SUPERMAME

VATRA U MENI

Otkako sam rodila, često razmišljam o nasljeđu. Točnije, osjećam ga. Ne ono materijalno, opipljivo, već nematerijalnu baštnu u različitim oblicima. Najčešće je njena nuspojava samo jedna; doživljaj, odnosno emocija. Uvijek sam tome pridavala važnost, no ne do te mjere da se rasplačem kad čujem zvuk istarske ljestvice na harmonici na manifestaciji koju odrađujem u sklopu poslovne obaveze (što baš i nije najprofesionalnije) ili da se naježim i natopim oči razmišljajući koliko bi se pobjedi Vatrenih veselili oni kojih više nema, a koji su najviše zaslužili doživjeti ju.  

50 NIJANSI MAJČINSTVA

Realno, sve smo to prošle. Prije negoli smo postale majke gledale bi one koje to već jesu i u puno situacija mislile da ćemo mi to znati bolje. Baš kao i kad smo bile tinejđerke i kad smo znale da naši starci nemaju pojma i pričale kako „mi nikad nećemo svojoj djeci ovo ili ono“… Ukratko, mislile smo da smo kužile stvari, a pojma nismo imale.

KAKO SAM POSTALA SRETNICA

Vedran Ćorluka unio se u kameru i rekao: ‘Franka, nisam se zdrobio, na kavi sam!’ A zatim nastavio otkidati na Ima li nade za nas. Kao i većina nacije, krepala sam od smijeha, a onda proslijedila video mužu uz ohrabrujuću konstataciju. Vidiš da se svako pravo muško boji svoje žene i mora javljati stanje stvari dok je ‘na kavi’. Vedran Ćorluka upravo je postao heroj svakog uparenog mužjaka koji između rundi šalje poruku ‘živ sam, sve je ok, neću dugo’. Junak svakog onog koji se izvlači da mu žena ne da van kad mu se zapravo ne da. Idol svakog onog koji zna da nosi hlače u vezi, ali se istovremeno malo boji vlastite žene. Jer dobro je poznato da u svakoj ženi viri vrag pa ne treba tjerati mak na konac.

MOJ OTOK SREĆE

Sjedim za kuhinjskim stolom i pijem svoju treću kavu danas. Razmišljam o tome što me sve čeka ovo ljeto. Moja TO DO LIST glasi: Kupiti školarcu torbu ✔ Kupiti radni stol × Urediti dnevni boravak  → (u tijeku) Otputovati na moj otok → (ubrzo) Pročitati nekoliko knjiga × Manje živciranja, više uživanja × Popiti toplu kavu × Ali istina je da je moja jedina ljetna želja otputovati na moj otok.

JOŠ JEDNA METODA ODGOJA

Bila sam sedmi razred osnovne škole kad mi je tata ušao u sobu i rekao: “Evo ti malo  glazbe uz koju sam ja odrastao, možda ti se svidi.” Ja sam se u to vrijeme priklonila većini, slušali smo što je bilo aktualno, a čini mi se da je Magazin bio hit u to vrijeme. Tata mi je dao Beatlese, Talking Headse, Led Zeppelin i Jimi Hendrixa. “Sve je to rock’n’roll, samo ih nijanse jačine razlikuju.” Poslušala sam ih i zavoljela ih sve. Svakog od tih izvođača kasnije sam slušala u raznim životnim fazama i svi su mi na neki način oblikovali život.

OBIČNA TRUDNICA

“Ne znam odakle početi, ali evo idemo lagano. Prvo da vas uputim tko sam. Ja sam vam, ljudi moji, jedna obična trudnica u Hrvatskoj. Da, OBIČNA trudnica. Naglašavam tu riječ baš zato jer nas ova država i većina ljudi smatraju običnima. Po njima nema ništa posebno u tome što nosimo LJUDSKO BIĆE u sebi. Mi smo OBIČNE. Pa počnimo sa mojim iskustvom te ‘običnosti’.

LIJEPA TRUDNICA LIDIJA ISPRED OBJEKTIVA TEE JO

Već smo nekoliko puta pisale o darovitoj fotografkinji Tei (ovdje i ovdje), specijaliziranoj za newborn fotografiju – Little People by Tea Jo, no ovaj put pred njezin objektiv stala je jedna divna trudnica, supermama i blogerica Lidija Tomas Matijević (Lili Halo Decoration). Lidija će uskoro po drugi put postati mama još jednog malog dječaka, a s njom smo popričale o trudnoći i promjenama na tijelu koje ona donosi. 

TI SI SRCE MOJE, JA SAM TVOJE

Sunce me grije kroz staklo automobila kojime jurim s jedne poslovne obaveze na drugu i proklinjem se što sam krenula raditi, što još nisam bila doma, u sebi psujem ovo patrijarhalno društvo, u kojem majke ne prolaze “lišo”, u kojem, bit ću iskrena, ni sama nisam imala dovoljno razumijevanja za radne kolegice majke, dok sama to nisam postala. I nije da mi je potrebna pomoć i podrška, toga mi, srećom, ne nedostaje. Ni od obitelji ni radnih kolega. Ono što mi treba je VRIJEME s mojim djetetom. Imam grižnju savijesti za svaku minutu manje s njime, fali mi do boli…

BITI UČITELJ-RODITELJ

Razgovaram danas s jednom mamom i pričamo, o čemu drugome, nego o našim dječacima, koji uskoro kreću u školu. Zato nam je glavna tema u posljednje vrijeme – ŠKOLA. I pričamo o tome koliko su naši vrijedni budući prvašići riješili radne listiće u vrtiću, koji se moram istaknuti rješavaju na dobrovoljnoj bazi. Kažem kako se moj nije previše naprezao tijekom godine, pa ima više praznih stranica. I nadodam kako zaista neću forsirati, da baš ta riječ, da nauči i čitati i pisati, jer uostalom nisam ni ja sama znala dok nisam krenula u školu. Kaže meni na to moja prijateljica: „Pa da, imaš pravo, i pogledaj se sada, završila si fakultet i učiteljica si!“ Mislim si gle, zaista, ali kad se sjetim mojih muka u prvom razredu, odmah me zaboli…

ZBOG ČEGA STANE MAJČINO SRCE

U istom trenu kad je gotovo cijeloj Lijepoj Našoj stalo srce dok su Vatreni zabili penal Danskoj, moje je srce stalo jer mi se beba probudila uz zvukove navijanja, a jedva sam je uspavala. Nisam neki fan nogometa i ne pratim utakmice, ponekad pogledam pokoju utakmicu više zbog društva, a ne zbog samog nogometa, ali razumijem ponos ljudi zbog nogometaša koji igraju za svoju domovinu, za svoju plaću.