Od njegova sam rođenja razmišljala o tome kako ga odgajati. Da uzvrati udarac ili da se povuče? U mom sam odrastanju često bila ona koja se povlačila i popuštala. U podsvijesti mi je bila rečenica „To nije lijepo.“ I onda sam odrastala i povlačila se vrlo često, a u meni bi se svaki put nakupio jedan kamion ljutnje koji bi rekao : „Želim se boriti! To nije u redu!“ Jesmo li mi ljudi zaista bića koja su plemenita i miroljubiva ili smo zvijeri koje se bore za svoje mjesto pod suncem? U zadnje sam vrijeme bila pod velikim teretom toga da potpuno odustanem od svoje miroljubivosti i strpljivosti i krenem u napad na sve koji su me iskorištavali, zanemarivali ili odgurivali. Ma dosta mi je više onih koji se guraju…
monogamija ili samo društveno prihvatljiva norma?
Nekoliko dana već razmišljam o ovom pitanju. Što mi ljudi zapravo želimo, kakvi smo u suštini? Toliko smo stvorili neke barikade i norme da se njih pokušavamo držati. Tko je postavio te norme? Tko odlučuje što je ispravno, a što ipak nije? Danas sve više ljudi ulazi u brakove, osniva obitelji, dok sa strane, u potpunom mraku od svijeta, imaju druge užitke kojima „ne mogu odoljeti“. Zašto se uopće uparujemo ako ne možemo obuzdati svoje prirodne nagone ili se samo izvlačimo na tu činjenicu? U trenutku sam svog života u kojem sam slobodna i ulazim u razne perspektive međuljudskih odnosa. Imala sam prilike upoznati ljude s raznim životnim pričama. Je li moguće voljeti neku osobu toliko da ju prihvaćamo sa svim njegovim/njezinim manama, da prihvaćamo čak i da bude s…
avanture novopečene mame i njezine bebe
Dakle nakon što je prošlo već (tek) 11 dana da sam rodila, po svim balkanskim kriterijima osjećam se apsolutno kvalificirana, ako ne i certificirana da prosipam pamet po selu (ili online svijetu). Prekaljena mater. Evo što sam u ovih desetak dana naučila: Sisama je najljepše na svježem zraku. Ok, to je i prije bio moj moto. Krevetić za bebu je izvanredno odlagalište stvari za mamu. Nešto kao soba potrebe u Harry Potteru. Svašta se tu nađe: knjige, žurnali, rašpica za nokte (da bih imala osjećaj kao da ću se zapravo manikirati), čokolada, pokoji horkruks, Voldemort, bazilisk, još čokolade… Uglavnom svega se tamo nađe, ali rijetko kad ima i za bebu mjesta. Zlata vrijedan savjet: spavaj kad beba spava, kuhaj kad beba kuha, rješavaj birokraciju kad beba rješava birokraciju! Srećom, mama…
Čiri-biri bajka – kreativna hrvatska igra u kojoj djeca postaju maštoviti pripovjedači
Čiri-biri bajka je kreativna hrvatska društvena igra u kojoj smišljate i pričate vlastite bajke. Pa ako ste se ikada poželjeli naći u nekoj bajci, uz ovu igru koja sadržava sve elemente jedne bajke to i možete. Osim što je zabavna, Čiri-biri bajka je i odličan alat u radu s djecom. Pomaže im u govorno-jezičnom razvoju i izražavanju općenito, te ih potiče na kreativnost i maštanje. Igra je dobila i preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja pa ju tako i mnoge škole i ostale obrazovne institucije koriste u svom radu. Osmišljena je tako da djeca uz nju rastu pa ima više razina igranja za različite dobne skupine. kako je nastala Čiri-biri bajka? Autorici igre Slavici Farkaš Šimeg velika inspiracija i poticaj bila je njena 11 godina mlađa sestra za koju je uvijek…
što sve dolazi nakon postavljene dijagnoze?
