svatko je od nas barem jednom u životu susreo mamu vegetu

Došla si na pomno organiziranu dječju zabavu sa svojom dječicom koja su dobra i pristojna, sjede lijepo za stolom, jedu dobro, razgovaraju s drugom djecom. Ti si brižna majka, odmjeravaš svaki korak, razmišljaš, razgovaraš puno s njima, užasno se trudiš i većinu vremena misliš da radiš dobar posao. Nije ti lako, imaš obaveza preko glave, ali obitelj je vesela i sretna, svi više-manje zadovoljni i rezultati tvog truda se vide iz aviona. I tada evo nje koja svu tvoju muku i samopouzdanje zgazi u sekundi, Mama Vegeta, gospođa koja misli da sve zna, a zapravo ne zna ništa. U sve, ali zaista u sve se miješa: zašto nisu vani, zašto paziš na njih, zašto ne paziš, to ti nije dobro, trebaš ovako i onako, zašto ovo ono i tako bez…

mama, skoči iz aviona!

Strah je vrag, kažu. I sve nas goni – u jednoj situaciji ili drugoj. Kada sam prvi put vidjela da u Poreču možeš skočiti iz aviona u tandemu s instruktorom osjetila sam ogroman nalet uzbuđenja. Počela sam gledati YouTube videa svih mogućih skokova koje sam mogla pronaći. Uzbuđenje je samo raslo i nije stalo sve do nekoliko sati nakon samog skoka. A i onda se nastavilo javljati u naletima sjećanja i pregledavanja snimki. Mjesec dana sam čekala da netko odluči ići sa mnom, ali nisam to dočekala. Iako su neki imali volju, trenutak za njih nije bio pravi. I tako sam rezervirala svoj skok za jedan lijepi petak na godišnjem odmoru. Dok sam pregledavala YouTube snimke bila sam jako hrabra – pa mogu ja to! Ali kad sam rezervirala… Mogu…

obiteljska dokumentarna fotografija – novi pogled na obiteljski život

Možda bolje rečeno – novi pogled obiteljskog života? U svakom slučaju, život. Obiteljski život. Što vam prvo pada napamet kada pomislite na obiteljski život? Koje emocije budi u vama? Meni je to nešto najbolje što mi se ikada dogodilo, istovremeno nešto najteže od čega često želim pobjeći, a nikad ne odem. U glavi mi je kaos, buka, nered, nezadovoljstvo, propitkivanje, umor. Istovremeno i spokoj i mir i čuđenje i blagost i mnogi drugi nadnaravno veliki osjećaji, od kojih mnoge i po prvi puta osjećam. A što kad bismo obiteljski život trebali opisati fotografijama, kako bi to izgledalo? Obiteljska dokumentarna fotografija relativno je novi pravac u svijetu fotografije kojoj je cilj prikazati život pojedine obitelji na jedan sasvim običan, svakodnevno ponavljajući dan. Kako to uopće izgleda, pitate se? Pa najbolje stvari…

ovo su najbolji savjeti za uspješno dojenje!

Upitale smo stručnjake koji su najčešći izazovi s kojima se susreću dojilje i kako se nositi s njima. Iako se stalno naglašava važnost pripreme za sve ono što dolazi nakon poroda, uključujući i dojenje, postpartum je i dalje period pun izazova, sumnji, nesigurnosti i problema. U moru informacija nije se lako snaći, zato smo odlučile porazgovarati sa stručnjacima kako bi vam barem tako olakšale i pružile smjernice za ovaj tako bitan period u životu mame i bebe. Dr. med., specijalistica pedijatrije i subspecijalistica pedijatrijske pulmologije Ivana Vučemilović Šimunović, dr. med. specijalizantica ginekologije i opstetricije te postpartum savjetnica Petra Kojan i mag. psych. Maja Žutić s vama dijele svoje najbolje savjete i provjerene informacije. Dr. med. i specijalist pedijatrije Ivana Vučemilović Šimunović o prednostima dojenja za majku i dijete Dr. Med….

jesi li ti beba ili si ti guza?

Moja je mama veliki fan tepanja. Preveliki. Njoj tepanje dođe prirodno kao hodanje ili disanje; radnja koju čini bez da o njoj razmišlja. Tepa ona tako i već prije jutarnje kave, tepa i ne pita za godine, imala ja 7 ili 37 ako smo nas dvije u istoj kući dočekat će me jedno: “Doblo jutlo micicaaaaa!”. Ja očekivano mrzim tepanje. Majkemi nisam neki hejter, tepanje je jedna od rijetkih stvari koju mrzim. Tepanje i Gibonnijevu glazbu. Ok i klape, njih isto mrzim. Jasno i patrijarhat kao korijen zla u ovome svijetu. Još mrzim i to što nam se u 21.stoljeću crkva još uvijek uvlači u maternice, ali evo skroz ugrubo to bi bilo to. Kad bolje razmislim ima Gibonni i koju dobru pjesmu, ali vratimo se mom zdravom odnosu prema…

