zašto su roditelji posebna vrsta?

Jednom kad postanete roditelji, nema više povratka na staro. Evoluirate u bolje verzije sebe, a pritom razvijete nove načine preživljavanja u svakodnevici. Postoje različiti tipovi roditelja, ali većina ima iste, prepoznatljive karakteristike. Neki će razviti posebno „roditeljsko rame“ (koje nije samo za plakanje!), a nekima će se eksponencijalno povećanje sposobnosti zbrajanja i množenja. Roditeljske vlasi Možete imati najljepšu frizuru na svijetu, #curlygirlmethod kovrče ili nemarnu punđu, ali u svakoj svježe opranoj kosi može završiti komadić dječjeg doručka. Umjesto špangice, ponosno nosite zobene pahuljice jer je vaše dijete veselo zamahnulo žlicom. Preporuka je imati i pokoju chia sjemenkicu u kosi jer ćete na taj način, osim što dobro izgledaju, odmah ostavljati dojam roditelja koji zna što je zdrava i balansirana prehrana. Često roditeljima u kosi završe i neželjeni vrtićki ljubimci kao…

nedostaje mi ona žena koja sam nekad bila

Sjedim za računalom i pokušavam sistematizirati slikovnice kojih ima toliko puno dobrih da mi je teško izdvojiti, a ne zaboraviti. Tako je i sa životnim odlukama. Pogled mi pada na jednu od polica s knjigama koja je nekada bila uredno složena, ali sam se prestala truditi da bude vizualno ugodna, jer je prepuna svega onoga što mi treba. Korisno, potrebno, praktično i funkcionalno ušuljalo se u naš mali stan odavno. Ušuljalo se i u moje misli. Moj je vrt u potpunosti bio nevažan, kako kaže Violet Bridgerton. Kad preživljavaš, nemaš previše vremena razmišljati o zabavi i onome što ispunjava bujnu maštu i zaigrano srce. Pogled mi pada na zajedničku fotografiju iz zabavnog parka na kojoj se zabavljamo i spuštamo niz vodeni tobogan. Ono što prvo primijetim je da izgledam kao…

majka mora biti zdrava

Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkako sam objavila prvi tekst o majčinstvu. Iza nas je jedan jako lipi zabavni period laganog tempa i jedan prilično izazovan koji se poklopio s dolaskom proljeća, ove godine prilično šućmurastog i išempjanog. Oba su sastavnice cikličkog procesa življenja i učenja. Danas se želim osvrnuti na nevidljive terete majčinstva, temu za koju se u jednoj Instagram anketi pokazao veliki interes. Nevidljivi teret ili posao je svakodnevni behind-the-scenes rad koji osoba mora zapamtiti i obaviti kako bi neka organizacija funkcionirala normalno. U slučaju roditeljstva, najčešće majčinstva, to je držanje četiri kantuna kuće plus održavanje krova i okućnice. To su brojne stvari fizičke, mentalne, emocionalne i logističke naravi koje žena nosi na ramenima pored očigledne ogromne odgovornosti za novi život. Njih nitko ne primjećuje, a bez istih bi…

avanture novopečene mame i njene bebe vol. 4

Nakon 15 mjeseci suživota s Bebolitikusom, Svjetska zdravstvena organizacija obavijestila me da je moja beba službeno iz dojenčeta prešla u kategoriju toddlera. Level up! Neslužbeno Luna i dalje doji, ali sad ona više nije beba, već dijete koje trči prema meni urlajući “Mama pupak!”, dajući mi tako do znanja da želi cicu. Mama i pupak njene su prve dvije hrvatske riječi koje je usavršila. Mama ju je naučio reći njen tata, a za pupak sam zaslužna ja. Iako zna lokalizirati pravi pupak na tijelu, i za cicu misli da je pupak. No, ne da se smesti pa se prikopča na cicopupak kad želi dojiti. A to je samo nekoliko puta dnevno i tritisućeosamstoosamdesetosam puta noću. Puno manje nego prije nekoliko mjeseci dok još nije jela konkretne obroke. Tad je naime…

mirisi i okusi koji vraćaju uspomene na djetinjstvo

Kako je to nekada izgledalo, a kako ćemo mi to tek hendlati? Hodam po Lidlu i obavljam svoju redovnu nabavku, bacim pogled na dio gdje se najčešće pronađu kakvi kremasti deserti i primijetim tulumbe, natopljene u medu i vodi, a odmah pored njih baklave, s hrskavom koricom koje vraćaju u djetinjstvo, ali ne baš ono rano, već ono kada sam bila u buntu prema svijetu, kada sam se zaljubljivala na dnevnoj bazi i kada sam mislila da jedva čekam odrasti. Uzela sam tulumbe, baklave i čaj, sjela u auto i otišla u kuću svojih roditelja. Sjeli smo u boravak, izvadili džezvu koju je tata donio iz Sarajeva i krenuli s pričom.   Sjedila sam u tom boravku, sada kao majka dvojice dječaka, odrasla žena i razmišljala kako je bilo njoj,…

