Zahvalnost je, uz ljubav, vjerojatno najviše opjevana emocija koja postoji. Vjerujem da ne postoji životni-trener koji imalo drži do sebe, a da u svoje postulate nije uvrstio tu divnu zahvalnost. Zahvalnost za ono što imaš. Zahvalnost za ono što nemaš. Zahvalnost za ono što jesi ili zahvalost za ono što ćeš tek postati. Zahvalnost za ono što nisi postao, a mogao si. Za svaki novi dan, udisaj, korak. Beskrajno je važno i bitno biti vječno zahvalan. I ne, unatoč mojoj beskrajnoj skeptičnosti kada su gore spomenuti treneri u pitanju, važnost te predivne i VELIKE zahvalnosti im nikako ne mogu osporiti. Pokušajte uistinu biti zahvalni na svemu. Nije lako, ne. Teško je gotovo kao i lakiranje noktiju one ruke koja vam je primarna. Ipak, garantiram da se može naučiti.
METODA ODGOJA
“Kojom metodom odgajate dijete?”, pitala me jedna mama neki dan. Pored mene nije bilo mog dragog da baci neku foru i time izbjegne konkretan odgovor. Morala sam se sama snaći. Ali nisam. “Metodom?”, pitala sam da kupim vrijeme, no nije mi pomoglo. “Paaa, metodom ljubaviii”, rekla sam sa smješkom i laganim upitnikom na kraju, ali za odgovor sam dobila samo kiseli osmijeh. Očito nisam pročitala svu literaturu, pomislila sam. I tako sam izgubila još jednu mamu za razgovor.
TATA KUPI MI MOBITEL, TABLET I NOVI KOMP
Naslov možete otpjevati u glas sa mnom. Po dobroj staroj melodiji. Samo je tekst novi. Jer tko još, pobogu, želi medu, zeku i yugovinil?! Djeca uče primjerom. Ne slušaju što kažeš, gledaju što radiš. I zato ćemo svi propasti, kolektivno. Usuđujem se proricati budućnost i ne izgleda dobro ni za koga.
NAJBOLJA VERZIJA TEBE
Nedavno se u jednom društvu, povelo pitanje kakav je tko karakter. Živ, glasan, povučen, zatvoren, otvoren, egocentrik. Zanimljiv je detalj čije priče što sam ja, sebe samu, u hipu smjestila u kategoriju „povučenijih“ na što sam kao odgovor dobila salve smijeha. Kada sam shvatila što sam rekla, i sama nisam mogla vjerovati u kojem se to trenutku dogodila moja osobna preobrazba s obzirom da sam uistinu, većinu života provela kao takva. Znate, onaj tip – gdje ga ostaviš, tu ga i pronađeš. Stava vječito zadržanog samo za sebe ili ostavljenog u prvoj ladici pisaćeg stola djevojačke sobe. Nikad glasna, neprimjetna, šutljiva. Zašto bi pobogu ikada izrazila svoje mišljenje ili argumentirala svoj stav o nekoj popularnoj temi? Što ako se netko ne složi sa mnom? Što ako dođe do kakve rasprave ili možda svađe, što ću onda?…
BIRA LI BUDUĆNOST NAS ILI MI NJU
Jesu li Vas susjedi u budućnosti vidjeli kao ženu koja neće uspjeti u životu (a to bi njima značilo udati se sa 16 godina zbog neplanirane trudnoće, raditi na šanku kafića doživotno, rastati se i ne živjeti po Božjim pravilima)? Nisu! E pa meni su predviđali, rekla bih, budućnost sašivenu ne od pedeset nijansi sivih, već od sto i pedeset nijansi sivih isprepletenu s mračno crnom. A kako sam se ja vidjela u budućnosti?