ovo nije još jedna priča o dojenju

Dok ovo pišem suprug uspavljuje dijete noseći ga već više od pola sata, a ja želim zarobiti tintom ovu navalu misli, ovu navalu osjećaja jer prolazi drugi dan, punih 48 sati po prestanku dojenja. Mladi gospodin od 20 mjeseci to podnosi izvrsno. Bolje nego ja, očekivano. Koliko god mi je laknulo jer njemu, izgleda, ne predstavlja veliki stres, iskreno sam se nadala da će prestati sisati sam od sebe pošto, navodno, takva dječica postoje. To famozno dojenje, toliko jednostavno, a istovremeno zahtjevno i teško. Osobno sam smatrala da nema tu što biti komplicirano kad je naprosto prirodno, a i sve su žene u mojoj okolini dojile svoju djecu. Naposlijetku, u svom sam obrazovanju detaljno učila o laktaciji, o položajima u dojenju, višestrukim blagodatima koje ono ima za majku i za…

platnene pelene – jedna od najboljih odluka koju sam donijela

Platnene pelene se danas s razlogom zovu moderne platnene pelene (MPP) jer nemaju apsolutno nikakve veze s platnenim pelenama kakve su imale naše mame i bake. Ideja platnenih pelena mi je došla sasvim slučajno dok sam na strogom mirovanju doma u bespućima Instagrama naletjela na objavu ‘Jedna jednokratna pelena treba 800 godina da bi se razgradila’. Vjerojatno mi je zbog trudnoće ta objava ostala u glavi jer sam se smatrala osviještenom građankom koja nosi svoje platnene vrećice, mrežice za voće i sl., a sada ću napraviti hrpu smeća koje će se 800 godina razgrađivati. Nakon toga uslijedilo je razmišljanje što zapravo ima u jednokratnim pelenama da se toliko dugo razgrađuju što je samo po sebi vuklo misao da ja to definitivno ne želim za svoje dijete. Kada god bih tu…

trebaju li se mame oblačiti “kao mame”?

Majčinstvo i moda. Koliko se i kako promijenio naš stil odijevanja otkad smo postale majke? Koliko puta smo se susrele s komentarima kako bi se jedna mama trebala odijevati? Što se smatra društveno primjerenim kada je moda za mame u pitanju? Tko je to zapravo odredio što je primjereno odijevanje žena općenito, osobito kada su mame u pitanju? Koliko puta smo čule za model traperica „mom jeans“? Jesu li visoki struk i udobni krojevi rezervirani samo za mame? Je li udobnost rezervirana samo za mame ili su mame postavile udobnost kao najvažniji kriterij pri odabiru odjeće i obuće? Poderane traperice, dekoltirane majice, uske haljine, kratke suknje, visoke pete. Sve to su odjevni predmeti koje smo zasigurno zamijenile udobnijim kombinacijama, ali to ne znači da se istima nećemo vratiti ukoliko osjetimo…

mlada sam majka i postoji jedna stvar koja me muči

Zadnjih pet godina sam „stay at home“ mama. Osim što studiram, ostalo sam vrijeme posvećena odgoju djece. Kako su porasli, a u vrtić još ne idu, vrijeme provodimo po parkićima. Nekada mi odlazak u park stvara nervozu. Osjećam se odbačeno i imam osjećaj da me ostale majke ne shvaćaju ozbiljno. Iako imam tek 24, mislim da sam jednako dobra majka kao i one preko 35e. Jednako sam svjesno odlučila postati majka sa svojih 20, kao i neka druga poslije 30. Nikada nismo dovoljno spremni dok se napokon ne nađemo oči u oči s vlastitim djetetom, godine ovdje ne igraju veliku ulogu. Oduvijek volim djecu i znala sam da želim biti mlada majka. Jako dobro sam se pripremala i proučavala raznu literaturu, gledala druge majke iz svoje okoline, osim toga moja…

Zagreb dobio prvu dječju knjižaru!

Dječja knjižara Pričozemska na zagrebačkim Ravnicama nedavno je otvorila svoja vrata. Prije djece, vikendi su, kada smo tako željeli, bili dani za izležavanje, dosađivanje i odmor. Sada su vikendi dani kada smo prisilno najviše u pokretu. Treba ih ispuniti aktivnostima s djecom. Želimo ili da budu na svježem zraku, ili da nauče nešto novo, ili da nam bar ne skaču po glavi. Doslovno i metaforički. Iako se u Zagrebu na sreću organiziraju brojne aktivnosti i radionice, rečenica koju nikad nitko sigurno nije izgovorio je: „U Zagrebu postoji previše programa za djecu“. A odnedavno postoji još jedno mjesto koje je u potpunosti posvećeno djeci: „Pričozemska“, prva dječja knjižara u Zagrebu. Na nju nećete tek usput naići jer se nalazi na Ravnicama, na platou skrivenom među stambenim zgradama, desetak minuta lagane šetnje…