smetaju li nas više djeca, psi ili starci?

„Svi iznervirani njenom neotesanom djecom trpe.“ napisala je M. Hrga na svojim društvenim mrežama. Sigurna sam da je bila pod dojmom i u emotivnom stanju. Možda već i umorna ili gladna, možda za Valentinovo nije dobila što je očekivala, možda je jučer bio pun mjesec, možda južina. Ipak, možda je to isto bilo i onoj spomenutoj djeci koja su navodno trčkarala i ometala prisutne u kafiću. Možda je i mami bio dan D, a možda ju baš briga za svoju djecu, sve ostale ljude na svijetu i sebe samu. Možda je Mirjana primjer žene koja ima vlastite neostvarene frustracije pa ju djeca na njih podsjećaju, možda je konobar napravio loš čaj, možda je muž kriv za sve. A možda su baš sjeli u kafić i čekaju već satima da im…

muke po (mojim) roditeljima

Drage moje, većina članaka ovdje bavi se našim ulogama majki i supruga te se više-manje sve vrti oko djece, naravno. Međutim, što je s našim djetinjstvom? Ipak je to nešto što me obilježilo. Pa eto, voljela bih da nije. Sav ovaj trud koji mi ulažemo oko svoje djece, svojevrstan je napor većine nas da napravimo sve puno bolje od naših roditelja, da naša djeca budu sretnija, ispunjenija, voljenija. Znam da je definitivno tako u mome slučaju. Iako bih voljela da sam imala takvo divno djetinjstvo da mogu samo odgoj i ponašanje svojih roditelja preslikati na svoje ponašanje i odgoj svoje djece, nažalost nije tako. Moj je moto da radim sve suprotno! Zašto? Ne kažem da je ikad ijednom roditelju bilo ili je lako, jer znam da nije. Svako se bori…

zašto si barem jednom u životu morate priuštiti putovanje samo za žene?

Ovo će biti jedna priča o putovanjima. Onim namijenjenima samo nama – ženama, djevojkama, majkama, onima koje to još nisu i/ili ne žele biti, bakama, sestrama, prijateljicama, kumama, rodicama, princezama, kraljicama, studenticama, poduzetnicama, domaćicama, starijima i mlađima. Putujem od malih nogu. Od djetinjstva. Prvo su to bila putovanja Hrvatskom, vezana uz sport kojim sam se bavila, kasnije su se proširila na susjedne nam zemlje, a s punoljetnošću i poslom koji sam radila i na cijeli svijet! Taj wanderlust gen ne da mi mira i on je razlog koji me doveo ovdje gdje sam danas, u svakom smislu te izjave. Kao što je i razlog zašto ovo pišem i zašto radim to što radim. Cijela priča i ideja je, nekako vjerujem, uvijek bila negdje u pozadini mojih razmišljanja, lagano se kuhala,…

ekološki uzgojena hrana kao alternativa hrani iz konvencionalnog uzgoja

Ana Jelekovac Jurkin osoba je iza profila @nutri.ma.ma. Ana je magistra nutricionizma i majka trogodišnjaka koji joj je pomogao shvatiti koji je njen poziv. Školovanjem na Oh Baby School of Holistic Nutrition postala je certificirana savjetnica za dohranu, a danas se bavi edukacijom, podrškom i inspiriranjem roditelja koji su krenuli u avanturu zvanu dohrana. Za Supermame piše o dobrobiti i prednosti ekološki uzgojenog voća i povrća. Za svoju djecu i sebe uvijek želimo najbolje. S obzirom na to da hrana koju jedemo znatno utječe na naše zdravlje, sve više raste svijest o tome koliko je bitno koju hranu biramo za svoju obitelj. K tome, zadnjih par godina je sve popularnija ekološki uzgojena hrana. No, još uvijek se vode velike debate o tome koliko kupnja takve hrane ima benefita na zdravlje….

ljubav, seks i brak tema su novog broja Supermame Magazina!

It’s all about love Veljača je mjesec zaljubljenih pa smo tako u ovom broju Magazina odlučile progovoriti o temama koje se tiču partnerskih odnosa i seksualnosti. Donosimo vam pregršt zanimljivih kolumna, intervjua i članaka. O intimnosti nakon poroda piše nam doula Jasmina Brković u svojoj odličnoj kolumni. Kako su kroz svoje pogreške naučili što je sreća (u vezi i braku) pišu nam Izabela i Dinko Pleša, dvojac poznatiji pod nazivom Kognitivna Muza. Marijana Kašić iliti Bloginja Marijana razbila je neke mitove vezane uz ženski orgazam. Seksuologinja Dubravka Gladoić Hakansson, s portala Sexologdialog, otkrila nam je može li se vratiti strast u brak i na koji način. Dr. med. Lana Leko (poliklinika Pintarić) objasnila nam je što se događa s vaginom nakon poroda i što očekivati. Donosimo vam također zanimljive intervjue…

recept za sretan brak – postoji li?

