slikovnica koja pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti

Nakon što je saznala sretnu vijest o drugoj trudnoći, Tena Šnajder, danas majka troje djece, ubrzo se nakon toga morala suočiti s dijagnozom limfoma. Tena je svoja iskustva i emocije odlučila pretočiti u slikovnicu za djecu – „Mama je bolje“, kojom pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti. Više o tome pročitajte u tekstu. U trenutku kad dobijemo dijagnozu maligne bolesti mnoge misli prolaze kroz glavu – jednom riječju, košmar. Svatko reagira drugačije, ali većini je zajedničko da osjete ogroman strah, nešto poput naglog izmicanja tla pod nogama. No, prije ili kasnije se kao odrasle i više-manje zrele osobe saberemo, posložimo i krećemo u borbu. Već pronađemo neki način kako se nositi s ovom neočekivanom situacijom. A što je s djecom? Što je s našim mališanima koji vide, osjećaju…

ja sam mama koja se razvela i čije dijete živi s tatom…

O razlozima zašto je to tako, sada ovdje ne bih, ali znajte, tko god da čita, da je to bila jedna od najtežih odluka koju sam morala donijeti u svom životu. Od tada je prošla godina dana i 2 mjeseca i od tada svaki dan polako umirem iznutra i to ne zato jer je mom djetetu loše s tatom, daleko od toga, tata je super tata i malome ne fali apsolutno ništa, već zato što mi naprosto fali komadić mene, fali mi komadić srca, fali mi komadić duše, fali mi komadić svega što u meni postoji. I dok sam danas spremala igračke s kojima se igrao ovaj vikend dok je bio kod mene, gledam u njegove papučice i pidžamicu, i mislim se, Bože koliko ovo još može boljeti, i koliko…

zauvijek, mama.

Postoji to jedno biće. Biće jače od svih superjunaka i hrabrije od najhrabrijeg viteza. Biće nježnije od jutarnje rose i ljepše od svitanja dana. Biće koje od tebe nikada ne odustaje. Postoji to jedno biće. Jedinstveno na svijetu… Čija ljubav granica nema. Biće u čijem krilu naš je dom, čije su ruke utjeha u boli. To biće, naizgled krhko i slabo, noćima bdije, a nikada umorno nije. Biće čije oči sjaje kako tisuće zvijezda svaki puta kada te vide… Koje svoje želje stavlja sa strane samo da ispuni tvoje. Biće koje je spremno mijenjati sebe za dobrobit tebe. Graditi svijet iz početka da ti pruži siguran i sretan dom. Postoji to biće koje na svojim leđima, osim svog života, nosi i tvoj. Zauvijek. Biće čije srce pukne u tisuću komada…

neostvareni snovi i kriza srednjih godina

Sjedimo neku večer na kauču… nas dvoje. Sami. Doba je kada djeca već spavaju. Tiha sam zadnjih dana, znam to. Znam i da on zna. „Imam dojam da su naše najbolje godine nekako prošle, a da nismo napravili ništa od onog o čemu smo maštali…“ – tiho mi kaže. I znam da zna, da istu misao danima nosim sobom. Bez da sam riječi rekla. Volim koliko me poznaje. Volim kako isto razmišljamo. Iako bih u ovoj situaciji voljela da nije u pravu. Da mogu za promjenu jednom ja biti optimist i ta koja će situaciju okrenuti na vedriju stranu i pokazati mu da nije u pravu. Ne mogu. Sjećam se…kao da je jutros bilo…svakog našeg razgovora… one goruće želje u nama, one vjere u to da smo stvoreni jedno za…

što kada saznaš da ti dijete ima atopijski dermatitis?

Nekoliko je priča i „borbi“ koje smo vodili ili vodimo s našom drugom kćeri u godini iza nas, i onima koje slijede. I te priče će vjerojatno krenuti „izlaziti“ iz mene u nekom narednom periodu jer ja sam po prirodi osoba koja kad se „bori“ s nekim životnim izazovima ne pričam javno o tome na ovakav način. Ali, s obzirom na to da sam nakon pisanja o spontanim pobačajima i borbi s trombofilijom dobivala feedback od žena koliko se ne priča i javno ne govori o tako bitnim temama odlučila sam podijeliti naše svakodnevne izazove s atopijskim dermatitisom i kako smo prije svega dobili tu dijagnozu. Naša Helena se rodila u terminu, naravno, nama roditeljima najljepše i najslađe biće koje u prvih mjesec dana nije imalo nikakvih problema s kožom,…