misija majčinstvo

Nakon dva mjeseca pauze, na blogu sam planirala nastaviti gdje sam stala. U nacrtima imam spreman tekst o hamburškom kvartu grijeha – Svetom Pavlu (St. Pauli). Međutim, moj privatni dnevnik posljednjih sada skoro već godinu dana okupira primarno putovanje neke druge vrste. Putovanje potpune transformacije; najprije kroz trudnoću pa zatim i majčinstvo. I, dok sam ja još uvijek prije svega ja i trudim se to ne zaboravljati, ipak više nisam samo to. Taj “identity shift” nije prošao bez otpora iznutra. Stoga sam prvi tekst poslije porođaja, ujedno i prvi u 2023. godini, odlučila posvetiti upravo misiji majčinstva. “Making a decision to have a child – it’s momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body.” — Elizabeth Stone Tijelo kao hram…tuđi Jedan od esencijalnih…

kako sam prestala biti mama koja samo viče?

“Ako smo uistinu u sebi skladni i razumijemo vlastite granice, mogućnosti i nedostatke i radimo na sebi onda smo u isto vrijeme sposobniji to vidjeti i dopustiti u vlastitoj djeci. I to je konstantan rad i proces potreban za njihov i naš rast i razvoj.” Kada bi barem bilo istinito da se sjećamo samo onoga lijepog, ugodnog, sretnog. Kada bi to posebno bilo u odnosu na našu djecu i na roditeljstvo – sve one dane i trenutke u kojima je iskonski divno i neproblematično. Možda bi to u isto vrijeme značilo da neki od nas ne bi imali više od nekoliko takvih trenutaka, možda bi to značilo da bi mozak uspio napraviti još veću zabludu i pojačati lijepa iskustva. No nije važno što bi bilo kada bi bilo, važno je…

mama u zemlji srama

Na Valentinovo je muž otišao na večernje planinarenje s prijateljima, moja jednogodišnja djevojčica bila je ušuškana u krevetu, a ja rastrgana između čitanja knjige i gledanja filma, završila sam na stranici jednog portala, čitajući raspravu o tome smiju li mame zatvarati vrata od WC-a jednom kad postanu mame. I dok mi je ruka lelujala nad tipkovnicom, pokušavajući napisati neki polu smisleni komentar, osjetila sam kako mi kapci postaju sve teži i teži da bih već u idućem trenu širom otvorenih očiju koračala uskim špalirom penjući se beskrajnim kamenim stepenicama uvis. Sa svake strane špalira nalazile su se žene, izgledom neobično podsjećajući na septe iz Game of Thrones i vikale: “Shame! Shame! Shame!”, prateći me optužujućim pogledom. Penjući se, razmišljam što sam točno skrivila da bih se trebala sramiti (znam, revnim…

kako je lijepo biti pametan s dvadeset

Kad imaš dvadeset i neku, dobro znaš što želiš i što ne želiš od života. Lijepo mu napišeš sve zahtjeve i jasno i glasno ih deklamiraš svima koji te žele saslušati. “Kad budem imala djecu, nikako neće biti razmažena. Neću ih stavljati da spavaju sa mnom u krevetu. Bit će pristojni i neće mi upadati u riječ kad budem razgovarala s drugima. Pa neću valjda trčati za svaku sitnicu doktoru. Imat ću vremena posvetiti se svome izgledu, a ne biti zapuštena kao većina majki koje viđam. Kad bi se samo malo potrudile, sve bi uspjele. Otac mog djeteta će biti odgovoran i dijelit će podjednako sve obveze. Djeca rastavljenih roditelja uglavnom se i sama rastaju pa ću odabrati onoga čiji su roditelji, poput mojih, u dugom i sretnom braku…” U…

strah od propuštanja i nemogućnost prepuštanja

Živimo brzo, želimo sve, po mogućnosti u isto vrijeme – biti, doživjeti, osjetiti, probati, vidjeti, naučiti, pružiti, ne propustiti… Želimo to i svojoj djeci vjerujući da tako radimo najbolje za njih. Od kada vodimo paralelne živote na društvenim mrežama, svjesno ili nesvjesno, bojimo se da ćemo nešto propustiti. Teško je oteti se tom dojmu kad se nudi toliko toga, a čini se da svi drugi stižu sve i pritom uživaju. Kao da bismo, ako propustimo, izgubili ritam s drugima, mjesto u društvu onih koji nam se sviđaju, ili sami ne bismo bili onakvi kakvima želimo biti. Ili ne daj bože, možda bismo zakinuli svoje dijete. A danas je neizmjerno važno biti dobar roditelj. Ne samo dobar, bolji. Teško se oduprijeti savjetima koji pršte sa svih strana i ne zaviriti u…