Oznaka: majčinstvo

Grgur Ninski i sveta krava na balkanski način

Lunino rođenje i prvih šest mjeseci njezina života proveli smo u Njemačkoj. U Njemačkoj gdje su ljudi malčice suzdržani prema bebama, psima i ostalim slatkim stvorovima koji napučuju njemačku zemlju. Kako da ih najjednostavnije opišem, decentni su. Suptilni. Ignoranti bi isto odgovaralo opisu. Kad vas vide s bebom, uglavnom će se pristojno nasmiješiti i skrenuti pogled. Tu i tamo (vrlo rijetko) netko će oduševljeno viknuti: “Oooooo zis is a baby!” Odmah znate da je to moderan Nijemac koji posjeduje zavidnu razina znanja engleskog jezika i vjerojatno je proveo neko vrijeme u inozemstvu. No to je to, više od toga vjerojatno nećete dobiti. Obzirom na desetljeće života provedenog u toj zemlji, rekla bih da sam se i ja malo ponjemačkila (znam da ovo nije riječ). Ne bih rekla da sam postala…

kako nas naša očekivanja zeznu?

Tema očekivanja je nepresušna tema kad pričamo o sebi i bilo kojem odnosu. Stoga, bilo da se radi o odnosu koji imaš sama sa sobom ili odnosima s drugim ljudima, imamo neka očekivanja. Sasvim je prirodno i normalno imati očekivanja i imat ćemo ih zauvijek. Iako bi nam ponekad bilo najbolje da ih nemamo. Kad potegnem ovu temu na savjetovanju s klijenticama uvijek mi postave pitanje u otporu „što da onda uopće nemam ni jedno očekivanje?“. To nikad nije bilo rješenje, ali je rješenje u redefiniranju očekivanja. Koja sve očekivanja imamo: od sebe od drugih ljudi ona za koja vjerujemo da drugi ljudi imaju od nas. Ako sam rekla da su prirodna i normalna, znaš zašto se razočaramo, što nas to zapravo zezne? Zato jer ta očekivanja prečesto kreiramo na…

oda mom majčinskom (ne)savršenom tijelu

“Biti najbolja verzija sebe” – kakva je to isprazna fraza koja nam se svakodnevno nameće u medijima i na društvenim mrežama. Osobni je izbor hoćemo li ju shvatiti na ovaj ili onaj način. Stalno nam se nameću razni standardi ljepote, prezentirani kao nešto bolje, ljepše, mršavije, snažnije…umjesto da smo zahvalni na onome što posjedujemo. Darovano nam je tijelo, zdravo i funkcionalno i na svijetu smo da ga štitimo i koristimo se njime. Koliko je samo moćan ženski organizam! Zamisli da zaista živimo svjesne naše urođene ljepote i vrijednosti te da odajemo počast mudrosti koja naša ženska tijela imaju. Počet ću od svojih, dosad iskrvljenih slika, koje ipak počinjem mijenjati pod utjecajem odgajanja dječaka i dvije djevojčice. Primjećujem sitne kapilare na mojim potkoljenicama, svakim ih je danom sve više, ali sam…

zahvaljujući mom majčinskom instinktu moja djevojčica danas ima bezbrižno djetinjstvo

Ne znam ni sama odakle krenuti svoju priču o vjeri u sebe i slušanju svog instinkta, ali znam da već dugo želim podijeliti svoje iskustvo s najmlađom kćeri u nadi da će baš onoga koga bude trebalo potaknuti na djelovanje. Moja mlađa kćer je rođena prije godinu i pol dana, te usprkos visokorizičnoj trudnoći i heparinskoj terapiji na kojoj sam bila od četvrtog mjeseca trudnoće ona se rodila zdrava i sasvim urednog razvoja. Ona je naše drugo dijete, i nekako, prirodno mi je bilo da sam njen razvoj i sve njeno uspoređivala sa starijom kćeri, premda sam svjesna i znam da je svaka od njih „svoja“, i da ništa nije moralo biti jednako, od spavanja, cicanja, posjedanja, puzanja i prohodavanja. Kad se beba rodi uvijek postoji taj period prilagodbe i…

moj potpuno prirodni porod…u Japanu

Sedam mjeseci nakon došlo je vrijeme za nastavak priče o tom legendarnom porodu u Japanu. All natural stvar ako se sjećate. Primijetila sam da jedan dio čitateljstva nije shvatio da all natural nije bio moj izbor nego da je to jedini izbor. Spremno sam dočekala i taj dan, “termin”. Nije bilo lako, znate kako kažu: “svaki mjesec u prosjeku traje 30-31 dan, samo zadnji mjesec trudnoće traje 1453 dana”. Tako je i bilo, samo što je moj dječak odlučio da može trajati i 2453 dana. Prošao je 37. tjedan, to je to, od sada se porod smatra “u terminu”. Ali prošao je i 38., 39., 40., krenuo je 41. Spavanje je postajalo sve teže. Odlazak doktoru svakih nekoliko dana, ali bez promjena. Odlučeno je, prije ulaska u 43. tjedan –…

