određuju li ocjene uspjeh vaše djece?

Kraj nastavne godine je iza nas, ali pitanje ocjena i ocjenjivanja je još uvijek aktualno. Vruća tema ovih dana. Zašto je to tako? Zašto je sada važno fotografirati učenike s pohvalnicama i svjedodžbama i sve to objaviti na društvenim mrežama? Zašto je važno napisati kako je dijete prošlo s odličnim uspjehom (5,00)? Određuje li nas to? Određujemo li tako svoju djecu, dijelimo li ih na odlikaše i na one ostale? Stavljamo li ih u kalupe? Učimo li ih tako kako je jedino važno proći s odličnom ocjenom na kraju nastavne godine, a sve ostalo je manje važno? Zar je zaista potrebno isticati pohvalnice i svjedodžbe samo kako bi se ujedno isticali i odlični roditelji? Zar su ocjene toliko važne da svi ostali uspjesi tijekom cijele godine postanu nevažni? Kako onda…

svi roditelji imaju jednu želju za svoje dijete, no što je u njoj pogrešno?

Kad se roditelje pita što žele za svoje dijete, većinom odgovor bude: “Želim da je sretno.” I nema ništa pogrešno u toj želji… Ma, zapravo. Sve je pogrešno u toj želji. Evo i zašto. Kad želimo da je dijete sretno – tamo negdje u budućnosti – sa stvarima i postignućima za koja smo MI uvjereni da će mu donijeti tu sreću – niječemo njegovu sretnost sada, u ovom trenutku. Ako mama i tata žele da postanem sretan – znači da sada nisam sretan. Ne možemo željeti nešto što imamo. I tako dijete odrasta misleći da ga nešto dijeli od sreće. Nije dovoljno to što može proživjeti čistu radost (kako samo djeca do negdje 5. godine mogu) igrajući se kamenčićima u parku, ili što osjeti uzbuđenje jer je namjestilo plišance kako…

o čemu pričaju mame iza zatvorenih vrata?

Koliko često uspijevate odvojiti vrijeme samo za sebe i vaše prijateljice? Tu ne računamo kave dok se djeca igraju u parkiću ili trčkaraju oko vas dok vi po ne znamo koji put ponavljate jednu te istu rečenicu jer vas je vaše dijete bezbroj puta prekinulo. Tu mislimo na ono vrijeme kad uspijete same otići na kavu, piće ili ručak. Zbog različitih obaveza takvi trenutci su se s majčinstvom prorijedili, ali brinemo se o tome da ih imamo – barem jednom tjedno. Razgovori s prijateljicama (bez ometanja) dođu nam kao terapija i definitivno ih možemo uvrstiti u prijeko potreban self-care. A o čemu mame pričaju jednom kada ostanu same? Ovo je 10 stvari koje su nama vrlo često na repertoaru. Ako ste mislili da ne pričamo o djeci – prevarili ste…

kada je pravo vrijeme za javiti se logopedu?

„Pusti dijete na miru, propričat će, i moj je bio isti takav!“, „Pretjeruješ i nepotrebno se brineš, još je mali. A i znaš da su muška djeca malo lijena.“, „Isti je svoj otac, on je bio takav kao dijete pa evo ga, priča sasvim normalno.“. Ovakve i slične rečenice često čujem u parku, pročitam na forumima ili u raznim grupama. I s jedne strane, doista nije potrebno pretjerivati, ali s druge strane, ovakve izjave mogu dovesti do veće štete nego koristi. Kako je to moguće?! Svako dijete je individua za sebe. Ne možemo ga uspoređivati s drugim djetetom, ne možemo ubrzati njegov razvoj, jer ono ima svoj tempo i mi to trebamo poštovati. Koliko god su prethodne izjave dobronamjerne, toliko znaju zamaskirati pravi problem. Dijete od 24 mjeseca nije „lijeno…

izleti i putovanja s djecom: donosimo vam zanimljiv vodič u novom broju Magazina!

Izleti i putovanja s djecom tema su lipanjskog izdanja Magazina Supermame. Maštamo o solo odmoru, izležavanju na plaži u miru i čitanju one knjige koja nam već mjesecima stoji na noćnom ormariću kraj kreveta no putovanja s djecom, koliko god znaju biti zahtjevna i iscrpljujuća, ipak su nešto posebno. Promatrati svijet kroz njihove oči, uživati u njihovom uzbuđenju, čuđenju i otkrivanju novih stvari – nešto je najljepše. A svako novo putovanje za njih je neizmjerno bogatstvo. Želimo im pokazati svijet i otkriti nove horizonte – od malih nogu! Upravo smo zato ovaj broj posvetile putovanju s djecom. Čeka vas hrpa zanimljivog sadržaja, savjeta i divnih putopisa zbog kojih ćete htjeti isti tren spakirati kofere i uputiti se negdje daleko. Već znamo da će ovaj broj dobiti i svoj nastavak jer…

