INSPIRACIJA

ima li burnout ili izgaranje svoju dijagnozu?

Već neko vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija u svojem sustavu definira izgaranje kao bolest. Taj termin prvi puta se spominje još 70-tih godina prošlog stoljeća. I je li to ljudski odgovor na akutni ili kronični stres? Možda se ponekad pitaš, koji su pokretači zadovoljstva u životu, a koji izgaranja? Kolika može biti tvoja otpornost na zlostavljanje i pritisak na poslu. Na ispunjavanje očekivanja drugih. Tvojeg uviđanja rascjepa između onoga što radiš i onoga što želiš raditi. Ili možda si u stanju samu sebe moralno ozlijediti radeći ono što je protivno tvojim uvjerenjima. Gdje je granica i jesi li je uopće postavila? Hoće li ti ubrzavanje načina na koji živiš uistinu donijeti rezultat koji želiš? Možda i hoće, ali koja je stvarna cijena uspjeha? Simptom izgaranja između ostalog predstavlja osjećaj da vrijeme…

mama je uvijek mama

Ona vječita tema koje postajem svjesnija što sam starija, i što su moja djeca starija – “Mamu nitko ne može zamijeniti”. Zadnjih nekoliko mjeseci imam problema s bolovima u vratu; i koliko god pokušavam redovito odlaziti na masaže, povremeno me ukoči vrat toliko da ga ne mogu pomaknuti – a toliko je teško ne micati vratom kad imaš bebu od nekoliko mjeseci koja se još uvijek samo nosi. I onda, kao naručena, dođe moja mama s mora i veli mi: „Daj dođi do mene da te izmasiram s vražjom masti!“ Ta vražja mast mi je toliko puta pomogla, ali te majčine ruke na mom vratu su toliko magične da se sada dok tipkam osjećam jako zahvalno što je još uvijek s ove strane svijeta. U nekim svojim prijašnjim tekstovima sam…

zašto je važno naučiti kako prihvatiti samu sebe i biti svoja?

Živjeti miran i jedinstven život najbolje je što možeš napraviti za sebe i svoju okolinu. Biti točno onakva kakva jesi i rasti na tome putu ono je zbog čega vrijedi svaki dan napraviti novi korak prema naprijed. Međutim, brojne žene ne znaju kako postaviti jasne granice u odnosima, bilo s obitelji, partnerom, poslovnim suradnicima ili drugim osobama iz svoje okoline. Usto, nisu imale podršku koja im je trebala u najvažnijim trenutcima života, a često šute o tome samo kako bi izbjegle suočavanje. Ne uočavaju svoju vrijednost i potencijal, a u korijenu svega navedenoga leži neka životna trauma zbog koje ne znaju kako naprijed ili ako i znaju, ne usude se zbog osude okoline. No nikada nije kasno za promjenu, a evo zašto je važno prihvatiti samu sebe, uhvatiti se ukoštac…

smrt razgovora i napredak tehnologije

Radeći svakodnevno s ljudima, u ponekim razgovorima povuče se tema o utjecaju i našoj ovisnosti o tehnologiji. O svemu lošemu što nam se u životu događa pod njenim okriljem i prevelike vezanosti za nju. Istina, osobno ne znam koliko bi brojeva znala napamet u slučaju da mi se isprazni baterija na mobitelu. Postajem poprilično nervozna kad slučajno zaboravim mobitel i u tom trenutku osjećam, kao da mi nedostaje neki dio tijela. Međutim to je cijena napretka tehnologije. Dobivamo komfor u zamjenu za ograničenje. Iako, ne smatram da taj dio tehnološkog napretka mora biti negativan. Problem postoji negdje drugdje, samo volimo tražiti uzrok u tehnologiji. Lakše je i nije potreban napor propitkivanja. Vidimo ono što želimo vidjeti. Jednostavno, ona je samo omogućila da njenim korištenjem više izađe na vidjelo onaj mračni…

o istinskoj ženstvenosti i patrijarhatu

Tekst preuzet iz newslettera “Brutalno Svoja” by Ivka Armanda Todorović na koji se besplatno možeš prijaviti ovdje. Kak’ si? Jel’ uživaš već u ljetu? Ja definitivno da. I radim i ne spavam, ali ne dam se jer volim ljeto usprkos nenormalnim vrućinama. Ono što ne volim jest kad se ženstvenost pokušava strpati u neke čvrste i malene okvire tako da odgovara nekoj patrijarhalno nametnutoj slici žene i ženstvenost onda postaje jednodimenzionalna. Ženstvenost je individualna, kao i sve ostalo. Nismo svi jednaki u društvu, nismo svi jednaki sami, nismo svi jednako ambiciozni niti jednako smireni. Tako nismo ni sve mi – jednako ženstvene. Ne znam jeste li popratile situaciju na društvenim mrežama oko koje se digla bura. I baš mi je drago da jest. Naime, prije nekog vremena ja sam dobila…

