Na što prvo pomislite kad vam netko kaže porod? Na bebu – novo biće, majčinstvo i vrlo vjerojatno na neizdrživu bol koju nekim čudom žena uspije preživjeti. Na to sam i ja pomišljala u prvoj trudnoći, ali ne i u drugoj, a naročito ne sad nakon drugog poroda. Zašto se moje mišljenje promijenilo? Puno je razloga, ljudi i događaja zaslužno za to, ali krenimo redom. Ispričat ću vam o svojim porodima, prvom koji je bio „normalan“ i drugom koji je bio čaroban.
Moje tri prijateljice i ja imamo grupu na Viberu, (kao valjda i svaka druga ženska osoba na svijetu) u kojoj smo nas tri mame i jedna koja će to tek postati jednog dana. To je klasična ženska grupa za dogovore za kavu, za slanje blesavih gifova i slika lijepih haljina, iako u zadnje dvije godine ta grupa sadrži više snimki naše djece nego lijepih cipela i haljina. Isto tako, sadrži i puno poruka u kojima se nas tri mame žalimo na neprospavane noći, na umor, na bolna leđa i na to kako žudimo za velikom čašom vina (cčtaj: bocom). Nije ni čudo da je jednog dana ova prijateljica bez djece napisala: “Kad čitam ove vaše poruke, mislim da cu imati djecu — nikad!” ???.
Dosad je crowdfundingom prikupljeno skoro 30 tisuća kuna u manje od tjedna dana od pokretanja kampanje, a za otvaranje obrta Tajni vrt potrebna su ostala financijska sredstva te je važno prikupiti ukupno 150.000 kuna. Cilj otvaranja obrta Tajni vrt, čija je osnovna djelatnost čuvanje predškolske djece u obiteljskom okruženju po načelima waldorfske pedagogije. Uz dvije odgojiteljice, obrt će moći primiti do 12 djece i nalazit će se u Zagrebu. Idejna začetnica ovog projekta je magistra ranog i predškolskog odgoja, diplomirana waldorfska odgojiteljica te majka blizanki Lote i Iskre Antonija Krčelić. “Već pri prvom susretu s waldorfskom pedagogijom 2012. shvatila sam da je ova društveno osnažujuća pedagogija smjer koji želim slijediti. Brojnu vrtićku grupu u kojoj sam tada radila pohađala su i djeca s nedostatkom pažnje i hiperaktivnosti. Ponukana novim saznanjima …
Sve znamo kako jednom kada postaneš mama, sve što radiš je pod lupom okoline. Stalno se upućuju kritike, a i same smo svjesne koliko je teško “isključiti se” i ne slušati tuđa mišljenja. Jesi li rodila carski ili prirodno, dojiš li ili ne dojiš, jesi li domaćica ili radiš, putuješ li s malom djecom ili ne, jesi li istetovirana, je li ti kosa roze boje, jesi li previše povučena, jesi li se prebrzo vratila na posao itd. Što god napravimo, uvijek smo na tapeti kritika. Osim toga, same sebi nabijamo osjećaj manje vrijednosti zbog našeg izgleda. Rez, strije, celulit, masna kosa, popucali nokti, višak kila, manjak kila, grudi, samopouzdanje često padne, a kako ćemo naučiti svoju djecu da vole i vjeruju u sebe, ako nam i samima fali samopouzdanja?
Jednog lijepog i sunčanog dana, skupile su se Supermame i krenule u tetošenje samih sebe. Onako, bez grižnje savjesti. Istina, u svrhu našeg projekta “Ja sam supermama”, ali opet svaki razlog za opušteno druženje je dobrodošao. Jutro je bilo svježe toplo, znate onako, pravo i mirisno proljetno jutro. Odmah se osjetila pozitivna aura koja nas je pratila. Neke od nas su se prvi put upoznale taj dan i oduševljenje nije izostalo.
Prošli sam tjedan proslavila 35-ti rođendan. Nikad nisam imala problema s godinama. Znam puno žena koje ih se boje. Imam par prijateljica koje se nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da su ušle u 30-te. Kao da im se cijeli svijet srušio. Za mene su godine samo broj. Bitno je ono kako se ti osjećaš u glavi. I naravno, kako ih nosiš. Što se toga tiče moram zahvaliti svojim dobrim genima. Ali i načinu života. Možda zvuči kao klišej, ali trudim se jesti zdravo i vježbati. Jer zaista s godinama tijelo se mijenja, htjele mi to ili ne. Unatoč dobrim genima. Danas ne mogu smršaviti brzinom kojom sam mršavila kao kad sam imala 25 godina. Sjećam se, bilo mi je dovoljno tjedan dana dijete i već bih izgubila par kilograma. Danas to…
Odakle početi? Toliko toga želim podijeliti s vama, ali nikako pronaći vremena. Puno vas je pitalo kako se uhodavamo, kako smo uhvatili ritam, i sve sam inspirativno htjela podijeliti s vama, ali to će ipak pričekati neki drugi tjedan, jer moram se rasteretit s drugim stvarima. Faze. Te faze kod djece me ubijaju u pojam. Kada ono postaje lakše? Uvijek neka briga, uvijek neka luda faza, a sve mi se čini da pubertet počinje s 2 i pol godine.
O newborn fotografiji smo već pričale, čak smo i same prošle kroz čitav proces fotografiranja. Supertalentirana Tea – Little People By TeaJo je nedavno organizirala newborn photography radionicu, pod mentorstvom Jade Gao, svjetski poznate fotografkinje, kojoj je prisustvovalo mnoštvo zainteresiranih fotografa.
Ozbiljno preporučaš Maroko obiteljima s djecom? Koliko je tamo sigurno? Prljavo je? Je li vas bilo strah? Kako je mala reagirala?… sve su to samo neka od pitanja koja su mi postavljena nakon povratka iz Maroka. I da, ozbiljno mislim da je Maroko divna prilika za okusiti nešto potpuno drugačije od svijeta koji nas okružuje, a da je blizu i lako dostupno. Ipak, mislim da nije za svakoga.
Drage Supermame, Konačno sam se odvažila i krenula trčati. Tek tjedan dana, ali već osjetim promjenu. Puno se bolje osjećam. Kad god razmišljam o zdravoj prehrani i vježbanju odmah se sjetim svoje prijateljice Aide koja je utjelovljenje toga. BaŠ mi je uzor. Upoznale smo se na posllijediplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu 2007. godine i od tada ostale u kontaktu, a ona je ostala ista kakva je bila te godine nakon što je rodila dvoje djece. S njom sam razgovarala prije par dana i odlučila to podijeliti s vama.