Oznaka: škola

polazak u školu – jesmo li ikada stvarno spremni?

Kada sam rodila prvu kćer 2017., nisam ni slutila da će mi tih (skoro) 7 godina proći kao 7 dana. Od njezinih prvih koraka, riječi, vratolomija do školskog zvona koje samo što nije odzvonilo, po prvi puta. Nisam ni slutila koliki će to biti korak za nju, a kamoli za mene. Iako sve ide svojim tokom, upravo kako treba, za mene kao majku to je velika prekretnica. Koliko sam ponosna što moja mala djevojčica postaje „velika“, toliko me je i strah. Znam da ima puno roditelja koji se ovako osjećaju, ali dok nije red na nama samima, nismo svjesni emocija koje nas prožimaju. Hoće li uspjeti, hoće li se snaći, kakvo će biti društvo, učiteljice?! Sve su to brige koje su normalne za veliko i novo razdoblje u koje ulazimo…

što kada nisu sve ocjene 5?

Prije par dana bila sam na informacijama u školi za svog sina, a jedna rečenica od učiteljice mi je ostala u glavi. “Znate mama, kad sam pitala đake znaju li zašto postoje ocjene od 1 do 5, svi su šutjeli i čudno me gledali, a samo je Vaš sin digao ruku i objasnio: ‘Različite ocjene postoje, da pomognu učiteljici da ocijene naše znanje. Netko zna sve i dobiva 5, a netko zna malo manje pa dobije 4 ili 3’ “. Istog sam se trena zapitala gdje smo to zapeli u prostoru i vremenu da moramo biti 5.0 i tražiti to od djece? Volimo li svoju djecu i kad nisu 5.0? Logično pitanje zar ne? Zanima me, koliko puta ste djeci rekli “volim te baš takav kakav jesi”? Volim te i…

da je učitelj biti lako, bio bi to svatko!

Biti učitelj kažu nije posao, već poziv. Kažu da učitelji stvaraju buduće znanstvenike, liječnike, inženjere, novinare, arhitekte i sva ostala zanimanja. Kažu da učitelji mogu promijeniti svijet. Kažu da učitelji imaju velika srca. Zašto se onda kaže da učitelj može biti svatko? Zašto smo često u društvu na marginama? Zašto se onda često u društvu osjećamo izostavljeno? Sjećam se kako sam se kao djevojčica igrala škole, to mi je bila omiljena igra. Skrivečki sam pisala plan ploče na unutrašnju stranu ormara, pa bih brisala kad bi mama ulazila u sobu. Sjećam se kako sam se osjećala važno dok sam pregledavala i ocjenjivala sestrine uratke. Sjećam se uzbuđenja od pomisli kako ću ja jednog dana biti učiteljica i voditi jedan razred. Evo me danas, dvadesetak godina kasnije radim ono što volim….

zašto savjeti o roditeljstvu s društvenih mreža ne funkcioniraju?

Nakon posla krenuli ste se opuštati na društvenim mrežama, a sa svih strana iskaču vam neki savjeti. Ako tada počnete osjećati frustraciju ili vam zabrinutost raste, ovaj tekst je za vas. Pročitali ste kako je važno vidjeti djecu i ispuniti njihove potrebe, pa kada oni traže da s njima pišete zadaću, vi to i činite. Zar ne rade to dobre mame. Za dva dana pročitali ste negdje da ne treba pisati zadaću s djecom jer oni tako ne razvijaju svoje samopouzdanje i ne uče kako učiti. Onda im više ne pomažete. Nek se snalaze sami. Tko je vama pomogao oko zadaće? Par sati nakon toga čitate da je važno prihvatiti osjećaje djeteta, ali i dalje postaviti granice. Nježno, ali odlučno. Što to uopće znači? Trebam li ili ne trebam pisati…

povratak u školu: prometni planer za roditelje

Ljeto se bliži kraju i sa sobom donosi uzbuđenje zbog početka nove školske godine. Kako bi školska jutra tekla glatko i sigurno, donosimo savjete za uspješnije nošenje s roditeljskim i prometnim izazovima: Prije prvog dana škole zajedno s djecom proučite školsku rutu kojom ćete ići do škole. Izaberite najsigurniji put i prođite ga s djecom prije početka nastave kako bi se upoznali s prometom na ruti. Uvedite rutinu ranijeg buđenja kako bi imali dovoljno vremena za pripremu djece, pripremu doručka i pripremu na eventualne gužve u prometu. Uvedite rutinu večernjeg provjeravanja školske opreme kako ne biste gubili vrijeme u jutarnjoj užurbanosti. Krenite u školu na vrijeme, ako je moguće i malo ranije kako bi izbjegli stres i žurbu u slučaju nepredviđenih situacija u prometu. Ako djecu pratite do škole pješke,…

kako pripremiti prvašiće za uspješan polazak u školu?