stvarna težina naših problema s kilogramima

Ako patiš zbog viška kilograma i vjeruješ da zbog njih nisi lijepa ni poželjna, ne znači da te i okolina doživljava na taj način. U privatnom i u profesionalnom okruženju vrlo često se susrećem sa ženama koje su nezadovoljne sobom zbog viška kilograma koje nose. Koliko njih je u pravu iz medicinski opravdanih razloga? A koliko njih živi u nametnutim okvirima poželjnog estetskog izgleda tijela? Ako želiš skinuti kilograme potraži stvarni uzrok svojeg nezadovoljstva ne optužujući kilograme za svoj loš osjećaj. Traži odgovor dublje u sebi. Kilogrami možda predstavljaju simptome, a ne stvarnu sliku tvojeg zadovoljstva životom. Svaka od nas kao žensko biće u nekom periodu ili možda većim dijelom svojeg života dolazi do istih osjećaja nezadovoljstva vlastitim tijelom jer nije kakvo bi „trebalo“ biti.  Izgubivši se u razmišljanjima što…

trudna u Japanu

Biti trudna jedno je od najuzbudljivijih, najčarobnijih i najčudnijih razdoblja u životu, ma sve odjednom. Skup strahova za koje nisi znala da postoje, skup emocija koje su ti bile poznate samo iz nečijih priča. Skup informacija o vlastitom tijelu za koje si do sada mislila da znaš, (ah kako si se prevarila), o budućnosti koja je bila zamisliva a sada je stvarnost. A kako je to biti trudna na jednom drugom planetu, daleko od kuće, daleko od svega što poznaš? Kako je to biti trudna u svijetu gdje su i najjednostavnije stvari iz svakodnevice zamijenjene nečim potpuno drugačijim. A kad kažem “potpuno drugačijim” mislim čak i na ginekološki pregled na kojem doktora…kako bih rekla…i ne vidiš. Trudna sam 24 tjedna, ili možda da kažem šest mjeseci, jer znam da ima…

određuju li ocjene uspjeh vaše djece?

Kraj nastavne godine je iza nas, ali pitanje ocjena i ocjenjivanja je još uvijek aktualno. Vruća tema ovih dana. Zašto je to tako? Zašto je sada važno fotografirati učenike s pohvalnicama i svjedodžbama i sve to objaviti na društvenim mrežama? Zašto je važno napisati kako je dijete prošlo s odličnim uspjehom (5,00)? Određuje li nas to? Određujemo li tako svoju djecu, dijelimo li ih na odlikaše i na one ostale? Stavljamo li ih u kalupe? Učimo li ih tako kako je jedino važno proći s odličnom ocjenom na kraju nastavne godine, a sve ostalo je manje važno? Zar je zaista potrebno isticati pohvalnice i svjedodžbe samo kako bi se ujedno isticali i odlični roditelji? Zar su ocjene toliko važne da svi ostali uspjesi tijekom cijele godine postanu nevažni? Kako onda…

svi roditelji imaju jednu želju za svoje dijete, no što je u njoj pogrešno?

Kad se roditelje pita što žele za svoje dijete, većinom odgovor bude: “Želim da je sretno.” I nema ništa pogrešno u toj želji… Ma, zapravo. Sve je pogrešno u toj želji. Evo i zašto. Kad želimo da je dijete sretno – tamo negdje u budućnosti – sa stvarima i postignućima za koja smo MI uvjereni da će mu donijeti tu sreću – niječemo njegovu sretnost sada, u ovom trenutku. Ako mama i tata žele da postanem sretan – znači da sada nisam sretan. Ne možemo željeti nešto što imamo. I tako dijete odrasta misleći da ga nešto dijeli od sreće. Nije dovoljno to što može proživjeti čistu radost (kako samo djeca do negdje 5. godine mogu) igrajući se kamenčićima u parku, ili što osjeti uzbuđenje jer je namjestilo plišance kako…

o čemu pričaju mame iza zatvorenih vrata?

Koliko često uspijevate odvojiti vrijeme samo za sebe i vaše prijateljice? Tu ne računamo kave dok se djeca igraju u parkiću ili trčkaraju oko vas dok vi po ne znamo koji put ponavljate jednu te istu rečenicu jer vas je vaše dijete bezbroj puta prekinulo. Tu mislimo na ono vrijeme kad uspijete same otići na kavu, piće ili ručak. Zbog različitih obaveza takvi trenutci su se s majčinstvom prorijedili, ali brinemo se o tome da ih imamo – barem jednom tjedno. Razgovori s prijateljicama (bez ometanja) dođu nam kao terapija i definitivno ih možemo uvrstiti u prijeko potreban self-care. A o čemu mame pričaju jednom kada ostanu same? Ovo je 10 stvari koje su nama vrlo često na repertoaru. Ako ste mislili da ne pričamo o djeci – prevarili ste…