odlučila sam napustiti karijeru zbog djece, odluka nije bila laka

Ima tome par dana da je na društvenim mrežama krenulo prepucavanje između „stay-at-home“ mama i mama koje rade. Da, namjerno koristim izraz prepucavanje, jer mi (mislim na žene) izgleda ne znamo raspravljati i argumentirano iznositi svoje mišljenje. Mi znamo napadati, vrijeđati i omalovažavati sve one mame (a i žene općenito) koje žive drugačije oko nas. Tako je zaposlenim mamama pun kufer mama koje „stoje doma i ništa ne rade, dok im novci padaju s neba“, a ovima koje stoje doma je pun kufer onih koje „samo zato što su zaposlene, misle da samim time vrijede više“. Pitam se ponekada gdje je nestalo razumijevanje i prihvaćanje tuđeg izbora. Nitko ne pita tu mamu koja je „samo“ doma, je li to njena želja ili možda ne može naći vrtić, možda ima dijete…

nisi sama – ideš s nama! humanitarni koncert za žene oboljele od karcinoma

Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, a u partnerstvu s Gradom Zagrebom i HMK Rotary klub Zagreb Gornji Grad organizira koncert čiji cjelokupan prihod ide u korist udruge Nismo same. Prihod koncerta namijenjen je akciji “Nisi sama – ideš s nama!” kojom se osigurava besplatan prijevoz na/s kemoterapije ženama oboljelima od karcinoma. Izvođači koji će nastupiti na ovom humanitarnom koncertu su Martina Fijak na klaviru, sopranistica Lana Kos, Monika Lesovar uz violončelo i Goran Tudor kao saksofonist. Voditelji ovog sjajnog programa su Jana Haluza i Milan Majerović Stilinović. Humanitarni koncert “Nisi sama – ideš s nama!” održat će se u 19:30 u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 12. veljače 2023. Ulaznice su već sada u slobodnoj prodaji na stranici Entrio. Pomozimo onima kojima je najpotrebitije! Sudjelujte i vi u humanitarnom koncertu kupnjom ulaznica i…

zaposleni vs. nezaposleni očevi: kome je teže?

(Negdje u paralelnom svemiru…) Dilema koja se ponavlja iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, i kod koje nema točnog ni krivog odgovora je: ostati kod kuće ili nastaviti raditi nakon dolaska djeteta u obitelj? Znamo da tatama nije lako izabrati, i znamo da svaki tata neizmjerno voli svoje dijete i trudi se u odgoju koliko god može, isto tako znamo da nije lako balansirati između obiteljskih, kućanskih i poslovnih obaveza. Mnogi očevi ne mogu sebi dozvoliti ovaj izbor, jer su prisiljeni, zbog financijske situacije, vratiti se na svoje radno mjesto. Oni koji, s druge strane, imaju mogućnost ostati s djetetom kući bar do njegove treće godine, često tvrde kako je njima teže nego zaposlenim očevima. Sve ima svoje prednosti i mane i ovim tekstom ćemo samo pokušati pomoći…

imam dijete s poteškoćama, no to ne znači da je moj život stao

L. je mama djeteta s poteškoćama, ipak mnogi je osuđuju što se trudi živjeti punim plućima. Ovo je njezina priča “Nezaposlena sam mama troje djece, od kojih jedno ima poteškoće u razvoju. Evo, nakon što sam natipkala ovu rečenicu očekivala sam od monitora nekakvu reakciju jer je to ono što inače dobijem od okoline, reakciju koja to nije. Onaj pogled koji govori više nego što ljudi zapravo žele pokazati. Onaj pogled koji mi kaže kako je puno njih nakon tih riječi upravo donijelo zaključak da me poznaju. Možda ne mene osobno, ali ono –  moju vrstu. Jer, očito postoji ta vrsta besposlenih mama koje po čitav dan ispijaju kave i lamentiraju o tome koliko im je život težak dok pritom troše novac koji im pada s neba. Ispada da monitor…

vježbanje kao ritual brige o sebi

Kako vježbanje učiniti self-care ritualom? Koliko ponavljanja je dovoljno da imaš trbušnjake? Koliko minuta treba trčati da se potroši 200 kalorija? Kome još su ova pitanja postala smiješna! Zašto je sve u fitnessu povezano s brojkama; toliko i toliko ponavljanja, toliko setova, nekoliko puta tjedno, kroz xy tjedana…kao da je vježbanje izolirana kategorija na putu do cilja. Bilo kojeg cilja! Zamislimo jedan, onaj najčešći, a to je gubljenje kilaže. Imaš neki program prehrane i treninga, pa se treba jesti to, to, to i to, toliko puta u danu, kroz nekoliko tjedana. Sličan režim imaš za vježbanje. A gdje je život u tome svemu? Gdje je odlazak na spavanje, kvaliteta i količina sna; stres naš svakidašnji, posao, bolest, dječje aktivnosti, njihove bolesti, tantrumi i ostalo što utječe na ovaj tvoj režim…