INSPIRACIJA

BULLYING MEĐU DJECOM – KAKO NASTAJE?

Nedavno sam s djecom bila u parku, i kako to obično biva, pričam s drugim mamama, zabavljam bebu u kolicima, imam oči na Lukasu koji ide od sprave do sprave i koji se priključuje svakoj grupi djece. Lukas ima, za one koji ne znaju, 2 godine i 4 mjeseca. Priča apsolutno sve i nije mu problem pratiti stariju djecu i sudjelovati u njihovim razgovorima. Tako se nedavno priključio grupici devetogodišnjaka koju su činila dva dječaka i djevojčica. Pitao ih je što rade i rekao im da je on pojeo sladoled od vanilije.

GDJE JE NESTAO #BIKINIBODY?

Budim se jutros, prolazim ispred ogledala u gaćicama i potkošulji. Ništa od mog #bikinibody-a ovo ljeto. Nisam još počela od ponedjeljka, a vjerojatno neću ni od sljedećeg. #nemrem Od žene koja je obožavala vježbati i slobodno vrijeme provodila u teretani, sada tu mrvicu slobodnog vremena što imam navečer provedem na kauču ispred neke najljigavije romantične komedije, ako ne zaspem direktno sa malim u 21.30. Pa se probudim u 23 i spremam suđe koje mi je ostalo od večere.

POSTAJEMO LI GENERACIJA (PRE)AMBICIOZNIH RODITELJA?

Sjedim tako prošli tjedan na plaži, uživam u tihoj igri svojeg dječaka, dok drugi mirno spava pored mene i razmišljam. Prošli mjesec, osim što je obilježen kao mjesec majki, obilježen je i kao mjesec upisa u vrtić. To je bila glavna tema razgovora u svim parkićima i eventualnim druženjima roditelja. Hrvatski vrtići, engleski vrtići, francuski vrtići, njemački vrtići… Majko mila koliko etiketiranja. I koliko etiketiranja kada kažem da sam upisala svoje dijete u obični vrtić gdje će se igrati i učiti disciplini. Neće pričati na španjolskom, francuskom ili starogrčkom.

STALAN POSAO ILI DRUGO DIJETE

Tako glasi moja nedoumica u glavi… možda na prvu zvučni smiješno, ali takvo je stanje danas kod nas. Dobiti stalan posao, odnosno potpisati ugovor na neodređeno vrijeme je danas poput dobitka na lutriji, nije li to tako?

KLINCI IZ ULICE VIŠE NE POSTOJE

Muči me jedna stvar. Imam osjećaj da sprječavam svoje dijete u socijalnom razvoju. Vidite, ja sam introvert. I kako vrijeme prolazi, sve sam zatvorenija. Nemam potrebe pričati s ljudima u parku. Mogu stajati u liftu kraj poznanika i šutjeti. Ne libim se završiti pristojno razgovor i staviti slušalice dalje u uši. Uznemiruje me kada mi se ljudi nameću i ne ostavljaju mi vlastiti protor. Ali moje dijete je izrazito društveno. Da se nju pita – bile bismo vani, među ekipom, od jutra do mraka. A mene na tu pomisao prolazi jeza.  

MAJČINSTVO DALEKO OD DOMA I OBITELJI

Moj odlazak u Italiju dogodio se sasvim spontano. U Italiju sam se zaljubila na prvi pogled nakon što sam dobila stipendiju za učenje talijanskog jezika i provela mjesec dana u Firenzi. Znala sam da joj se moram vratiti. Još i dan danas moja mama čuva razglednicu na kojoj joj piše da ću ja ovdje živjeti. Da, tada su se još slale razglednice…bolje da ni ne mislim prije koliko godina je to bilo, a kao da je bilo jučer. Upisala sam fakultet u Padovi, počeli su divni studentski dani i recimo poprilično bezbrižan život. Većina se mojih prijatelja nakon završenog fakulteta vratila, neki su promijenili grad, državu…no ja nisam ni pomišljala na povratak. Za mene je to bilo to. Padova je moj grad. Znala sam da ću tu ostati. I tu…

TEŠKE STRANE MAJČINSTVA

Je li vam itko ikad rekao da postoje loše strane majčinstva. Nije? Onda ću vam ih ja reći. Kad god sretnete prijateljicu ili poznanicu s djetetom, nasmijat će se od uha do uha, hvalit će se svojim djetetom i reći da uživa i da nije mogla vjerovati da takva ljubav postoji. Sve je to istina, ne lažu vas, no jesu li uvijek nasmijane i presretne, razmišljaju li stalno o toj bezuvjetnoj i velikoj ljubavi?! NE. One koje su već majke znaju o čemu govorim i samo će se nasmijati, a one koje nisu nemojte se prestrašiti, već pročitajte tekst do kraja.

POVEŽI ME – ODVOJI ME

Dojenje. Prema definiciji prirodan proces majčinog hranjenja bebe i plan prirode za čvršćom fizičkom i psihološkom povezanošću majke i djeteta. Za mene najljepša stvar na svijetu. Ne najlakša, ne najugodnija, ali najljepša. I moja odluka kako ću uložiti sve napore za uspostavu takvog načina hranjenja i povezanosti sa djetetom. Nakon rođenja drugog djeteta, borba je započela i nakon dvije i pol godine još uvijek traje. Sada se pitam…. Poigrava li se to priroda nama?

RAZMIŠLJATE LI I VI O POKRETANJU VLASTITOG BIZNISA?

Ja da, i to sve više. I da, znam da nisam jedina. Prije majčinstva o tome nisam razmišljala. Cilj mi je bio naći dobar posao, koji po mogućnosti volim i ostvariti karijeru. Otkad sam postala mama stvari su se promijenile. Majčinstvo me promijenilo. Prije svega dalo mi je puno novih ideja. Dalo mi je sigurnost i osjećaj da sve mogu. Napokon sam shvatila što je to što želim od života, i od posla. Dalo mi je i neka nova prijateljstva i poznanstva među kojima su mame i žene koje su odlučile slijediti svoje snove (intervjue s njima možete pronaći pod kategorijom Mame Poduzetnice).

PRLJAVŠTINA JE POLA ZDRAVLJA

Da li bi vam bilo lakše kada bi pisalo „Čistoća je pola zdravlja“? A što je onda druga polovica, nego prljavština. Ovo je činjenica koju današnje mame prečesto zaboravljaju. Željela bih vam na trenutak skrenuti pažnju na veliki porast kroničnih bolesti kod djece, koji se i u našoj zemlji kreće između 10-20%. Najčešće kronične bolesti suvremene djece su alergije, astma i ekcemi, a njihova pojavnost značajno se povećala u odnosu na zadnjih pedeset godina. Ne prođe tjedan da ne čujem da neko dijete u mojoj okolini pati od nekog od ovih problema. Ovaj dramatičan pomak u obrascima bolesti tako velikog djela populacije dogodio se u samo dva naraštaja. Uzrok sigurno nisu genetske promjene, jer one se ne događaju tako brzo, već razloge treba tražiti u velikim promjenama prehrambenih i životnih…