Oznaka: odgoj

dočekaj proljeće punih baterija i proBUDI DOBRO u sebi!

18 stručnjaka vode te na putovanje prema većem zadovoljstvu i boljim odnosima Koliko si puta čula ili izrekla rečenicu “Budi dobar!”, “Budi dobra!”? Jesi li ikada osjetila da se iza nje skriva puno toga, ali malo toga korisnog. Može značiti “poslušaj me”, “nemoj me sramotiti”, “daj mi malo mira”, “učini kao svi drugi”, “ne kompliciraj mi život”, “daj ušuti malo”, “olakšaj mi”… i sve su to želje i potrebe u kojima nema ničega neobičnog niti lošeg, osim što ne stojimo iza njih, već ih prebacujemo drugima u nadi da će nam dati ono što si same ne dajemo. Bila bi to bezazlena igra riječi da nas ne košta puno: ne uzimamo ono što trebamo, ne idemo za onim što želimo. Jer smo i same naučile biti dobre umjesto kako biti…

zašto moje dijete ne ide na izvanvrtićke aktivnosti?

Moje dijete ne ide na prestižni tečaj engleskog jezika. Moje dijete ne ide u glazbenu školicu za najmlađe. Moje dijete na pohađa ljetne sportske kampove. Moje dijete nije nikada bilo na likovnoj radionici. Moje dijete ne uči plivati u bazenu s trenerom. Moje dijete nije pohađalo školicu skijanja. Moje dijete nije izrađivalo robot u matematičkom kampu. Moje dijete ne pjeva u zboru, ne svira klavir i ne ide na nogomet. Moje dijete ima četiri godine, puno pitanja o životu i jednu sasvim običnu majku koja se na njih trudi odgovoriti i pritom sve održati na životu. Moje dijete ima majku koja često kaže „ne“ svemu što bi majka trebala biti, mjereći je mjerilom današnjih standarda, mjereći je od strane onih koji trče nevidljivu trku kojoj se ne vidi cilj, trku…

kako kontrolirati svoje emocije pred djecom?

Trebamo li i kako (na koji način) kontrolirati emocije pred našom djecom?! Pitam se to dok uzimam novo štivo u svoje ruke (Odgajanje dobrih ljudi) i dok razmišljam o „rollercoasteru“ emocija koji trenutno pogađa mene i moju stariju kćer. Na koji način joj objasniti da trebamo pokazati ono što osjećamo, ali da pritom trebamo misliti o tome da ne povrijedimo nekoga svojim reakcijama ili da ne dozvolimo da nas nešto ‘pogađa’ do te mjere da ne možemo krenuti dalje? To su neka od pitanja za koja vidim da nas čekaju u ovoj predškolskoj godini s našom djevojčicom. Jedna super knjiga me u prošloj godini toliko ‘dirnula’ i vrlo često o njoj razmišljam dok vodim ‘bitke’ sa svojom uskoro šestogodišnjakinjom – upravo o ovoj temi o kojoj sam odlučila danas pisati!…

smrt razgovora i napredak tehnologije

Radeći svakodnevno s ljudima, u ponekim razgovorima povuče se tema o utjecaju i našoj ovisnosti o tehnologiji. O svemu lošemu što nam se u životu događa pod njenim okriljem i prevelike vezanosti za nju. Istina, osobno ne znam koliko bi brojeva znala napamet u slučaju da mi se isprazni baterija na mobitelu. Postajem poprilično nervozna kad slučajno zaboravim mobitel i u tom trenutku osjećam, kao da mi nedostaje neki dio tijela. Međutim to je cijena napretka tehnologije. Dobivamo komfor u zamjenu za ograničenje. Iako, ne smatram da taj dio tehnološkog napretka mora biti negativan. Problem postoji negdje drugdje, samo volimo tražiti uzrok u tehnologiji. Lakše je i nije potreban napor propitkivanja. Vidimo ono što želimo vidjeti. Jednostavno, ona je samo omogućila da njenim korištenjem više izađe na vidjelo onaj mračni…

mama paničarka

Koliko god ja sebe uporno svrstavala u kategoriju uberkul supersimpatične ležerne mame – ja to, ljudi moji, nisam. Teška srca priznajem, ja sam mama paničar. Ako ste bar jednom sreli mene i moju djevojčicu negdje u gradu, u parkiću ili na plaži – vidjeli ste da smo i ona i ja jako opuštene i zabavne. Ja furam neki kvazi urbani đir, a i mala isto. Pokidane traperice, kul majica s natpisom, tenisice i cvike na glavi. Šetamo se laganim korakom, poskakujemo, plešemo gdje stignemo, gledamo avione na nebu i brodove u moru. Upijamo zrake sunca i miris valova. Živimo punim plućima. Zapravo, Leona živi punim plućima. Ja dišem na škrge i samo se pretvaram da sam easy like Sunday morning. Od trenutka kada sam ostala trudna, živim u nekom neobjašnjivom…

svi roditelji imaju jednu želju za svoje dijete, no što je u njoj pogrešno?