vojne vježbe, horoskop i ostale čari dječjih parkića

Nedavno sam počela odlaziti s djetetom u parkić. Ne onaj ispred zgrade, u mojoj zgradi, naime, ne žive djeca. U dvadeset i šest stanova živi jednako toliko pasa i jedno dijete – moje. Prvi susjedi toliko vole djecu, da kad Luna zaplače u neko njima nezgodno vrijeme, bjesomučno lupaju po zidu naše spavaće sobe. Sigurno dobronamjerno, da bi nam dali do znanja da naše dijete ima neke potrebe, za slučaj da mi ne čujemo da nam urla u uho. Znam, i meni je teško shvatljivo, ali ne mogu se dosjetiti drugog razloga zbog kojeg bi odrasle osobe sposobne same se emocionalno regulirati, lupale na zid sobe šesnaestomjesečnog djeteta koje nije sposobno samo se emocionalno regulirati. Ali ovo nije kolumna o dragim susjedima drugog kata jedne zgrade u Rijeci na Bulevardu….

zašto su roditelji posebna vrsta?

Jednom kad postanete roditelji, nema više povratka na staro. Evoluirate u bolje verzije sebe, a pritom razvijete nove načine preživljavanja u svakodnevici. Postoje različiti tipovi roditelja, ali većina ima iste, prepoznatljive karakteristike. Neki će razviti posebno „roditeljsko rame“ (koje nije samo za plakanje!), a nekima će se eksponencijalno povećanje sposobnosti zbrajanja i množenja. Roditeljske vlasi Možete imati najljepšu frizuru na svijetu, #curlygirlmethod kovrče ili nemarnu punđu, ali u svakoj svježe opranoj kosi može završiti komadić dječjeg doručka. Umjesto špangice, ponosno nosite zobene pahuljice jer je vaše dijete veselo zamahnulo žlicom. Preporuka je imati i pokoju chia sjemenkicu u kosi jer ćete na taj način, osim što dobro izgledaju, odmah ostavljati dojam roditelja koji zna što je zdrava i balansirana prehrana. Često roditeljima u kosi završe i neželjeni vrtićki ljubimci kao…

nedostaje mi ona žena koja sam nekad bila

Sjedim za računalom i pokušavam sistematizirati slikovnice kojih ima toliko puno dobrih da mi je teško izdvojiti, a ne zaboraviti. Tako je i sa životnim odlukama. Pogled mi pada na jednu od polica s knjigama koja je nekada bila uredno složena, ali sam se prestala truditi da bude vizualno ugodna, jer je prepuna svega onoga što mi treba. Korisno, potrebno, praktično i funkcionalno ušuljalo se u naš mali stan odavno. Ušuljalo se i u moje misli. Moj je vrt u potpunosti bio nevažan, kako kaže Violet Bridgerton. Kad preživljavaš, nemaš previše vremena razmišljati o zabavi i onome što ispunjava bujnu maštu i zaigrano srce. Pogled mi pada na zajedničku fotografiju iz zabavnog parka na kojoj se zabavljamo i spuštamo niz vodeni tobogan. Ono što prvo primijetim je da izgledam kao…

majka mora biti zdrava

Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkako sam objavila prvi tekst o majčinstvu. Iza nas je jedan jako lipi zabavni period laganog tempa i jedan prilično izazovan koji se poklopio s dolaskom proljeća, ove godine prilično šućmurastog i išempjanog. Oba su sastavnice cikličkog procesa življenja i učenja. Danas se želim osvrnuti na nevidljive terete majčinstva, temu za koju se u jednoj Instagram anketi pokazao veliki interes. Nevidljivi teret ili posao je svakodnevni behind-the-scenes rad koji osoba mora zapamtiti i obaviti kako bi neka organizacija funkcionirala normalno. U slučaju roditeljstva, najčešće majčinstva, to je držanje četiri kantuna kuće plus održavanje krova i okućnice. To su brojne stvari fizičke, mentalne, emocionalne i logističke naravi koje žena nosi na ramenima pored očigledne ogromne odgovornosti za novi život. Njih nitko ne primjećuje, a bez istih bi…

avanture novopečene mame i njene bebe vol. 4

Nakon 15 mjeseci suživota s Bebolitikusom, Svjetska zdravstvena organizacija obavijestila me da je moja beba službeno iz dojenčeta prešla u kategoriju toddlera. Level up! Neslužbeno Luna i dalje doji, ali sad ona više nije beba, već dijete koje trči prema meni urlajući “Mama pupak!”, dajući mi tako do znanja da želi cicu. Mama i pupak njene su prve dvije hrvatske riječi koje je usavršila. Mama ju je naučio reći njen tata, a za pupak sam zaslužna ja. Iako zna lokalizirati pravi pupak na tijelu, i za cicu misli da je pupak. No, ne da se smesti pa se prikopča na cicopupak kad želi dojiti. A to je samo nekoliko puta dnevno i tritisućeosamstoosamdesetosam puta noću. Puno manje nego prije nekoliko mjeseci dok još nije jela konkretne obroke. Tad je naime…