Oznaka: majčinstvo

majčinstvo – predivno iskustvo zbog kojeg često zaboravimo na sebe

Već od samog početka, kad mama i beba dođu iz bolnice, najčešće svi ljubavlju i pažnjom obasipaju bebu, ali ja se pitam, što je s mamom? Da, i mama se divi tom klupku radosti, no malo tko govori da može doći do preplavljenosti (i da je to normalno) zbog silne brige, iscrpljenosti, različitih misli koje neminovno kruže majčinom glavom koja je promijenjena u trenutku kad je postajala majka. U tim ranim danima nisam znala bih li radije gledala svoju bebu ili bih spavala jer sam još uvijek bila iscrpljena od poroda i boravka u bolnici. No, bez obzira na to, bila sam ispunjena i napunjenih baterija – nova uloga mi je dala novi smisao te sam svojoj djevojčici obećala da ću je uvijek voljeti i biti tu za nju u…

mama u jaslicama

Kuća u neredu. Kaos svud. Frižider prazan.  Hrpa odjeće čeka pranje. Oboje u temperaturi. I ja i on! Nisam to ovako zamišljala! Jaslice su trebale biti moj spas! Nakon 2.5 godine full time majčinstva napokon malo vremena za mene; “Napokon ću moći u miru sjesti za stol i raditi BEZ PREKIDA” mislila sam. Također sam zamišljala sebe u točkastoj haljini sa šeširom (za dramatičniji efekt) kako prebirem voće i povrće na tržnici za ručak. Nitko me ništa ne pita, nikoga ne moram imati na oku, ni tegliti bicikl bez pedala u jedinoj slobodnoj ruci. Ok, znam da je ova slika bila nerealna jer 1. tako rijetko idem na tržnicu i 2. mrzim šešire,  ali vrijedilo je bar nakratko sanjariti o neopterećenoj slobodi iz prošlog života. Onog u kojem me nitko…

preživjela sam svoju smrt

Nije tako dramatično kako se na prvi pogled čini, ali tako je sa svim dramatičnim događajima. Jednog dana shvatiš da su najgore stvari zapravo bile one najbolje koje su ti se trebale dogoditi i dovesti te tu gdje si sada. Nedavno sam gledala odličan film o mladoj ženi koja je ostala neplanirano trudna. To se dogodilo u prvoj verziji priče, a u drugoj je test bio negativan (Look Both Ways – Netflix). Film dalje paralelno prati dvije razvojne linije realnosti u kojima ima podjednako puno tuge, sreće, nade, ljutnje, umora, snova, zajedništva i samoće. Na kraju žena stiže na isto mjesto. Ono koje ju je čekalo, koje je osmislila i nacrtala u svojim snovima. Put koji ju je do tamo vodio bio je različit, uključio druge ljude, ali slična iskustva….

mama je uvijek mama

Ona vječita tema koje postajem svjesnija što sam starija, i što su moja djeca starija – “Mamu nitko ne može zamijeniti”. Zadnjih nekoliko mjeseci imam problema s bolovima u vratu; i koliko god pokušavam redovito odlaziti na masaže, povremeno me ukoči vrat toliko da ga ne mogu pomaknuti – a toliko je teško ne micati vratom kad imaš bebu od nekoliko mjeseci koja se još uvijek samo nosi. I onda, kao naručena, dođe moja mama s mora i veli mi: „Daj dođi do mene da te izmasiram s vražjom masti!“ Ta vražja mast mi je toliko puta pomogla, ali te majčine ruke na mom vratu su toliko magične da se sada dok tipkam osjećam jako zahvalno što je još uvijek s ove strane svijeta. U nekim svojim prijašnjim tekstovima sam…

mama paničarka

Koliko god ja sebe uporno svrstavala u kategoriju uberkul supersimpatične ležerne mame – ja to, ljudi moji, nisam. Teška srca priznajem, ja sam mama paničar. Ako ste bar jednom sreli mene i moju djevojčicu negdje u gradu, u parkiću ili na plaži – vidjeli ste da smo i ona i ja jako opuštene i zabavne. Ja furam neki kvazi urbani đir, a i mala isto. Pokidane traperice, kul majica s natpisom, tenisice i cvike na glavi. Šetamo se laganim korakom, poskakujemo, plešemo gdje stignemo, gledamo avione na nebu i brodove u moru. Upijamo zrake sunca i miris valova. Živimo punim plućima. Zapravo, Leona živi punim plućima. Ja dišem na škrge i samo se pretvaram da sam easy like Sunday morning. Od trenutka kada sam ostala trudna, živim u nekom neobjašnjivom…

