Kad čuju koliko sam trudna, šokiraju se. Pretpostavljam da pored oduševljenja postoji onaj mali dio njih koji me osuđuju radi načina življenja moje prve trudnoće. „I još uvijek voziš?!“ „Ma zašto se saginješ, znaš da ne bi smjela.“ „Zašto stojiš, idi sjesti.“ „Zatoplilo je vani, sad trebaš što više odmarati doma.“ „Ne smiješ tako puno šetati“ „Kako spavaš?!“ „Što jedeš?“
Prije par godina kad bi mi netko spomenuo da radi od kuće pomislila bih “ajme blago tebi”. Kako je to super. Nemaš onaj pritisak ujutro da se moraš spremiti, stići na vrijeme, voziti se kroz gradsku gužvu. Piješ kavu kad hoćeš, jedeš kad hoćeš…možeš raditi i iz kreveta. I eto san mi se ispunio, i radila sam od kuće. Vjerujte mi, iako ima svojih pozitivnih strana, maštala sam o povratku u ured. Mi žene nikad zadovoljne.
Prije nekoliko sati, prijateljica – također majka dvojice sinova, me pitala koji mi je od moje dvojice sinova „slađi“. Pogledala sam je u nevjerici, jer sam se nedavno na poslu našla u centru slične rasprave. Zašto u centru? U centru jer nisam željela „priznati“ da preferiram jednog sina više od drugog.
Već neko vrijeme planirali smo otputovati rodbini i prijateljima u Njemačku i konačno smo si ispunili želju ovog Uskrsa. Dilema oko prijevoznog sredstva riješena je u trenutku kada smo pronašli povoljne avionske karte za Frankfurt iz Pule. S dvoipogodišnjim blizancima desetosatno putovanje automobilom smo ubrzo prekrižili, a niti varijanta vožnje vlakom nije nam se činila nekom najsretnijom opcijom (koja je ujedno skuplja od vožnje avionom?!). Sve u svemu, karte su bile rezervirane kojih 3 tjedna prije polaska i preostalo vrijeme željno smo iščekivali naše putovanje. Mjesto radnje: Ludwigshafen i Mannheim U ovom postu neću vam opisivati kako je teklo naše putovanje već ću vam navesti što me se najviše dojmilo i što preporučam posjetiti ukoliko se zateknete u ovom dijelu Njemačke. Pa krenimo.
Kad se govori o minimalizmu ili općenito životu s manje nepotrebnih stvari, često se misli upravo samo na stvari, bilo one u fizičkom ili digitalnom obliku. No u posljednje se vrijeme baš pitam koliko se nas pokušava riješiti i jednog drugog nereda, onog nevidljivog, u našim glavama. Mentalni nered nekad je i “gori” od onog vidljivog, a odnosi se na sve navike, ideje i uvjerenja koja nam zapravo ničemu ne služe niti doprinose kvaliteti našeg života. Kojih bi se to onda nevidljivih “stvari” sve mame trebale riješiti?
Kada smo krenuli pisati ovaj post, razmišljala sam o tome koliko znam žena, mojih prijateljica koje kupuju odjeću za svoje muževe. Kod nas je ta priča obrnuta, mi smo sve obrnuto. Otkad sam u vezi sa svojim stilistom suptilno učim o manžetama, kragnama i dužinama odijela, od toga ne mogu pobjeći. Dostigla sam taj level znanja da vam mogu u dvije minute sa velikom točnošću izrecitirati sve greške na muškarcu u odijelu. Ja sam level pro za odijelo, ali još uvijek ne znam kombinirati cvjetne uzorke na sebi.
Svi roditelji koji pretražuju široku ponudu u potrazi za najboljim proizvodima za bebe, djecu i trudnice, prošlog vikenda posjetili su sajam “Dani beba, djece i trudnica”. Među brojnim posjetiteljima često se nalaze budući roditelji koji ne znaju gdje početi i trebaju informacije iz prve, ali i prave ruke – taj posao olakšali su im brandovi kroz predstavljanje noviteta, odgovaranje na pitanja od strane educiranih stručnjaka i mogućnost isprobavanja proizvoda na licu mjesta. Najveću pažnju roditelja privuklo je posebno izdanje nosiljke koja je rezultat suradnje Ergobabya i globalnog lifestyle branda Sanrio: Hello Kitty kolekcija. Uz nju, predstavljena je Ergobaby Omni 360 Cool Air Mesh nosiljka, Besafe iZi FLEX Fix i-Size – nova sjedalica koja je oduševila brojne obitelji. Na sajmu se mogla isprobati omiljena Baby Tula – nosiljka koja privlači sve veću pažnju mama, a posljetitelji su iz prve ruke mogli čuti iskustva iCandy mame blogerice – koja je…
Drage Supermame, Sinoć sam u otišla na spavanje, a da nisam skinula šminku. Da, i to se dogodilo, a mislila sam da nikad neće. Nakon napornog dana to je bilo jače od mene. Nisam se mogla natjerati na to. Sigurno ste nekad imale takve trenutke. Utješite me i recite da jeste. Nakon što sam okupala cure i stavila ih u krevet, samo sam se legla na krevet i zaspala. Ujutro sam se grozno osjećala, probudila sam se s nekom težinom na licu. Jedva sam čekala očistiti lice da malo dođem k sebi.
Da je trudnoća blaženo stanje, bruji se na sve strane, ali kada trudnoću morate odležati ili kada je popraćena raznim komplikacijama, možemo sa sigurnošću reći da je sve osim blaženog stanja. Supermamu Petru Kurtelu sigurno znate, a mi smo s njom popričale o njezinom doživljaju trudnoće, poroda i majčinstva.
Puno ljudi mi je do danas postavilo isto pitanje; ” kako si reagirala kada si saznala da Luka ima Down Sindrom”??!! Teško je opisati taj osjećaj, tu vrstu straha u tom trenutku. Svaka nepoznata situacija stvara nemir u nama, đumbus u glavi, gigantski strah. Postati mamom po prvi puta dječaku sa jednim kromosomom više, ne znajući ništa o tome, pitala sam se ” hoću li mu ZNATI” biti mama koja će mu pružiti sve ono najbolje za njegovo odrastanje. A imati SNAGU, niti u jednom trenutku u to nisam sumnjala. Priroda se potrudi da ta snaga uđe u nas, bez obzira na prepreke. U tim trenucima mame po prvi puta otkrivaju svoje supersonične, snažne, super moći koje posjeduju.