Kad se roditelje pita što žele za svoje dijete, većinom odgovor bude: “Želim da je sretno.” I nema ništa pogrešno u toj želji… Ma, zapravo. Sve je pogrešno u toj želji. Evo i zašto. Kad želimo da je dijete sretno – tamo negdje u budućnosti – sa stvarima i postignućima za koja smo MI uvjereni da će mu donijeti tu sreću – niječemo njegovu sretnost sada, u ovom trenutku. Ako mama i tata žele da postanem sretan – znači da sada nisam sretan. Ne možemo željeti nešto što imamo. I tako dijete odrasta misleći da ga nešto dijeli od sreće. Nije dovoljno to što može proživjeti čistu radost (kako samo djeca do negdje 5. godine mogu) igrajući se kamenčićima u parku, ili što osjeti uzbuđenje jer je namjestilo plišance kako…

kakav bi trebao biti bolji put odgoja i obrazovanja?

Centar za roditelje Klubko poziva na konferenciju “Treći put – novi temelji odgoja i obrazovanja”, na kojoj stručnjaci istražuju nove smjernice odgoja i obrazovanja, dajući svoj doprinos promišljanju važnih pitanja: Kako da nam svima bude bolje – djeci, roditeljima, stručnjacima? U obiteljima, vrtićima, školama, na poslu i u nama najvažnijim odnosima?  Što radimo dobro, što možemo bolje, u čemu griješimo? Kako pronaći put kvalitetnog vođenja u obitelji i uspješnog rada s novim generacijama? Ne tako davno odgoj se činio lakšim. Poštivanje starijih temeljilo se na ulogama roditelja, odgojitelja, učitelja i autoritetu koji je iz njih proizlazio, odluke i postupci starijih nisu se propitkivali, izvršavanje zadataka bio je cilj koji se poticao nagradama i kaznama. Zaokret u odgoju pokrenut modernim roditeljstvom djecu je oslobodio stega autoriteta i očekivanja te doveo do…

smetaju li nas više djeca, psi ili starci?

„Svi iznervirani njenom neotesanom djecom trpe.“ napisala je M. Hrga na svojim društvenim mrežama. Sigurna sam da je bila pod dojmom i u emotivnom stanju. Možda već i umorna ili gladna, možda za Valentinovo nije dobila što je očekivala, možda je jučer bio pun mjesec, možda južina. Ipak, možda je to isto bilo i onoj spomenutoj djeci koja su navodno trčkarala i ometala prisutne u kafiću. Možda je i mami bio dan D, a možda ju baš briga za svoju djecu, sve ostale ljude na svijetu i sebe samu. Možda je Mirjana primjer žene koja ima vlastite neostvarene frustracije pa ju djeca na njih podsjećaju, možda je konobar napravio loš čaj, možda je muž kriv za sve. A možda su baš sjeli u kafić i čekaju već satima da im…

zašto smo kao majke opsjednute sa „što ne činiti“?

Stvarajući sadržaj na društvenim mrežama primijetila sam koliko bolje prolazi onaj koji govori o tome što ne činiti; „Nemojte ovo nikada reći svom djetetu“, „ 5 stvari koje narušavaju dječje samopouzdanje“, „Najgora stvar koju možete napraviti djetetu u tantrumu“ i sl. Sadržaj koji propituje, sadržaj koji suptilno motivira i/ili inspirira rezonira s manjim dijelom roditelja. Bacila sam se na razmišljanje o ljudskoj psihologiji i donekle mi je jasno zašto je to tako. Ne želimo pogriješiti. Ne želimo nanijeti bol našoj djeci. Ne želimo da pate. Želimo znati što je to što će im nanijeti štetu kako bismo to izbjegli. Ali ono što se nalazi sloj dublje je da mi trebamo vodstvo, da mi kao roditelji želimo znati gdje su granice. Želimo da nam netko drugi (roditelj, autoritet, IG osoba) kaže…

savjeti iz pera mame s višegodišnjim iskustvom

Wow, koji bombastičan naslov! Kao, sad ću ja vama nešto pametno napisati pa ćete vi znati kako dalje u nekim situacijama. Hoćete čuti jednu veliku istinu? Ja ne znam točno u detalje što bih trebala raditi. Ne znaju ni silni stručnjaci bez dana iskustva u roditeljstvu, a koji vas savjetuju kako biste trebali postupiti u određenim situacijama. Jer je svako dijete individua za sebe. Jer je ono vlastiti svemir. Vlastito biće. Voljela bih da i ja vama sad predam brdo savjeta kako da postupite, ali ne mogu. Ne bi bilo fer, a znate zašto? Zato jer sam i ja svojedobno imala silne teorije o tome što i kako treba – dojenje, kašice, spavanje, pelene i silne druge teme koje muče svaku mladu mamu. Naglasak na – imala sam. Troje djece…