto. Nisam još počela od ponedjeljka, a vjerojatno neću ni od sljedećeg. #nemrem Od žene koja je obožavala vježbati i slobodno vrijeme provodila u teretani, sada tu mrvicu slobodnog vremena što imam navečer provedem na kauču ispred neke najljigavije romantične komedije, ako ne zaspem direktno sa malim u 21.30. Pa se probudim u 23 i spremam suđe koje mi je ostalo od večere.
Što kupiti djetetu od odjeće? Kako odrediti neku umjerenu granicu? Kako se iskontrolirati i uzeti “samo” ono što im treba? Jednom rječju – nikako. Mi mame, jednostavno ne možemo okrenuti pogled od odjeće za klince. Osobno se jako teško mogu bazirati na samo nužne stvari – poput trenerkica, kratkih hlačice, čarapica, dakle onog što je nužno i potrebno za svaki dan. To je apsolutni “must have”. Ali kada za oko zapnu male traperice s tregerima, šljokičasta tutu suknjica, kupaći kostim za bebe s volančićima, ma nema šanse da ostanemo imune.
Sjedim tako prošli tjedan na plaži, uživam u tihoj igri svojeg dječaka, dok drugi mirno spava pored mene i razmišljam. Prošli mjesec, osim što je obilježen kao mjesec majki, obilježen je i kao mjesec upisa u vrtić. To je bila glavna tema razgovora u svim parkićima i eventualnim druženjima roditelja. Hrvatski vrtići, engleski vrtići, francuski vrtići, njemački vrtići… Majko mila koliko etiketiranja. I koliko etiketiranja kada kažem da sam upisala svoje dijete u obični vrtić gdje će se igrati i učiti disciplini. Neće pričati na španjolskom, francuskom ili starogrčkom.
Tako glasi moja nedoumica u glavi… možda na prvu zvučni smiješno, ali takvo je stanje danas kod nas. Dobiti stalan posao, odnosno potpisati ugovor na neodređeno vrijeme je danas poput dobitka na lutriji, nije li to tako?
O Školi Atopije u Velom Lošinju, već smo pisale. Međutim, ove godine smo i same prisustvovale u Školi. Pa će ovaj tekst biti više osvrt onoga što smo doživjele tamo.
Kava dobiva jednu potpuno novu dimenziju kada postaneš mama. Ona ti je prijeko potrebna, ona je tvojih pet minuta, u prvom razdoblju piješ je ranom zorom i računaš koliko ih još možeš popiti tijekom dana. Kako beba raste, tako se dnevni rasporedi mijenjaju, pa se tako i ritual kave prilagođava. A i prije nego se okreneš, dodaješ parkić kao neizostavnu stanicu u vaš raspored. Mi smo s navršenih godinu dana polako krenuli u parkić i otkrili cijeli jedan novi svijet. Uskoro slavimo drugi rođendan i do danas, odgovorno tvrdim, znamo sve parkiće u našoj blizini i daljini. Dobro, sve najvažnije sigurno. Zašto pišem o kavi i parkiću? Zato što dijelim s vama mjesto gdje je to dvoje spojeno.
Kako nam se bliže ljetne vrućine (u biti su već tu), tako razmisljam o tome kako ih izdržati sa sminkom na licu jer mi je nezamislivo doći na posao bez barem onoga osnovnog – podloge, rumenila, maskare i ruža. Uvijek prilagođavam make up godišnjem dobu i vanjskim uvjetima i voljela bih s vama podijeliti neke od meni najdražih proizvoda i savjeta.