Nakon što prođe prvotni šok, na red dolaze mnoge druge stvari. Pitala sam se mnogo puta, što to roditelji djece sa poteškoćama ističu da toliko košta? Koje li su to borbe sustava sa kojima se susreću? Kako li je moguće da ističu put kao toliko enormno kompliciran i zašto je takav? Dok se nisam našla na tom mjestu. Dok ja nisam postala ta osoba. Odjednom, oči su mi se otvorile, a moje srce zakucalo je za sve roditelje u borbi. Za roditelje koji godinama vode svoje bitke kako bi meni danas bilo lakše, na samom početku. Toliko toga je tu zapetljano u klupko. Zamisli slušalice koje si bacila tamo negdje davno, a sad ti hitno trebaju. Povlačiš žice, stežeš, prstima raspetljavaš, ali ne ide. Ne ide brzo, mora ići fokusirano…
društvene mreže pomogle su mi da pronađem svoje žensko pleme
Društvene mreže su nam postale sastavni dio života, htjeli mi to ili ne. Sama sam se našla sto puta kako samo skrolam po njima, a nešto što sam htjela obaviti ne stignem jer sam zaglibila u bespućima interneta. Ali ako nešto postane problem, treba vremena da se to kao problem detektira, i treba onda volja da se to i riješi. Iskreno, ova pandemija me dovela do toga da previše konzumiram Internet, jer smo za sva druženja bili dosta zakinuti. Pa mi je to, kao, postao i oblik socijalizacije. Ali onda sam shvatila da moram presjeći i staviti stvari na svoje mjesto. Toliko je toga što želim napraviti, a odgađam jer ne stignem. Pa sam odlučila drugačije provoditi vrijeme koje ionako odvojim na Internet bespuća. Otkrila sam neke mame blogerice koje…
kad će prvo/drugo/treće/stoto ilitiga daj mi da budem dio tvog života
Dok nismo uselili u naš stan (khm…zapravo stan od banke), ovog pitanja nije bilo. No imam osjećaj kako smo stavili ključ u bravu da je svima došla obavijest na google kalendaru da je sad postalo okej počet postavljati to pitanje. Sada više nemaju izgovora. Imaju krov nad glavom i „previše“ godina – što mogu još čekati? Isti podsjetnik se valjda javi kada prestaneš dojiti ili daš dijete u vrtić jer najgore što se može dogoditi je prevelika razlika u godinama pa kako ćeš onda? Nije mi nikad bilo jasno gdje zapravo čuči taj poriv, taj mali glasić u tebi koji te kopka, da osim što razmišljaš o zakačenim jajnim stanicama u tuđoj maternici, da i tu znatiželju sprovedeš u djelo. Prvo da dobaciš usput, kao dobar dan kako vam je…
majčinstvo kao katalizator za promjenu identiteta tj. povratak sebi
Jelena Šebešćen Lucić s drugim je porodom doživjela transformaciju koja ju je potpuno ogolila i pomogla da otkrije neku novu “staru” sebe. Napustila je karijeru korporativne pravnice, a danas osnažuje žene te im pomaže da otkriju boginju u sebi. Kažu da kad se rodi beba, rodi se i majka – osoba koja do tad nije postojala. No, svejedno svi od te nove osobe očekuju da nakon roditeljskog dopusta nastavi živjeti i raditi kao ranije (uz gomilu dodatnih obveza koje majčinstvo sa sobom nosi, naravno). Ali, što ako to za nju više nije moguće ili bar nije prihvatljivo? Što ako je ta promjena izmijenila sam identitet žene koja je sada i majka? Upravo to se dogodilo meni, naročito nakon drugog kućnog poroda. Istinski vjerujem da je porod za žene inicijacija,…
instagram profil koji pruža podršku svim majkama koje ne doje
@ne.adaptirana.mama novi je Instagram profil nastao iz osobnog iskustva jedne majke i njezine vlastite potrebe za mjestom gdje će moći dijeliti svoje iskustvo nedojenja bez osuđivanja. Iza profila @ne.adaptirana.mama krije se jedna mama koja voli puno učiti o svemu čega se primi u životu, pa tako i o hranjenju beba adaptiranim mlijekom. I sama je, kako ona kaže, bila jedna od onih trudnica koje su odbijale kupiti bočice za svaki slučaj jer je bila uvjerena da će dojiti bez problema, a onda ju je stvarni život opalio po glavi. “Odjednom sam shvatila da moram nešto poduzeti da mi beba ne gubi na kilaži i još važnije, da se ja psihički sredim, a nisam imala pojma kako to, što je još gore, nisam znala gdje pronaći te informacije.” Pogledajte ovu…
hoću li prestati neprestano opominjati svoje dijete?
Nedavno sam jela juhu i kapnulo mi je na svježe opranu, bijelu majicu. „O kakva sam svinja…“ pomislih. Ali odmah, u tom trenutku sam oprostila sebi. Morate sebi oprostiti svoje greške. Zar ne? Jednom davno moj sin je jeo juhu i polio po svojoj košulji. „Pokušaj jesti pažljivije!“. Htjela bih reći da sam mu lijepo to rekla, ali ne, izderala sam se. Možda sam bila iz noćne. Ma da, vjerojatno je to. Inače sam staložena i smirena. Možda u nekoj drugoj dimenziji. Ali zaista sam željela biti savršena. Onda sam donijela zanimljivu odluku. Pokušati ću samu sebe opominjati tijekom dana. One opomene koje automatizmom izlijeću iz usta nas odraslih u pravcu djeteta. Ujutro sam ušla u kuhinju i ugledala u sudoperu šalicu od sinoć koja nije bila oprana. Je li…