ljetne aktivnosti s djecom kod kuće + ljetna to do lista

Ljeta su baš čarobna. Ali mogu biti iscrpljujuća, posebno ako je prevruće ili su česta nevremena. A i ako su klinci bolesni pa treba malo usporiti. Za te dane donosim vam ljetne aktivnosti za kod kuće koje mi volimo s vremena na vrijeme raditi. Neke su korisne i edukativne, a neke su baš za odmaranje i uživanje. Pronađite nešto za vas! Ljetne aktivnosti kod kuće Pidžama party – ostanite cijeli dan u pidžamama. Gledajte filmove, čitajte i igrajte se. Ima li što ljepše? Igrajte se u kuhinji – skuhajte nešto novo, neka i klinci pomognu. Možete napraviti piknik u dnevnoj sobi, recimo. Ako niste kuhali nešto tekuće Jedite sladoled za večeru. Ili za doručak? Napravite tematski dan. Neka klinci izaberu temu dana – dan igranja, čitanja, uljepšavanja, maski, pretvaranja, čak…

kakve sve opasnosti vrebaju iza novih modernih “zanimanja”?

Pandemija nas je naučila da možemo raditi od kuće, 8 do 12 sati nositi masku na poslu, mijenjati smijene češće nego donji veš. Neki su ostali bez posla, nekima su se drastično smanjila primanja, neke je novonastala situacija natjerala da krenu u poduzetničke vode. Netko se bavi prodavanjem magle. Zašto mene ovo zadnje toliko ljuti? Zato što se protivi mojim moralnim načelima. Otkad znam za sebe, radim. Prvo su to bili nekakvi učenički i studentski poslovi, onda sam se zaposlila u struci, zatim sam svoju struku zamijenila za drugu i sada već dugi niz godina plivam u marketingu. Rekla bih za sebe, bez lažne skromnosti, da sam uspješna, dobra u svom poslu, stručna. Kontinuirano ulažem u svoje znanje tako što odlazim na raznorazne edukacije, konferencije i slično. Čitam stranu literaturu,…

očekivanja kao teret majčinstva

Nedavno sam naišla na sljedeći citat: „Društvo od majke traži da odgaja dijete kao da joj je to jedini posao; da radi kao da nema dijete; da izgleda poput žene koja nema ni posao niti dijete.“ (Isabelle Roskam) Zadržimo se na pojmu DRUŠTVO TRAŽI. Pred mene sjedaju žene koje su iscrpljene, koje traže rješenja za osjećaj premorenosti i moranja. Pored mene sjede prijateljice koje se muče odgojem svoje djece, odnosom sa svojim partnerima i lošim odnosima na poslu. U njihovim izjavama često čujem riječi „moram“, „ja sve radim“, „tko će drugi“, „ne mogu više“ i „dosta mi je“. Često ih pitam: „Tko ti je rekao da moraš?“ Nitko nam nije rekao da moramo, ali smo tijekom života negdje povjerovale u to. Ne možemo zanemariti činjenicu da je društvo tijekom vremena…

do samopouzdanog i bezbrižnog poroda uz najpraćeniju hrvatsku doulu Unu Pašić Gregović

Trudnoća. Razdoblje u kojem svaka trudnica sjaji. Razdoblje u kojem hormoni luduju, a dani su nekada prekratki, nekada predugi. No tu su i pitanja. Nedoumice koje se često tijekom trudnoće ne razriješe. One djeluju na tvoje samopouzdanje, koje je u trudnoći najvažnije. Nisi sama, sjeti se. Tu je tvoj partner i tu je tvoja pratnja. Tu su prijatelji i obitelj. A od sada te u trudnoći može podržati i Una Pašić Gregović sa svojim novim tečajem „S Unom kroz pripremu za porod.“   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Una | Doula & Edukatorica (@una.bridged) Od ljubavi prema majčinstvu do stručnog obrazovanja Una je majka dvoje djece. Certificirana je doula i porođajna edukatorica koja je prisustvovala više od 25 poroda. Savjetnica je za dojenje te nutricionistička savjetnica za…

trudnice i trudničko prigovaranje

Nedavno mi je jako draga prijateljica obznanila da je trudna. Za vas koji me znate, neću vam reći o kome je riječ, ali hajde da dotičnu osobu diskrecije radi, nazovemo Lukrecija. Ne jer to ima ikakve veze s njenim imenom, nego jer se meni to ime sviđa, a i da ubacim duh tajnovitosti u ovu (ne)napetu (ne)špijunsku priču. U moru histerije i veselja koju ta objava nosi sa sobom, prisjetila sam se svoje nedavne trudnoće, stanja kojeg sam obožavala svakim zrncem svoga tijela. Silno sam voljela biti trudna. Bila sam naime, jedna od sretnica koje nisu patile od jutarnjih mučnina. A i jedna sam od onih koje čim test pokaže dvije crtice, ponosno izbace škembicu koju su njegovale i 6 mjeseci prije tog pozitivnog testa. Sve mi je bujalo u…