Postoji nekoliko jela koja redovito pripremam zbog svojih prednosti nad ostalima. Jedno od njih su svakako palačinke. Debele, tanke, voćne ili čokoladne, apsolutno je nebitno koja vrsta, svi ih u kući volimo jesti. Prednosti su im za početak jednostavnost i brzina pripreme, zatim iskorištavanje viška namirnica koje bi u suprotnome netko bacio, te njihova praktičnost jer ono što se ne pojede za doručak poslužit će kao međuobrok u parku.
Započeo je kratak godišnji odmor! Četiri dana starog godišnjeg spojenih sa jednim neradnim i cijeli tjedan je na raspolaganju. Presretna, euforična i puna planova, pomislih: napokon malo vremena i za mene, za odmor, knjigu, vježbanje, frizera, za male radosti koje donose unutarnji mir i snagu za dalje. Bacim pogled na mužev raspored – totalna suprotnost. Radni tjedan i potpuna odsutnost. Znak za nastavkom uhodanog ritma, ali i nimalo utješno.
Hodam prema središnjem dijelu zelene pulske livade, razgaljena, znojnih ruku, raznježena, ustreptala od uzbuđenja. Zapravo, od nepoznatog “jedvačekanja”. Čudno i blesavo, no osjećaj je blizak onom nakon poroda, a ni sama ne znam zašto do te mjere podsjećaju jedan na drugog. Livadom odzvanjaju glazba i glasovi djece, roditelja, baka i djedova. Baloni miluju grane stabala, a među njima se ističu oni što ispisuju srebrni broj deset, slavljenički broj djelovanja jaslica (i vrtića) koje moj sin pohađa svega tri mjeseca.
Drage moje Supermame, Vrijeme je za novu beauty priču. Produljeni vikend je iza nas, ja sam ga iskoristila najbolje što sam mogla, sa svojom obitelji na moru. Iako nam nije bilo baš sunca niti kupanja, nama je bilo baš odlično! Nikad nam ne može biti dosadno. I muž i ja smo vrckasti po pitanju hodanja okolo, nismo statični, uvijek negdje nešto nađemo, tražimo i idemo. Znate kako se kaže: samo da nam guzica vidi puta! To smo mi! Bili smo tako “leteći” i ovaj vikend s našim curkama. Kako prije polaska nisam očekivala da ćemo tako malo biti na plaži (samo prvo popodne) opskrbila sam se kremama za sunčanje kao i svake godine otkad imam djecu. Moram priznati da sam se u dvadesetima doslovno pržila na plaži i htjela se…
Bilo je to jutro nakon poroda. Donijeli su mi moju Juliju. Odmah sam joj dala cicu i čekala. Što sam čekala? Baš kao i dan danas, nakon skoro 8 mjeseci, da Julia bude zadovoljna pa da se posvetim sebi. Ne sjećam se kada sam zadnji put pojela tek skuhan topli obrok, a i ako sam ga krenula jesti, morala sam prestati pa nastaviti jer je nešto bilo bitnije kao recimo podignuti sve igračke koje je Julia pobacala sa hranilice kako bi još kratko bio mir u kući. Uhvatim se kako nisam ništa konkretno pojela, a zvoni mi podsjetnik u 16 sati popodne da uzmem par minuta i dišem zatvorenih očiju.
Dogodilo se i meni. Beba je na putu, napokon trenutak gdje (u mom slučaju) dio spavaće sobe pretvaram u kutak za bebu. Internet je prepun tih usklađenih sobica, bajkovitih kolijevki sa slatkim bijelo-sivim dekicama, tek koja naznaka svijetlo plave ili nježne zelene da dolazi dječak. Zamišljam kako ispod bijelog baldahina sa zvjezdicama u slamnatoj košari spava moje novorođenče… Svaki pogled na neku scandi dječju sobicu je – osjećaj mira. Naravno, Zara Home je na tom putu bila neizostavna postaja za kupovinu svih dodataka koji će upotpuniti moju bajku u glavi. Zašto je to tako?
Nakon uspješne suradnje s dječjim zborom “Zagrepčanke i dečki”, omiljena zagrebačka dizajnerica Majda Postružin, poznata po vlastitom modnom brendu-Mai by Majda predstavila je Mai for Girls- kolekciju za djevojčice, ali i tinejđerice.
Uvijek sam zamišljala da ću kad odrastem živjeti u velegradu, odnosno u gradu koji živi cijelu godinu ili gdje me ‟nitko” neće znati. Ali moj životni put bio je drugačiji. Krenimo redom, odrasla sam u malom gradu na zapadnoj istarskoj obali, koji je udaljen samo 10 km od slovenske granice.
O dječjim interijerima, majčinstvu i poduzetništvu popričale smo sa Matejom Hajdinjak, supermamom dviju djevojčica, Lucije i Lare, poduzetnicom i vlasnicom online trgovine Lulaloo, specijaliziranom za dječje interijere, igračke, modu no i ostale dječje dodatke.
Svaki je roditelj uzbuđen i ponosan kad mu dijete kreće u školu. Dijete dobiva novu ulogu u životu, ulogu učenika pa je i ono uzbuđeno te se veseli velikoj promjeni u svom životu. Prije tog velikog dana mnoge roditelje muči isto pitanje – ŠTO MOJE DIJETE MORA ZNATI PRIJE POLASKA U ŠKOLU? Naravno da većina tu misli na znanje o slovima i brojevima te vještinu čitanja i pisanja. Trebaju li djeca išta od toga znati? Ja ću vam reći svoje mišljenje sa stajališta učiteljice.