anđeo s down sindromom
Prošli tjedan prošao je u znaku šarenih čarapa i Downovog sindroma. Mi smo ovaj tjedan upotpunile naš team s novom supermamom, Tinom. Supermamom superdječaka Luke s kromosmom više. Supermama Tina i superdječak Luka imaju i supertatu, koji je k tome i bloger. Danas dijelimo njegov tekst, koji nas je dotaknuo i htjele smo ga podijeliti s vama. “Nakon sedam godina bezuspješnih pokušaja, niza pregleda, pretraga, molitvi, napokon sam dočekao i doživio (preživio) vijest da ću postati otac.Tada sam shvatio što znači uzrečica “odsjekle su mi se noge”, mjesec dana sam se poskrivećki štipao, proučavao plusić na testu i nalaz od bete. Kada je prošlo tih mjesec dana stvar je legla na svoje mjesto (ima nas kojima treba duže vremena da shvate što se događa),osjećao sam ogroman ponos, hodao sam visoko…
HOĆE LI NAS MOM JEANS OBILJEŽITI ZAUVIJEK?
Jutros sam se ustala i sva sretna obukla svoju novu majicu koja mi je stigla webshopom. Moje oduševljenja podijelila je i Morana jer, naime, sada imamo iste. Moja majica, koju sam jedva dočekala, ima na sebi, ni manje ni više, nego Rainbow Dasha. Neću ulaziti u tumačenje jer svaka mama koja drži do sebe zna nabrojati poimence sve My Little Ponyje tako da – molim lijepo.
4 RAZLOGA ZAŠTO VOLIM BITI ZAPOSLENA MAMA
Sve znamo da povratak na posao nakon porodiljnog nije lak. Zabrinute smo kako će naše dijete podnijeti tu razdvojenost, kako ćemo opet ući u onu poslovnu rutinu, koliko toga se na poslu promijenilo u godinu dana, hoćemo li uspjeti biti uspješne u onome što radimo kao i prije, hoćemo li biti preumorne, hoćemo li uspjeti naći ravnotežu između karijere i majčinstva. Moram priznati da smo mi u Hrvatskoj još privilegirane porodiljnim od godinu dana. U ostatku svijeta to baš i nije tako. U Italiji se većina mojih mama prijateljica na posao morala vratiti nakon 6 mjeseci. Ja takvih problema nisam imala pošto sam bila nezaposlena i zaista sam sretna što sam prve dvije godine mogla posvetiti svom sinu. Naravno, nisam bila “samo mama” jer to zaista nije za mene. Trebao…
21.3. – PAR ŠARENIH ČARAPA I SVJETSKI DAN OSOBA S DOWN SINDROMOM
21.3. datum je koji svakako trebamo upamtiti. To je dan izabran kao dan kada se obilježava jedinstvenost Down sindroma. Dan kojim se želi upoznati svijet s ovim sindromom i pri tome potaknuti ljude na poštivanje osoba oboljelih od Down sindroma. A zašto se danas nose šarene i neuparene čarape? Zato jer ih osobe s Down sindormom ne mogu upariti i upravo na taj način želimo pokazati podršku borbi osoba s Down sindromom kako bi se što bolje integrirali u društvo.
365 DANA STVARANJA SA ZOE
Nedavno nam se javila jedna supermama i predstavila nam svoj projekt zvan “365 dana stvaranja sa Zoe”. Kada smo otkrile o čemu se radi, oduševilo nas je. Supermama umjetnica u svom kreativnom svijetu i kćer koja upada u radnu sobu svoje mame i crta po njezinom radu. Zvuči kao scena za iznervirati se. I na prvu zaista je, ali kada imate umjetničko oko, shvatite da se dogodio onaj trenutak kada ste zajedno stvorile ono nešto posebno. Sve mi pokušavamo to. Sudjelovati s našom djecom, u igranju, u crtanju, u učenju novih stvari. A kada iz svega toga ispadne umjetnost, onda se to zove “365 dana stvaranja sa Zoe”… A njihova priča započela je ovako…