Oznaka: majčinstvo

što zapravo ne znaš o brizi o sebi?

Pojam koji se u zadnje vrijeme dosta spominje, a čije se razumijevanje samo po sebi pretpostavlja. Što tebi prvo padne na pamet kad kažem briga o sebi? Odlazak kod frizera, tuširanje, obrok u miru i s dovoljno vremena, izlet, šetnja, planinarenje, masaža, kupka, dejt s partnerom, kava s prijateljicama? Sve to JE briga o sebi, ali nije jedino. Znam da neke mame vjeruju da im je apsolutno sve s ovog popisa nedostižno. I s takvim stavom to i je istina. Naš dan i količina vremena u danu uveliko ovise o našem stavu, raspoloženju i razini energije koju osjećamo. Sad se možda pitaš, okej kako to misliš, pa svi imamo istih 24h. Da, svi mi imamo 24h, ali ne i istih. Jednoj ženi koja još nema dijete (a možda ni partnera)…

zašto se pretvorimo u tinejdžere kad postanemo roditelji?

Znate one filmove u kojima se odrasle osobe odjednom probude i ništa više nije isto jer shvate da su se ponovno vratili u svoje tinejdžerske dane? Baš to se događa svima nama kad postanemo roditelji. Prvi grudnjak U trudnoći polako prerastamo svoje omiljene grudnjake – čipkaste i svilene, push-up, žične ili bežične, a u shopping idemo po svoj prvi 1000 % organsko-pamučni grudnjak za dojenje. Pidžame za dojenje izgledaju kao nešto što ne bih obukla ni da sam rodila devet para blizanaca odjednom, a onda možete zamisliti kakva je većina grudnjaka. Dva teško pronađena lijepa primjerka nosila sam u rodilište i to za broj veće nego što mi trebaju jer sam računala da će mi s dolaskom mlijeka grudi još više narasti. A ako i neće, tješila sam se, barem…

zašto roditelji pucaju k’o kokice?

Zamislimo sljedeću situaciju na poslu: Naša uloga je jako važna, svi imaju visoka očekivanja i o našem uspjehu ovisi budućnost firme. No postoji caka: Nitko nam zapravo ne zna točno reći po kojim kriterijima će se vrednovati naš posao. Svi daju savjete, ali savjeti ne pomažu već patroniziraju. Važni smo, ali potplaćeni i prvi na udaru kritike ako nešto pođe po krivu. Da li bi u jednom momentu pukli kao kokica? Naravno da bi! Što kada isto vrijedi za roditeljstvo, uz ‘mali’ dodatak: Posao kojeg imamo nam je najvažniji na svijetu, s njime stvaramo jaku, posebnu emocionalnu vezu. Posao je odgoj našeg djeteta, odnosno dobrobit samog djeteta. Kao i kod posla, možemo se složiti da djeca jesu važna i da o njima ovisi budućnost. No postoji caka, odnosno jako puno…

mameći priručnik iliti kako prestati osuđivati druge mame

Što je mom shaming? Mom shaming je super kreativan način da se očekivanja društva prenesu na mame koje ionako rade većinu toga ispravno (ili se bar trude koliko god mogu), ali i dalje zaslužuju kritiku zbog svake odluke koju donesu. Bilo da su u pitanju dojenje, povratak na posao ili vlastiti izbor u odgoju djece, mom shaming osigurava da se majke osjećaju krivima i beskorisnima, bez obzira na to što su dobre i brižne majke. Mom shaming je sjajan način da se osigura da se majke osjećaju loše zbog bilo kojeg izbora koji donesu, što dovodi do toga da se društvo drži tradicionalnih normi i očekivanja o tome kako bi majke trebale odgajati svoju djecu. Umjesto podrške i razumijevanja za majke, mom shaming! To ih tjera da se osjećaju glupo,…

dočekaj proljeće punih baterija i proBUDI DOBRO u sebi!

18 stručnjaka vode te na putovanje prema većem zadovoljstvu i boljim odnosima Koliko si puta čula ili izrekla rečenicu “Budi dobar!”, “Budi dobra!”? Jesi li ikada osjetila da se iza nje skriva puno toga, ali malo toga korisnog. Može značiti “poslušaj me”, “nemoj me sramotiti”, “daj mi malo mira”, “učini kao svi drugi”, “ne kompliciraj mi život”, “daj ušuti malo”, “olakšaj mi”… i sve su to želje i potrebe u kojima nema ničega neobičnog niti lošeg, osim što ne stojimo iza njih, već ih prebacujemo drugima u nadi da će nam dati ono što si same ne dajemo. Bila bi to bezazlena igra riječi da nas ne košta puno: ne uzimamo ono što trebamo, ne idemo za onim što želimo. Jer smo i same naučile biti dobre umjesto kako biti…

zašto moje dijete ne ide na izvanvrtićke aktivnosti?

