Nedavno sam iskusila kako je to biti bolestan uz malu bebu. Nije baš najugodniji osjećaj. Na samom sam se početku već osjećala jako loše i muž je uzeo slobodan dan kako bi se brinuo za bebu, jer ja jednostavno nisam mogla. Jedna mi je prijateljica rekla da bih sigurno sve mogla i sama da muž nije mogao ostati doma, jer hej, pa ja sam supermama!
Ona se zove Adriana, rođena Osječanka, gdje živi i radi. Voditeljica i predavačica u autoškoli, s kreativnim hobijem koji joj okupira ostatak dana kada ne radi svoj “pravi posao”. Njezine lutke su drugačije i namijenjene su za dječake i za djevojčice, male i velike. Odišu originalnošću, i usudile bi se reći – “it komad” za male hipstere. Adriana nas je privukla ne samo svojim kreativnim radom, već i vedrim i pozitivnim duhom, te željom da uljepša mnoga djetinjstva ovim posebnim i šašavim lutkama.
KUPOVINA – REZULTAT STVARNE POTREBE ILI OSJEĆAJA? Poznato je kako smo slabi na djecu općenito, vlastitu posebno, a to ponajviše dolazi do izražaja kada su novac i kupovina u pitanju. Često vođeni emocijama i ne uvijek nužno objektivnim razlozima, kupit ćemo nešto zbog čega će naše dijete u tom trenutku biti veselije ili se mi roditelji bolje osjećati jer smo mu to pružili. Proizvođači, trgovci, marketeri, mediji… vrlo dobro to znaju i stvaraju čitav niz proizvoda, poticaja, trendova… kako bismo se i mi i djeca „bolje osjećali“. Slobodno možemo reći da često ne kupujemo stvari ili usluge – već osjećaj. Naravno da i sama kao žena, roditelj i kupac upadam u tu zamku. Štoviše, katkad namjerno i sa zadovoljstvom. No, jesmo li zapravo svjesni koliko vlastitim primjerom utječemo na razmišljanje…
Francis Scott i Zelda Fitzgerald nisu bili prototip savršenih roditelja. Slavni pisac, autor Velikog Gatsbya, i njegova supruga bili su poznati po burnim zabavama, čestim putovanjima i poprilično ekstravagantnom životu. Slavni par proživio je najbolje i najgore neponovljivih 20-ih, da bi na kraju Fitzgerald vodio borbu s ovisnošću o alkoholu, dok je Zelda velik dio svog života provela u mentalnoj ustanovi. Imali su jednu kćer, Frances. Iako mi je Veliki Gatsby jedna od najdražih knjiga, nisam se previše zanimala za privatni život njezinog autora. No, nedavno sam pronašla pravi literarni biser: knjigu pisama koju je Fitzgerald pisao svojoj kćeri dok je bila u internatu i na prvim godinama fakulteta. Ono što me se posebno dojmilo kod ovog izdanja jest činjenica da je predgovor napisala upravo Frances, Fitzgeraldova kći jedinica, koju…
Pišem ovaj tekst u kratkom periodu koji imam između dva uspavljivanja i slučajnosti da baš obojica spavaju u isto vrijeme popodne. Moram vam reći da mi to užasno treba. Zašto užasno? Zato jer se osjećam loše što jedva dočekam da zaspu kako bih se mogla posvetiti poslu. Jedva dočekam sjesti za laptop kako bih pisala upravo o njima. O ta dva mala divljaka koja sam upravo uspavala. Dopisujem se sa svojom prijateljicom, nešto zrelijom i iskusnijom mamom trojice dječaka. Šalje mi poruku kako moram usporiti. Usporiti jer će mi moja dva dječaka jednog dana zamjeriti ovaj tempo. Tempo gdje hvatam svaku slobodnu sekundu, ne da bih se odmorila, već da bih radila. Kada sam pročitala tu poruku, odmah mi je odzvonilo u ušima „znam“. Znam da moram usporiti. Znam da…
Danas je jako moderno iz rađaone utrčati u teretanu. I Ana Kurnjikova je nema dva tjedna od poroda blizanaca, na prostirci sa privatnim trenerom – BEZ TRBUHA. Pa kako Ana? Mislim da je u pitanju neka čarolija. Neki nagađaju čak i da je djecu rodila surogat majka. Ali ostavit ćemo ove tračeve za neki časopis, mi smo ovdje došle raditi ozbiljne promjene.
Drage Supermame, Ovo ledeno vrijeme koje nas je zadesilo zadnjih dana onemogućilo nam je uživanje na svježem zraku i duuuugim šetnjama koje obožavam, a pogotovo mi nedostaju otkad sam krenula raditi. Vrijeme uglavnom provodimo unutar četiri zida, svoja ili svojih bližnjih i prijatelja. Tako sam prošli tjedan otišla sestri koja je, njenim riječima: “U okovima zbog malog.” i ne može nigdje van dok joj ne dođe suprug s posla. Otišla sam posjetiti nećaka i njoj malo skratiti vrijeme. Dok je Luka spavao nas dvije smo se primile naših najdražih tema, od hrane (ne pitajte ništa, samo o tome razmišljam) do mode i ljepote te raznih tračeva o našim i stranim celebrityima, tipa zašto si Sarah Jessica Parker i Kim Catrall nisu bile dobre? I kako je Kim svojim Instagramskim postom…
Mislite li da ste ovisni o Instagramu? Sigurni smo da će se većina instamama prepoznati u navedenim situacijama. Sve dok niste opterećeni brojem lajkova i tuđim životima na ovoj društvenoj mreži, ne brinite se.
Bila sam nedavno s Moranom kod zubara i ispostavilo se da mora napraviti svašta nešto, ali kako je ona ‘nekooperativan pacijent’ (čitaj: ne želi gledati u zubarku, a kamoli nešto drugo), predložili su mi neku vrstu opće anastezije za djecu. Da skratim priču, dogovorili smo dodatne konzultacije s doktorom da saznamo sve što mislimo da trebamo znati pa da donesemo odluku. Zašto sam sada odjednom iz jednine počela pisati u množini? Iz sasvim jednostavnog razloga – tamo sam bila JA, ali na konzultacije idemo MI. I ja i muž. Zajedno.
Ako pitaš svoju najbolju prijateljicu, ona će vjerojatno reći da ti sama znaš najbolje. Ukoliko se obratiš svom dragom, on će pametno izjaviti da te podržava u tvojoj odluci. Ako se zaigraš i odlučiš obratiti roditeljima, oni će te samo gledati tugaljivo-suosjećajnim pogledima koji ti jasno poručuju:” kćeri draga, kriva su ova luda vremena, nije tako nekada bilo “.