avanture novopečene mame i njene bebe vol.2

Prošlo je jubilarnih 6 mjeseci druženja s beba guzom pa evo kratki rezime svega što sam dosad naučila. Postoje tzv. unicorn ilitiga jednorog bebe koje se samostalno uspavljuju u (svom!) krevetiću i iz guze im izlazi kakica duginih boja, posuta šljokicama. Luna je bila takva beba. Puna 2 tjedna tamo negdje u drugom mjesecu života kad su nam bili nono i nona u posjeti. Taman da se stignemo pohvaliti kako smo rasturili u odgoju. Nedugo nakon toga, otpala su joj krila, izrastao joj je još jedan rog i naučila je migrirati iz njenog u naš krevet. Sad spava slijepljena za mene, držeći se pritom ručicama čvrsto za moju pidžamu i tražeći ustima sisu, da se ne bih slučajno 20ak cm udaljila od nje. “Stvarno ne znam na koga je”, govori…

o čemu pričaju mame iza zatvorenih vrata?

Koliko često uspijevate odvojiti vrijeme samo za sebe i vaše prijateljice? Tu ne računamo kave dok se djeca igraju u parkiću ili trčkaraju oko vas dok vi po ne znamo koji put ponavljate jednu te istu rečenicu jer vas je vaše dijete bezbroj puta prekinulo. Tu mislimo na ono vrijeme kad uspijete same otići na kavu, piće ili ručak. Zbog različitih obaveza takvi trenutci su se s majčinstvom prorijedili, ali brinemo se o tome da ih imamo – barem jednom tjedno. Razgovori s prijateljicama (bez ometanja) dođu nam kao terapija i definitivno ih možemo uvrstiti u prijeko potreban self-care. A o čemu mame pričaju jednom kada ostanu same? Ovo je 10 stvari koje su nama vrlo često na repertoaru. Ako ste mislili da ne pričamo o djeci – prevarili ste…

očekivanja kao teret majčinstva

Nedavno sam naišla na sljedeći citat: „Društvo od majke traži da odgaja dijete kao da joj je to jedini posao; da radi kao da nema dijete; da izgleda poput žene koja nema ni posao niti dijete.“ (Isabelle Roskam) Zadržimo se na pojmu DRUŠTVO TRAŽI. Pred mene sjedaju žene koje su iscrpljene, koje traže rješenja za osjećaj premorenosti i moranja. Pored mene sjede prijateljice koje se muče odgojem svoje djece, odnosom sa svojim partnerima i lošim odnosima na poslu. U njihovim izjavama često čujem riječi „moram“, „ja sve radim“, „tko će drugi“, „ne mogu više“ i „dosta mi je“. Često ih pitam: „Tko ti je rekao da moraš?“ Nitko nam nije rekao da moramo, ali smo tijekom života negdje povjerovale u to. Ne možemo zanemariti činjenicu da je društvo tijekom vremena…

mama nije samo mama!

Iva Zaimović ispričala nam je sve o svom novom programu podrške ženama koje su izgubile sebe u majčinstvu. Kad sam postala majka shvatila sam u srž koliko roditeljstvo, ali i samo majčinstvo nije crno – bijelo. Koliko je toga utkano u nas i koliko se gradimo uz, ponajprije svoju, djecu. Ono što me na početku tištilo je ono o čemu želim pisati dalje, educirati žene da je s njima sve u redu (barem da će biti kad prorade ono što ih muči), da ne moraju sve same, da sam se i ja osjećala kao da nestaje dio mene, a putem sam naučila da zapravo rastu drugi komadići mene, da promjena ne znači nužno nešto loše. Na početku majčinstva i dalje sam se osjećala kao stara ja, ali ipak s nekom…

“mom guilt” iliti majčinska krivnja

Naslov je na engleskom jer zvuči blaže nego na hrvatskom – majčinska krivnja? Konačno si otišla na tu dugo iščekivanu cugu, dotjerala si se, znaš koliko ti treba izaći i opustiti se, po mogućnosti ne pričati o djeci, prljavom vešu i kako mu nema kraja, što je tko kuhao i koliko koga bole leđa. Stavila si ruž čak, napravila frizuru, izgledaš odlično! I kreće večer. Smiješ se sa svojom ekipom, zabavljate se, ali tebi je stalno u nekom kutku mozga pitanje “je li dijete zaspalo”, “što ako se probudi i traži me” i slično. Osjećaš se kao da nisi provela dovoljno vremena sa svojim djetetom. Danas. Ili ikad! A zašto? Znaš i sama da to nije istina, dobro znaš da daješ sve od sebe. Ako baš danas ili jučer nisi,…