Postoji li sretan brak ili je to samo naša percepcija nečega što su nam od malih nogu servirali u bajkama, pričajući kako su glavni protagonisti živjeli zajedno i sretno do kraja svojih života. Malo po malo, od djevojčica, odrasle smo u žene i počele osjećati život na svojoj koži. Sa svakom ljubavlju s kojom smo se susrele, od one prve, osnovnoškolske, platonske, od one dramatične srednjoškolske, pa sve do one ozbiljnije koja lagano vodi do ulaska u tu bajku koju nam serviraju od malih nogu kada konačno iščekuješ taj početak našeg sretnog „do kraja života“, mijenjala se i naša percepcija te ljubavi i svega što jedna ljubav zahtjeva od dvoje ljudi. Samo, život nije bajka, život su posao, kredit, obaveze, računi, nedostatak vremena, a osim toga život smo i nas…

ne zaboravi ljubav

Odgajali su nas da budemo samostalne, neovisne, da završimo fakultete i nađemo dobar posao. Sve s ciljem da jednog dana, ako nam u braku ne bude dobro, možemo otići. Da ne budemo ovisne o našem suprugu. Pitam se ponekad u kojem trenutku su roditelji, ponajviše majke, svojim kćerima počele govoriti da ne moraju “trpjeti” svoje muževe, u startu ih pripremati na mogućnost odlaska iz braka? Pitam se ponekad, u kojem su trenutku majke, svojim kćerima prestale govoriti da je za brak potrebna ljubav, poštovanje, rad i trud… da se u brak ulazi s namjerom da se u njemu trajno i ostane. I znam, sigurno ste sada sve pomislile da sam licemjerka. Jer da, ja sam razvedena žena. Ja sam žena, koja se za vrijeme braka upustila u preljubnički odnos s…

(ne)majka i njena (ne)djeca

Danas je popularno biti žena, majka, kraljica. I ako slučajno pomislite da ne možete odgovoriti na taj izazov i zadovoljiti proizvoljno postavljene norme, onda po inerciji za sebe morate smatrati da ste loš roditelj. Ipak, stvarnost je malo drugačija. Majka mora moći sve, a novopečene feministkinje joj još dodaju sol na ranu preuzimanjem „muških poslova“. Tako da je jako teško opisati kako bi trebao izgledati dan „super žene“ koja je nasmijana, smirena majka, poslovno uspješna žena koja dobro zarađuje, a istovremeno nađe mjesta i vremena za nutritivno vrijedan ručak i pokoji desert. Ipak, okolina govori da je mnogo takvih. Onih koji nemaju nagomilan veš, čiji su ormari u savršenom redu, čija djeca vraćaju igračke gdje ih nađu jer su one uspjele da ih od malih nogu nauče da poštuju pravila…

Ivana i Lucija pokrenule su brend inspiriran majčinstvom i arhitekturom, a njihove balance daske za male i velike su nas oduševile!

Iza domaćeg brenda Jopagu nalazi se team sastavljen od arhitektice Ivane Jandri i statičarke Lucije Stepinac. Lucija i Ivana su šogorice, a uz stalni posao u struci zadnjih pola godine odlučile su se posvetiti svojoj maloj proizvodnji. Iza imena Jopagu kriju se prva slova imena njihove djece –  Jo (Jona), pa (Pavel) i gu (Gustav). Jopagu brend u vlasništvu je obrta pod nazivom 4DBalance koji je registriran za specijalne dizajnerske usluge. Sam obrt se zove 4DBalance (u prijevodu za ravnotežu) jer je u Jopagu, kako Ivana i Lucija kažu –  sve stvar ravnoteže odnosno balansa. “Djeca su nam bila inspiracija za početak “mini inženjerstva” kako volimo nazivati našu malu proizvodnju. Samostalno smo izradile dosta predmeta namještaja, od dječjih kolijevki, kreveta, ormara, stolova, ljuljački…specijalnost i nešto u čemu smo se odlučile…

zašto smo kao majke opsjednute sa „što ne činiti“?

Stvarajući sadržaj na društvenim mrežama primijetila sam koliko bolje prolazi onaj koji govori o tome što ne činiti; „Nemojte ovo nikada reći svom djetetu“, „ 5 stvari koje narušavaju dječje samopouzdanje“, „Najgora stvar koju možete napraviti djetetu u tantrumu“ i sl. Sadržaj koji propituje, sadržaj koji suptilno motivira i/ili inspirira rezonira s manjim dijelom roditelja. Bacila sam se na razmišljanje o ljudskoj psihologiji i donekle mi je jasno zašto je to tako. Ne želimo pogriješiti. Ne želimo nanijeti bol našoj djeci. Ne želimo da pate. Želimo znati što je to što će im nanijeti štetu kako bismo to izbjegli. Ali ono što se nalazi sloj dublje je da mi trebamo vodstvo, da mi kao roditelji želimo znati gdje su granice. Želimo da nam netko drugi (roditelj, autoritet, IG osoba) kaže…