Savjeti za roditelje prvašića iz perspektive jedne mame i učiteljice Posjetite školu i njeno dvorište Prije prvog dana nastave, prošetajte nekoliko puta do škole u društvu članova obitelji ili malih prijatelja iz kvarta. Loptajte se na školskom igralištu, proučite zgradu sa svih strana, potražite ima li kakvih sličnosti s vašom kućom/zgradom, prebrojite prozore, ulaze, igrajte igre pogađanja npr. „Što se gdje nalazi?“ Na taj način prvašić će imati pozitivne podsjetnike na školu, a školska zgrada u prvim danima činit će se manje nepoznata i zastrašujuća. Vrlo brzo dijete će samo otkriti kuda vode školski hodnici, gdje su učionice, wc, dvorana pa ćete moći usporediti pretpostavke iz igre sa stvarnim rasporedom u školi. Razgovarajte o početku školske godine Nije neki originalni savjet, ali ponekad previdimo važnost razgovora. Istražite njihova očekivanja o prvim…

5 pitanja koja će pripremiti dijete za početak škole

Škola se bliži i sa svih strana iskaču vam savjeti za to kako da se pripremite, stoga sam ja odlučila napisati neke malo drugačije savjete. Ako ne pripremate prvašiće, razmislite o tome kako ste se dosada pripremali za novu školsku godinu? Savjetuju vas obično da kupite pribor, knjige i torbu ili da podsjetite djecu da ponove neko gradivo ili da čitaju lektiru? Djeca na to gunđaju, a vi se pitate, postoji li nešto više od toga? Postoji li još nešto što možemo učiti djecu da se raduju školi, ali i da ih zaista pripremi na školu kada je teška i zahtjevna? Ovdje sam za vas pripremila 5 pitanja koja možete postaviti djeci koja će vas potaknuti razmišljanje, započeti zanimljive razgovore, povezati vas i stvarati novi pogled na školu i učenje….

kako vaša djeca reagiraju na spomen škole i što nam to govori?

Ljeto još nije završilo, a već sa svih strana iskaču savjeti za to kako dijete pripremiti za školu. No, kada kreneš s djetetom razgovarati o toj temi, prevrće očima ili ga to frustira, a ako ćemo biti baš posve iskreni, ni tebi se ne da. Školske teme te zamaraju, a ponekad imaš osjećaj da to za tebe jednostavno ne može funkcionirati. Što god napraviš, djeca ne žele o tome razgovarati. Umorna si od svega i znaš da sad baš ne bi trebala biti na ekranima, ali to je jedino za što imaš energije. Zbog toga ti šaljem mali šalabahter za tumačenje reakcije djece prema školi i koji prvi korak možeš poduzeti da im pomogneš. U razgovorima ovih dana otkrila sam da postoji nekoliko najčešćih različitih reakcija djece na spomen početka…

moje dijete kreće u prvi razred

“Obrazovni sustav je nešto što u potpunosti prihvaćam i što znam da može samo dobro donijeti za svu djecu svijeta, pa tako i za moje curke, ALI (uvijek ima neko’ ali) što sve nosi taj novi period života uz sebe – toga me malo strah.” Koliko se moj mindset promijenio i koliko moja razmišljanja sada uključuju brigu za dva pilića koja trebam usmjeriti u ovaj svijet dokazuju moji strahovi i briga u vezi jednog novog životnog poglavlja koje za nas starta za mjesec i malo više dana. Jer taj period koji nam slijedi uključuje odlazak i puštanje mog prvijenca u onu školu za koju ne znam kako i koliko će joj životnih utakmica donijeti u životu. Naravno, obrazovni sustav je nešto što u potpunosti prihvaćam i što znam da može…

cjelodnevna nastava ili što mediji ne razumiju o školi

Jučer je medijima predstavljen eksperimentalni projekt cjelodnevne nastave, a komad prilično dugog, kompliciranog i kontradiktornog teksta ministar Fuchs i glavni hrvatski mediji predstavljali su naslovima poput: Roditelji više neće morati učiti s djecom Nema više zadaće kod kuće Nema više učenja kod kuće Isto tako neki su čak malo pročitali o čemu se radi, pa pišu kako se radi o „potpori i obogaćivanju programa” dodatnim satima (zašto mi ove riječi zvuče kao da ih je netko samo preveo iz nekog tuđeg programa?), a neki otvoreno pišu kako će djeca ostajati u školi duže da bi napisala zadaću. Ono što je zabrinjavajuće u cijeloj ovoj priči je to što se ti naslovi prenose kao nešto pozitivno, a ovakav način prenošenja stvari uvredljiv je i za roditelje i za učitelje i za…