Moje dijete ne ide na prestižni tečaj engleskog jezika. Moje dijete ne ide u glazbenu školicu za najmlađe. Moje dijete na pohađa ljetne sportske kampove. Moje dijete nije nikada bilo na likovnoj radionici. Moje dijete ne uči plivati u bazenu s trenerom. Moje dijete nije pohađalo školicu skijanja. Moje dijete nije izrađivalo robot u matematičkom kampu. Moje dijete ne pjeva u zboru, ne svira klavir i ne ide na nogomet. Moje dijete ima četiri godine, puno pitanja o životu i jednu sasvim običnu majku koja se na njih trudi odgovoriti i pritom sve održati na životu. Moje dijete ima majku koja često kaže „ne“ svemu što bi majka trebala biti, mjereći je mjerilom današnjih standarda, mjereći je od strane onih koji trče nevidljivu trku kojoj se ne vidi cilj, trku…

ja sam mama koja se razvela i čije dijete živi s tatom…

O razlozima zašto je to tako, sada ovdje ne bih, ali znajte, tko god da čita, da je to bila jedna od najtežih odluka koju sam morala donijeti u svom životu. Od tada je prošla godina dana i 2 mjeseca i od tada svaki dan polako umirem iznutra i to ne zato jer je mom djetetu loše s tatom, daleko od toga, tata je super tata i malome ne fali apsolutno ništa, već zato što mi naprosto fali komadić mene, fali mi komadić srca, fali mi komadić duše, fali mi komadić svega što u meni postoji. I dok sam danas spremala igračke s kojima se igrao ovaj vikend dok je bio kod mene, gledam u njegove papučice i pidžamicu, i mislim se, Bože koliko ovo još može boljeti, i koliko…

tri, dva, jedan, natjecanje za najbolju mamu započinje!

A samo je jedna ona najbolja. Ima li drugačije smisla cijelo natjecanje? Nemojte mi o tome kako smo sve dovoljno dobre, kako smo sve posebne na svoj način. Želim biti najbolja! Sve to želimo. Ne sviđa mi se ideja da je neka druga mama bolja mama svojoj Ani nego što sam ja svome Jakovu. To bi značilo da je moje dijete zakinuto i to od najodgovornije osobe  – mene. To bi značilo da nisam dobro obavila svoj ‘posao’. Sigurno sam u nečemu griješila, nad svojim najmilijim, svojim djetetom. Nedopustivo! Bilo bi dobro da smo uz mame i najbolje susjede, najbolje zaposlenice, najbolje supruge, najbolje sestre, najbolje vozačice, najbolje kuharice, najbolje dekoraterke, najbolje trenerice, doktorice, fizičarke, psihologinje i sve ono što u jedan dan obične mame stane. Može li dobre? Ajde,…

strah koji osjeća skoro svaki roditelj

Strah je uz tugu, sreću i ljutnju, prema psiholozima primarna ili bazična emocija. Kao dijete imamo razne strahove jer je nagon za samoobranom snažno izražen, a ne postoji životno iskustvo. Strah od odvajanja od roditelja, strah od mraka, grmljavine ili životinja, nepoznatih osoba i prostora, strah od likova iz bajki i mnogi drugi normalna su pojava kod djece jer se predodžba o stvarnosti stvara postupno pa tako i sposobnost prevladavanja strahova. Ono što je u ranom djetinjstvu predstavljao strah, u adolescenciji je to strah da ćeš biti neprihvaćen u društvu, ostati sam, bez društva ili partnera, a onda se u odrasloj dobi pojavljuju strahovi od gubitka voljenih osoba, gubitka posla koje nazivamo “normalnim” strahovima i čega bi se, prema mišljenju mnogih ljudi trebali bojati. Želim opisati svoj najveći strah koji…

mame nisu patnice, ali zaslužuju više od jednog dana u godini!

Posljednji su sati u ovoj godini i imam osjećaj da je ova godina proletjela u trenu. Ma što u trenu, u treptaju oka! Sjećam se kako mi je mama govorila: “Vidjet ćeš kad dođeš u moje godine, kako će ti godine proletjeti!” Samo sam se smiješila i mislila si kako je u krivu, jer je tada jedan školski dan trajao cijelu vječnost. Trebam li joj reći kako sam bila u krivu, a ona potpuno u pravu!? Nikad nisam mislila kako je moja mama patnica, kako joj kronično nedostaje vremena, kako nema vremena za sebe i kako zaista čini sve što može za nas, iako nas je ponekad i ljutila. Posebice kada bi mi skratila izlazak ili ne bi dopustila prespavanac kod prijateljice. Nisam previše razmišljala o njenim potrebama, nego naravno…